No, do sad je malo istraživanja bilo posvećeno pitanju utječe li spavanje djece starosti od 12 do 36 mjeseci na njihov kasniji razvoj, probleme u učenju i ponašanju.
Tom pitanju posvetio se tim znanstvenika s katedre za preventivnu medicinu Sveučilišta u New Yorku.
"Otkrili smo da ne postoje nikakve razvojne razlike između djece koja su djelila krevet s roditeljima i one koja su spavala u vlastitoj sobi od malena", kazala je koautorica studije Lauren Hale. Rezultati istraživanja objavljeni su u najnovijem broju stručnog časopisa Pediatrics.
U studiji je sudjelovalo 944 obitelji koje su znanstvenici redovito posjećivali kada su djeca imala 1, 2 i 3 godine. Tijekom posjeta, anketirali su majke koje su davale informacije o zdravstvenom stanju djece, rutinama kojima su naučeni i aranžmanima spavanja. Kada su djeca napunila 5 godina, sva su bila podvrgnuta testiranjima ponašanja i kognitivnih sposobnosti s fokusom na matematičke i literarne vještine, socijalne vještine i razinu hiperaktivnosti u ponašanju.
Nakon kontrole niza faktora (uključujući i spol djeteta, porođajnu težinu, etničko podrijetlo, ekonomski status obitelji i stupanj obrazovanja roditelja), znanstvenici su otkrili da ne postoji nikakva veza između djece koja su dijelila krevet do 3. godine s roditeljima i njihovih kognitivnih sposobnosti i ponašanja u dobi od 5 godina.
Profesorica Hale kaže kako rezultati istraživanja sugeriraju da dijeljenje kreveta s djetetom nije nužno loša stvar. "Roditelji bi trebali donijeti odluku o aranžmanu spavanja na temelju specifičnih obiteljskih okolnosti, s krajnjim ciljem da se djetetu omoguće najbolji mogući san i spavanje", kazala je u priopćenju.
Mnogi kolege pedijatri koji nisu sudjelovali u istraživanju slažu se da svaka obitelj treba pronaći najbolje rješenje koje funkcionira i za roditelje i za dijete. Nije važno samo dijeljenje kreveta, već ima li dijete kvalitetan i zdrav san.
Neka djeca zaspu u roditeljskom krevetu samostalno, pa se roditelji tek kasnije priključe, dok druga neće htjeti ići spavati ako barem jedan roditelj nije s njima u krevetu. Neki pokazatelji govore da djeca koja mogu samostalno zaspati, bez obzira radi li se o roditeljskom krevetu, imaju spokojniji i kvalitetniji san. San svakako utječe na ponašanje i kognitivni razvoj, pa naglasak treba biti na samoj kvaliteti spavanja, dok je okruženje manje važno.
Dijeliti krevet s roditeljima nije nužno nešto oko čega treba raditi problem. Ono što se nikako ne preporučuje je spavanje bebe mlađe od 12 mjeseci s roditeljima u krevetu niti naknadno navikavanje djeteta na roditeljski krevet ukoliko dijete već samo spava u vlastitu krevetu.
Spavanje u istom krevetu neće naštetiti, ali nema ni neke posebne benefite na razvoj mališana. Na obiteljima je da nađu aranžman koji im najbolje odgovara i koji je u funkciji dobrobiti djeteta.