Serije "CSI", "Zakon i red - odjel za žrtve", "Mentalist" ili "Kosti" samo su fikcija, ali naš mozak svejedno paničari nakon eksplicitnih slika i scenarija. Zato je istraživač sa Mayo klinike, psihijatar Timothy Lineberry, odlučio provjeriti koliko su te serije doista realistične.
Proveo je jednostavnu studiju u kojoj je usporedio nasilne zločine iz serije "CSI" i "CSI: Miami" sa stvarnim nasilnim djelima počinjenim u isto vrijeme u stvarnom svijetu.
Ono što je otkrio je da sličnosti uopće nema.
Kao prvo, u stvarnom životu alkohol i droga su često faktor za počinjenje zločina. No, takvi scenariji previše su dosadni, pa "CSI" kao uzroke zločina češće ima pomno osmišljene osvete ili zločine iz straha i nehaja.
Druga velika razlika je rasa. Na televiziji žrtve su obično bijelci, dok u stvarnosti među žrtvama prevladavaju pripadnici manjina.
Možda najveća razlika je ona koja bi mogla pomoći roditeljima da smire strahove, a to je da u seriji zločine obično počini stranac. U stvarnom životu, većina žrtava poznaje svoje krvnike, a kad se radi o zlostavljanju djece, većina klinaca poznaje svoje zlostavljače od ranije.
Kada bi vjerovali serijama, činilo bi se da je svijet pun zlih ljudi koji jedva čekaju da naude našoj djeci. Čak postoji i ime za to stanje - sindrom zlog svijeta. Ovaj termin upotrebljava se u sociologiji, a označava praksu medija da uvjeravaju gledatelje da je svijet opasniji no što on zapravo jest.
Oko 43,000,000 ljudi svake godine gleda "CSI". Možda je to razlog što je u nedavnoj anketi čak 74% Amerikanaca izjavilo da smatraju da je kriminal u porastu. To nije točno jer su SAD u 2009. godini bilježile najmanju stopu kriminala kakva nije zabilježena još od 1960-tih.
Stoga se čini kako su djeca prilično sigurna. Barem su jednako sigurna kao i odrasli, pa kada vas "CSI" uznemiri, sljedeći puta ga jednostavno nemojte gledati.
(JK)