Bila sam kod pedijatrice pa sam joj rekla kako ne jede. Ona je rekla da moramo vaditi krv. Pokušavala sam na sve moguće načine, kupovala svakakve sirupe, a sad mu dajem Multivitamol da mu unesem bar nešto malo u organizam. Ja više ne mogu i ne znam što da učinim, on "tupi" po svome i to je to. Današnja djeca su sasvim drugačija nego što smo mi bili. Uglavnom ja sam već na rubu živaca i žalosna zbog cijele situacije te Vas molim za savjet. Unaprijed hvala!
Draga mama,
kao roditelju važno Vam je da je Vaše dijete zdravo i jasno je da ste zabrinuti i iscrpljeni budući da već duži period Vaš sinčić ne jede onako kako biste željeli. U situacijama kada dijete jako slabo jede duži period, ta zabrinutost se produžava dalje. Često to postane glavna preokupacija roditelja, a onda malo pomalo i djece.
Iz svega što se naveli u pismu ne mogu zaključiti da li postoje problemi sa žvakanjem (da li je nekada jeo npr. koricu kruha, ili kekse ili bilo što što treba žvakati?). Ono što ja osobno smatram dobrim tlom za promjenu jest to što je glavni fokus na hrani. S obzirom na to, ukoliko nema zdravstvenih problema, bilo bi dobro da smanjite pritisak i maknite fokus s hrane. Naravno, ponudite mu ju. Ostavite ju na mjestu gdje je može sam uzeti ako odluči jesti, ali nemojte ga prisiljavati da to radi u onom trenutku kada Vi mislite da bi on treba jesti.
Znam da izgleda teško, ali nije i nemoguće. Polako pomičite fokus sa hrane na neke druge aktivnosti, a hrana neka bude nešto normalno, što se događa usput. Kako to postići? Nikako ne odjednom i preko noći, prvenstveno zato što biste se Vi osjećali nesigurno.
• I dalje budite strpljivi, ali u cijelu priču uvedite element zaigranosti. Često zaboravljamo da je igra odlično sredstvo za stjecanje novih vještina i savladavanje najrazličitijih prepreka. Ovisno o tome što Vaš dječak voli, s čim se voli igrati, koristite te igračke i na simbolički način, dakle ne direktno, uvedite igračke u proces hranjenja. Primjerice možete reći „Znaš tko će s nama danas ručati?“ I onda uvedite neku njegovu igračku. Dalje se prepustite svojoj mašti i zabavi. Igračka može podrigivati, smijati se, vikati kako voli papati... Nadalje, možete vi napuniti usta i žvakati otvorenim ustima. Pri tome nemojte njega forsirati da jede. U prvo vrijeme ga pustite da sam odluči hoće li vam se pridružiti ili ne. Ukoliko ne želi, recite mu u redu, pospremite hranu sa stola i vrlo mu jasno poručite da Vam kaže kada bude gladan, jer njegova igračka nije sve pojela, pa je ostalo nešto i za njega.
• Jedite s njim. Za vrijeme jela nemojte razgovarati o hrani. Pričajte o tome što je radio, s čim se igrao, tko su mu prijatelji, što ćete raditi poslije. Na taj način ćete polako micati fokus sa hrane.
• Ukoliko nemate taj običaj, uvedite, u mjeri u kojoj je to moguće zajedničke obroke, koji će postati rituali. Vrijeme kada se obitelj okuplja oko stola i vrijeme koje je zabavno.
• Kada kaže da ne može više, nemojte inzistirati na još samo jednom zalogaju. Vjerujte u njegovu kompetenciju da zna kada je sit. Ako je pogriješio tražiti će još.
• Nemojte mu nuditi kekse i grickalice samo da nešto pojede.
Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti sve dječje potrebe, a naša prepametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Zbog toga je jako važno da roditelji nađu unutarnju snagu i strpljenje i da budu dosljedni. Druga stvar koju je važno naglasiti jest da djeca ponekad znaju imati teškoća sa senzornom integracijom pa bi bilo dobro da se napravi testiranje da se vidi može li se time objasniti njegov suženi jelovnik.
Ukoliko mislite da ne možete sami, javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći da prođete period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako Vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede jer mu niste miksali hranu ili davali nadomjeske. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima. Puno strpljenja Vam želim!