Malenima je sve stvarno, sve je istinito, sve se može dogoditi i sve je moguće. Vesele se tom danu i ništa ne propitkuju, ne racionaliziraju.

No kad pređu neku dob, obično kada krenu u školu, sigurno će početi postavljati pitanja: A kako Sveti Nikola može u jednoj noći obići baš svu djecu na svijetu? Ako Sveti Nikola više nije živ, kako nam može doći u stan ili kuću? Gdje Sveti Nikola živi?

Što im reći? Da li inzistirati na tome da Sveti Nikola postoji i točka? Da li im u tom smislu lažemo i kako objasniti čaroliju na metaforičkoj razini?

Kako se čarolija ne bi razbila i kako bi još godinama mogli uživati u predivnoj priči o dobrotvoru koji je pomagao siromasima i posebno imao veliko srce za djecu, pronašli smo vrlo lijepo objašnjenje. Postoji način da se djeci kaže istina, ali i da dalje uzmu ono najljepše iz priče o Svetom Nikoli.

Ovaj tekst pronašli smo na stranicama Bitno.net, no orginalno je objavljen na službenoj web stranici bosanskohercegovačkog mjesta Višići.

Sveti Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka, a slatkiši su ih razveselili.

Poanta priče je da trebamo pomagati i darivati jedni druge, uveseljavati se kroz male geste dobrote i darežljivosti. Ako smo dobri, vrijedni i poslušni, nagrada za to kad tad će nam doći.