Odnosno, roditelji mogu pomoći djeci da razviju pozitivnu sliku o sebi i zdrave životne navike koje su preduvjet za te pozitivne osjećaje o samome sebi. Stoga nikako ne smiju zaboraviti koliko je važno ono što govore, osjećaju i misle o samima sebi pred djecom, jer djeca upijaju kao spužve i oponašaju nas kao male papigice.
Mama, tata i svi odrasli koji žive u kućanstvu u kojem ima djece trebaju imati na umu da upravo oni određuju klimu i atmosferu koja će prevladavati u njihovu domu. Kada su roditelji pozitivni, optimistični, opušteni i dobre volje, neminovno će tu zaraznu pozitivu prenijeti na djecu. S druge strane, ako su živčani, opterećeni, pesimistični i razdražljivi, djeca će se povući i sama utonuti u to negativno raspoloženje.
Ovo je vrlo važno kada razgovaramo o samopouzdanju, sliku koju djeca grade o samima sebi i o zdravim životnim navikama koje bi trebala od najranije dobi usvajati. Kako bi pozitivna iskustva i znanja znali prenijeti na njih, svi odrasli ukućani trebaju osvijestiti vlastite pozitivne i negativne navike te sliku koju imaju o vlastitom tijelu.
Što to znači u praksi? Ako roditelji jedu nezdravo, ne kreću se dovoljno, puše i slično, a s druge strane neprestano zanovijetaju da su predebeli, umorni i nezadovoljni, djeca će iz toga naučiti da nije poželjno biti debeo, ali i da je to jednostavno tako i da sve što možemo je neprestano se žaliti i biti nesretni. Ova slika malo je karikirana, ali samo želi upozoriti da djeca čitaju i "između redaka" te da na našem primjeru najbolje uče.
Stoga, pokušajte za dobrobit svoje dijece, a s ciljem kako bi razvili pozitivnu sliku o sebi, učiniti ili ne činiti sljedeće:
- Nemojte kritizirati vlastiti izgled ili izgled drugih ljudi pred djecom. Ne samo zato što ih učite kritiziranju i ogovaranju što nikako nije lijepo, već bi se moglo dogoditi da ih nehotice povrijedite i zbunite. Na primjer, ako mama stalno zanovijeta da ima previše sala na trbuhu, a njezina kćerka uopće ne misli da je mama debela, s vremenom će je mama ipak uvjeriti te će početi gledati u vlastiti trbuh te možebitno zaključiti da je i ona debela i da treba na dijetu. Baš kao i mama. A dijeta je za djecu u razvoju najgore što mogu prakticirati.
- Nemojte negativno kritizirati hranu. Na primjer, nemojte govoriti "ja neću jesti krumpir jer on deblja". Umjesto toga učite ih da je svaka hrana (pogotovo ona koja raste iz zemlje ili u zemlji) zdrava za naš organizam, ali u umjerenim količinama. Ne povezujte hranu s težinom i debljinom.
- Hvalite djecu zbog uspjeha, ali i njihovog truda oko određenih zadataka i ciljeva. Potičite ih da budu aktivni, da traže nove izazove i da sliku o sebi temelje na svojim sposobnostima i postignućima, ma koliko oni bili mali i svakodnevni.
- Objasnite djeci da su promjene na težini i promjene izgleda općenito, sastavni dio odrastanja. Na primjer, kada počinju ulaziti u pubertet, normalno je da se kod djevojčica nakuplja masno tkivo na stražnjici, bokovima, da počinju rasti grudi. Normalno je i da do izlaska puberteta imaju okruglasta i bucmasta lica, jer se lice mijenja i ta "dječja" okruglastost će se izdužiti i nestati s odrastanjem. Djeci doslovno treba objasniti svaku promjenu i ne treba očekivati da oni već znaju. Čak i ako su čitali negdje ili čuli od prijatelja, najviše će vjerovati upravo roditeljima.
- Razgovarajte s djecom o onome što vide u medijima. Objasnite im da manje od 5% ljudi na svijetu izgleda idealno i ima idealne tjelesne proporcije, ljepotu i privlačnost. Objasnite im da s pop zvijezdama radi na desetke profesionalaca, od osobnih trenera, nutricionista i kuhara, kozmetičara, plastičnih kirurga i drugih stručnjaka iz šoubiznisa i da u stvarnosti zasigurno ne izgledaju kao na naslovnici tinejdžerskog magazina.