Poštovani, moja beba kasni u motornom razvoju i zbog toga ima pridjev neurorizično dijete. Čula sam da su obvezna cjepiva za neurorizičnu djecu navodno rizičnija u smislu nuspojava. Zanima me u kojim je slučajevima u redu NE cijepiti dijete koje je neurorizično? prljo
Poštovani,
Moj odgovor će biti nešto širi zato što želim da i drugi roditelji dobiju što podrobnije informacije o pravim kontraindikacijama cijepljenja i ne podliježu dezinformacijama.
Cijepljenje protiv zarazne bolesti jest postupak kojim se hotimično izaziva specifični zaštitni imuni odgovor protiv uzročnog zaraznog patogena ili nekog njegovog proizvoda koji izaziva oštećenje zdravlja.
Kontraindikacije za cijepljenje su opće i posebne.
Opće kontraindikacije su: febrilna stanja nepoznate geneze, akutne zarazne bolesti, teške bolesti hematopoetskog sustava (leukemije, hemoglobinopatije), uznapredovala šećerna bolest, dekompenzirana srčana i bubrežna bolest, alergije na prethodnu dozu cijepljenja, ekstremna pothranjenost.
Posebne kontraindikacije postoje u bolesnika s urođenim ili stečenim poremećajem imunog sustava: kontraindicirana su sva živa cjepiva, jer nakon cijepljenja može uslijediti smrtonosna vakcinalna bolest (npr. poliomijelitis , atipični teški oblik ospica). Iznimka je cjepivo protiv vodenih kozica. Sva živa virusna i bakterijska cjepiva obično su kontraindcirana i u djece sa simptomatskom HIV infekcijom.
Djeca s asplenijom (nedostatkom slezene) moraju se cijepiti protiv Haemophilusa influenzae tip b, pneumokoka i meningokoka.
Kod djece koja su dobivala gamaglobuline, transfuziju i eksangvinotransfuziju događa se cijepljenja za 3-6 mj.
Nedonošćad treba cijepiti uglavnom u uobičajno vrijeme cijepljenja, a doze cjepiva ne valja smanjivati.
Blaga oboljenja gornjeg dijela dišnog sustava nisu kontraindikacija za cijepljenje, pogotovo ako je dijete „stalno prehlađeno“ ili mu „neprestano curi nos„. Odgađanje cijepljenja takve djece često dovodi do njihove neprocijepljenosti. Vrlo rijetko je dijete uistinu tako često ozbiljno bolesno da to priječi provođenje cijepljenja.
I na kraju nešto za Vas.
Do 1990 god. smatralo se je da cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca (cjelostanično cjepivo) imaju znatnu neuroreaktivnost, te da se cerebralni napadaji, pospanost, encefalopatija i sindrom nagle smrti pojavljuju s učestalošću 1:2000, 1:10 000, te 1: 100 000 doza cjepiva. Rizik za pojavu ozbiljne neurološke bolesti tijekom 7 dana od cijepljenja procijenjen je na 1: 110 000, a rizik trajnog neurološkog oštećenja godinu dana nakon cijepljenja na 1: 310 000 cijepljenja.
Kasnija istraživanja dokazala su da učestalost pojavljivanja infantilnih spazama, sindroma nagle smrti i encefalopatija u populacijama cijepljene djece nije veća od učestalosti u općoj populaciji, te da je učestalost konvulzija nakon cijepljenja toksoidima protiv tetanusa i difterije i cjelostaničnim cjepivom protiv hripavca 6-9:100 000 cijepljenja, što je manje od učestalosti febrilnih konvulzija.
Nakon što je u rutinsku uporabu uvedeno acelularno cjepivo protiv hripavca, koje sadržava samo pročišćene antigene B.pertussis, smatra se da je rizik pojave postvakcinalne encefalopatije zanemariv.
Da zaključim na kraju, djeca se ne cijepe protiv hripavca ukoliko imaju progresivna oboljenja živčanog sustava (npr. tuberozna skleroza, metabolička encefalopatija), a protiv ospica, rubeole i zaušnjaka ne cjepe se djeca oboljela od heredodegenerativnih bolesti središnjeg živčanog sustava, te ona sa slabo kontroliranim ili još dijagnostički nedefiniranim konvulzijama.
Ako Vaše dijete kasni u usvajanju reakcija uspravljanja i kod njega se provode vježbe neurorazvojne gimnastike konzultirajte se sa neuropedijatrom koji ga prati, no mislim da neće biti prepreka da ga redovito procijepite prema važećem kalendaru cijepljenja.
Srdačan pozdrav
Dr. Matilda Kovač Šižgorić
spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol