Iznimno mu se obradovala, uzela igračku i nježno ju privinula na grudi. I sama je imala točno takvog u djetinjstvu, bio joj je velika utjeha i puno joj je značio kad je bila dijete. Međutim, kako to obično biva, majmunčić se zagubio i već ga je bila zaboravila, sve dok se sada nisu ponovno sreli i brzinom munje ju je vratio u neka ljepša vremena, u dane bezbrižnosti, u neke stare ambijente s drugačijim bojama, mirisima i vizurama.
Ove zgode prisjetila sam se kada sam pročitala vijest da se u Rijeci u rujnu otvara Muzej djetinjstva. Inicijator ovog projekta je također jedinstveni muzej računala i tehnologije Peek&Pook, a pridružile su se mnoge lokalne ustanove te sami građani iz Rijeke, Hrvatske i inozemstva koji šalju svoje stare igračke, slikovnice i druge predmete kao buduću muzejsku građu.
Osim ove zgode s majmunčićem, odmah sam se sjetila i svoje velike, ćelave bebe Tanje, svoje barbike koja nije imala ruku, ali sam je iz nekog razloga obožavala i prve igračke koje se uopće sjećam - gumene crvenkapice kojoj sam sažvakala vrh kapice dok su mi rasli prvi zubi. Nekada nismo bili pretrpani igračkama kao što su djeca danas, ono što smo imali s godinama smo podijelili, izgubili i zaboravili, ali one omiljene ostale su zauvijek s nama, u osjećajima koje možemo i dan danas prizvati.
Ovo je važno, zato što će budući Muzej djetinjstva pokušati oživjeti upravo to - uspomene, osjećaje, navike, atmosferu, prijateljstva i sjećanja pojedinaca vezana za igračke njihova djetinjstva. Pokušat će se zabilježiti vrijeme i trenutci iz prošlosti koji su nekad nekome činili razliku u tome kako se osjećaju, davali im sigurnost, utjehu ili pak razbibrigu i sretne, maštovite trenutke. Bit će to niz malih vremenskih kapsula u kojima će se mnogi prepoznati ili barem tražiti nekadašnjeg sebe.
O budućem Muzeju djetinjstva razgovarali smo s voditeljem muzeja Svetozarom Nilovićem-Tozom.
Moram odmah na početku pitati, odakle ova odlična ideja za pokretanje Muzeja djetinjstva?
Evo da i ja iskoristim priliku pa da vam se zahvalim na podršci u ovom našem projektu. Ideja je došla djelomično spontano. Naime, kao organizatori brojnih događanja u rujnu 2011. godine pozvali smo građane Hrvatske i šire da nam u sklopu našeg programa „Fotonostalgija“ šalju svoje stare fotografije gdje se kao usputni motiv vidi računalo, televizor, tehnička stvar, igračka, ...
Od pristiglih fotografija, kojih je bilo zaista mnogo, najmanje je bilo s igrčakama a one koje su pristigle, napravile su upravo ono što ste vi naveli na početku teksta – probudile sjećanja. Samim tim, kakvi obično i jesmo ovako dosta djetinjasti, prošle smo godine pokrenuli inicijativu ili program za sakupljanje igračaka od građana putem društvenih mreža i medija. Moram priznati da ispočetka nije bilo lako, ali uz pomoć medijskih pokrovitelja „stvar“ se zakotrljala i skoro svakodnevno nam pristižu, zaista vrijedni eksponati kojih je sada već preko 500-tinjak. Također, vezno uz cijelu ovu priču je bitno napomenuti da želimo napraviti Muzej upravo u suradnji s građanima, koji će biti posvećen upravo njima, novim generacijama i našoj djeci pa smo cijeli projekt zamislili kao svojevrsnu „vremensku kapsulu“ gdje smo također pozvali građane da nam pošalju svoje fotke iz tog doba s omiljenom igračkom, i nju, ako je preživjela do današnjih dana.
Imate li već viziju kako će igračke biti prezentirane na policama muzeja? Kronološki, tematski ili? Dajte nam da malo zavirimo u Muzej i prije njegova otvaranja, naravno, ako nije tajna.
Osobno mi je drago da se u cijeli projekt uključila i struka tj. kolegica i kustosica Vana Gović koja je unijela i svježe ideje pa smo idejno zamislili da bude podijeljen na 4 dijela koji će se doticati perioda preškolske dobi, škole, ulice i obiteljski dio. Uz pregršt ostalih igračaka ide naravno i ono „pod točkom razno“ tj. pojedine stvari koje će biti posebno izložene, a sve kreiraju upravo sami ljudi koji doniraju igračke. Dosta je teško, pogotovo kad je ovakva opsežna tematika, kronološki poredati, ali pokušat ćemo i posebno izdvojiti starije igračke. Inače, provodimo i akciju - tražimo najstariju igračku, a vlasnika nagrađujemo sa 2000,00 kuna prilikom otvaranja muzeja.
U reportaži za jedne dnevne novine naveli ste da od doniranih igračaka želite napraviti priče, s opisom tko se volio igrati s njom i zašto. Pišu li vam donatori svoje priče? Ima li neka koja vas se posebno dojmila?
Istina! Tražimo da cijeli taj postav upotpunimo i pričama vezanim za pojedine igračke tj. da nam građani ispričaju neku anegdotu koja ih veže. Osobno mi je jedna priča ovako dosta simpatična bila kako je plišani medo dobio svoju odjeću i ime Oli, jer je vlasnica nastupila na „Kolo sreće“ koju je vodio Oliver Mlakar i izgubila. Tu su i ovako dosta nostalgični spomenari s kraja 19. stoljeća, klasični padovi sa bicikla i slično.
Pristiglo vam je mnogo starih igračaka. Koje biste izdvojili kao buduće hit izloške Muzeja djetinjstva i zašto?
Kao vječni dječak u prvi plan stavljam staru automobilsku pistu s kraja 60-tih godina 20. stoljeća i kako je ista ta pista prilikom dostave u Peek&Poke natjerala kolegu i mene da je sastavimo i provedemo popodne u trkama. Izuzetna mi je fotografija gospodina Vladimira Straha iz Škrljeva (mjesto pored Rijeke) iz 1953. na kojoj kao dijete stoji na konjiću za njihanje. Prema priči, nedugo nakon te fotke konjić je završio na tavanu gdje je proveo 60 godina i sad su ga odlučili donirati upravo za Muzej. Nažalost, vrijeme je napravilo svoje na konjiću, ali uz pomoć restauratora će dobiti novi-stari izgled. Tu su i stare kamene kocke od pradjeda moje supruge iz 1902. godine, lutka kojoj raste kosa ...uglavnom skoro sve.
Osim igračaka, koji su predmeti dobrodošli za Muzej djetinjstva, obzirom da je pojam djetinjstva dosta širok i slojevit?
Dijete u nama skoro nikad ne odraste. Samo ga godinama potiskujemo. S ovim se nadamo da ćemo makar na trenutak buduće posjetitelje vratiti u njihovo djetinjstvo. Samim tim nismo se ograničili samo na igračke pa smo skupili i dječje spomenare, dnevnike, gramafonske ploče s dječjim pričama, omiljenu robicu, ...
Željeli bismo pozvati čitatelje Klinfo.hr portala da se uključe kao donatori. Možete li nam reći koje vam konkretno igračke i predmeti trebaju ili nedostaju. Što osim same igračke treba još poslati (priču, fotografju)? Kamo se izlošci šalju?
Hvala vam još jednom na pomoći i podršci. Evo iskoristiti ću priliku pa pozvati vaše čitatelje da se i oni uključe u ovaj projekt. Početkom travnja u „pogon“ smo stavili dva restaurirana Pony bicikla za nesmetanu vožnju ravnim dijelovima Rijeke, a trebamo ih još. Za sada nam nedostaju trokolica, autić na pedale, vojničići, kauboji i indijanci, lutke, kućice za lutke. Također tražimo i veći broj limenih i drvenih igračaka, dječje slikovnice, gramofonske ploče s pričama, igračke domaće proizvodnje itd. Uglavnom najbolje je da nam se sa svojim ponudama obrate na info@peekpoke.hr ili na 091 780 5709. Svi koji žele sudjelovati svoje uspomene mogu poslati na adresu: Muzej informatike Peek&Poke, Ivana Grohovca 2, 51000 Rijeka.
Mogu li čitatelji i građani koji prepoznaju vrijednost ovog projekta, na još neki način pomoći da ovaj jedinstveni Muzej djetinjstva zaživi?
Oni koji žele, mogu nam i financijski pomoći u realziaciji, odnosno mogu izvršiti uplatu na žiro račun udruge. Moram napomenuti da je Muzej informatike kao i budući Muzej djetinstva projekt entuzijasta pretežno odrađen volonterski, tako da bi se sredstva utrošila za nabavu vitrina, rasvjete, boja itd.
I na kraju, Muzeju djetinjstva želimo puno uspjeha i sreće. Klinfo.hr pratit će ovu inicijativu i dalje te pojuriti najesen na otvorenje koje će zasigurno biti jedno ugodno putovanje u vlastitu prošlost i nutrinu, pronaći ponovno dijete u sebi te se prisjetiti starih snova, želja i nada koji mogu biti gorivo za sve buduće izazove.
Galeriju fotografija s igračkama koje su već stigle u budući Muzej djetinjstva pogledajte ispod članka, a sve novosti vezane za Muzej pratite na Facebook stranici projekta.