Mnoga djeca pokazuju negodovanje zbog ponovnog odlaska u školske klupe, a posebna muka javlja se kod klinaca koji mijenjaju prebivalište, razred ili školu.

Dijete koje proživljava više od uobičajene nelagode ili straha od nepoznatog, često odbija ići u školu ili bježi s nastave. To je očiti znak da možda postoji mnogo ozbiljniji problem koji iscrpljuje dijete i izaziva napetost i stres. Tako navodi dr. Elisa Shipon-Blum, direktorica organizacije Childhood Anxiety Network (CAN) i autorica knjige "Kako olakšati strah od škole kod uznemirenog djeteta" ("Easing School Jitters for the Anxious Child"). Uznemirena djeca koja odbijaju odlaziti u školu nisu isto što i lijena djeca koja ne žele u školu zbog nesocijaliziranog ponašanja i delikvencije te koji ne osjećaju nikakvu krivnju zbog izostanaka s nastave. Odbijanje odlaska u školu može dovesti do ozbiljnih problema koji mogu negativno utjecati na socijalizaciju, samopouzdanje, usvajanje vještina i obrazovanje. Procjenjuje se da oko 2-5% djece pati od uznemirenosti i napetosti zbog odlaska u školu, a osobito djeca koja prelaze iz razreda u razred ili iz škole u školu. Simptomi uznemirenosti su različiti kod različitih dobnih skupina, ali najčešći uzročnici stresa su: strah od odvajanja (od roditelja, prijatelja, nastavnika, poznatog prostora), strahovi vezani uz uspjeh u učenju, strahovi vezani uz sklapanje novih prijateljstava, strah od nekog konkretnog nastavnika ili strah od zlostavljača među vršnjacima. Uznemirenost oko odlaska u školu u većem postotku pokazuju djevojčice, a kada uznemirenost preraste u odbijanje tu je omjer dječaka i djevojčica isti. Djeca koja odbijaju odlaziti na nastavu prosječne su inteligencije i po uspjesima ne zaostaju za vršnjacima. Kakvi strahovi ih more? Djeca u višim  razredima ili u prvom razredu srednje škole imaju drugačije strahove od prvašića. Zajednički strah je zasigurno strah od odvajanja. Kod malenih je to strah od odvajanja od roditelja, a kod novopečenih srednjoškolaca strah od odvajanja od poznate sredine i starih prijatelja. Osim promjene škole, novog okruženja i novih prijatelja, klince očekuju i novi obrazovni izazovi, jer postaju svijesna potrebe za postizanjem dobrog uspjeha tj. počinju razmišljati o budućem fakultetu, ocjenama koje treba ostvariti i budućnosti općenito. Događa se i tranzicija iz dječje u tinejdžersku dob koja je sama po sebi prilično teška za svako dijete zbog pritiska vršnjaka, želje klinaca da se uklope i da ih vršnjaci vole. Emocionalna opterećenost i stres manifestiraju se u pretjeranoj brizi za izgled, nesanici i općoj pobuni protiv škole. Najčešći strahovi: • Odvajanje od roditelja, skrbnika ili poznate okoline• Vožnja u autobusu ili vlaku s vršnjacima• Jedenje u školskoj kuhinji ili menzi• Obavljanje nužde na školskom wc-u zbog upadanja i smetnji od strane vršnjaka• Prozivanje ili testiranje znanja od strane nastavnika tijekom nastave• Preoblačenje u svlačionici za sat tjelesnog• Interakcija s drugom djecom ili nastavnicima• Zadirkivanje od strane vršnjaka Kako pomoći djeci da prevladaju strahove Važno je pomoći djetetu razviti strategiju pomoću koje će se snositi sa strahovima i brigama i najlakše uklopiti u novu sredinu.

Najvažniji princip je naučiti dijete ili tinejdžera da će se neugoda i uznemirenost s vremenom smiriti i da se ništa loše neće dogoditi, iako on ili ona možda sada ima osjećaj da hoće. Način na koji se to najlakše postiže jest da se na vrijeme razgovara s djetetom o strahovima, jer kad ih jednom verbalizira, činit će mu se manje strašnima. Roditelji bi trebali pokazati razumijevanje prema svakom problemu i ne pokušavati umanjiti ga, već pronaći što više pozitivnih strana odlaska u novu školu (nastavak treniranja nekog sporta, novi prijatelji, informatičke radionice ili bilo koja druga stvar koja uveseljava dijete). Bilo bi odlično kada bi s tinejdžerom prošetali oko nove škole, popili s njime sok na igralištu ili dvorištu škole, kako bi mu lokacija postala poznatija i manje strana na prvi dan škole. Ukoliko ste i sami išli u tu školu, ispričajte mu anegdote iz svojih školskih dana i kako je to bilo nekada. Kada se strahovi stave pod kontrolu, nestat će i drugi fizički (glavobolje, mučnine) i problemi u ponašanju. Bez obzira koliko trajalo, isplati se, jer uznemirenost i strahovi u srednjoj školi mogu ostaviti dugoročne posljedice na pojedinca. Plus, dijete neće postizati željene obrazovne rezultate jer će biti opsjednuto svojim strahovima, što svakako treba nastojati izbjeći.(JK)