Sada kada razmišljam s odmakom, vjerujem da je ona pristala na vjenčanje isključivo zbog trudnoće, a ne iz ljubavi. U braku smo dvije i pol godine i imamo predivnu curicu staru 2 godine. Sa suprugom imam jako loše odnose i redovito, gotovo svakodnevno doživljavam psihičko, emotivno, a često i fizičko zlostavljanje. Štipanja koja ostavljaju modrice, grebanje noktima po licu, šamaranje, gađanje svim mogućim predmetima, punim pelenama i slično, redovita su pojava u njezinim napadima bijesa. Najopasnije situacije su bile kada me pokušala gurnuti na peć, gađala mobitelom u glavu, gađala staklenom posudom, a teže ozljede sam izbjegao pukom srećom. Meni još teže padaju verbalni napadi, psovanje, vrijeđanje, ponižavanje, koji su redovni - od ustajanja iz kreveta do ponovnog vraćanja - bez prestanka, bilo da sam na poslu (SMS-om i pozivima) ili izravno dok sam kod kuće. Do tih napadaja bijesa i agresije dolazi kada nešto nije onako kako je ona zacrtala, kada joj se ne udovolji, kad nema novca za shopping, a povezano je često i s plakanjem djeteta koje je okidač agresivnog ponašanja. Radi se o izrazito bahatoj osobi, a prema mojoj sumnji i o nekom poremećaju jer nije uspjela ni srednju školu završiti zbog svađanja s profesorima, bježanja iz škole ili jednostavno nedolaska u istu. Dolazi iz jedne disfunkcionalne obitelji gdje je otac često bio u zatvoru zbog razbojništva, droge i sličnih kaznenih prekršaja. Ne znam više što učiniti, patimo i dijete i ja. Što god kažem ne valja, kad krajem mjeseca ostanemo bez novaca, ona traži za svoje kave s prijateljicama i uopće ju nije briga hoćemo li imati za hranu do nove plaće. Ako pokrenem brakorazvodnu parnicu - prema praksi sudova u Hrvatskoj - dijete će vjerojatno pripasti majci bez obzira na gore opisano što je teško dokazati, a ja tu razdvojenost od djeteta ne bih mogao izdržati. Vjerujem da ne bih mogao biti ni u kontaktu s djetetom, jer će ona na sve načine spriječiti isti. Kako riješit problem? Ne mogu Vam u pisanom tekstu opisati svu torturu koju trpim, a sve češće i dijete koje zato što je ponekad nemirno dobiva šamare i čupanja za kosu. Kada se ja usprotivim tome nastane svađa koja uvijek loše završi po mene - udarcima, prijetnjama, nasiljem, vrijeđanjem. Vjerojatno ćete napisati kako je razvod jedino rješenje, ali kako dokazati nasilje ako će ona isto negirati? Religiozna sam osoba i vjerujem u svetost braka u dobru i zlu i vjerujem da se može sve riješiti, ali ne znam kako joj pomoći. Molim Vaš savjet. Unaprijed hvala.
Poštovani P.,
žao mi je zbog svega što trenutno prolazite – uvjerena sam da nije lako. U cijeloj ovoj situaciji mislim da je najvažnije da zaštitite dijete – zaštitite ga ne samo na način da spriječite fizičko kažnjavanje od strane majke nad njom, već i da dijete nije izloženo nasilju Vaše supruge nad Vama. I samo gledanje nasilja koje ne mora biti direktno upućeno na dijete jest nasilje nad djetetom. Sve što Vaše dijete gleda i sluša čini ga izloženim nasilju u obitelji.
Hoćete li Vi ostati u braku ili ne, to je nešto što je samo na Vama i moj savjet neće ići ni u jednom smjeru. Činjenica da većina djece iz rastavljenih obitelji živi s majkom u podlozi ima i drugu stranu priče – a to je da se upravo velik broj roditelja tako dogovori, bez intervencije Centra za socijalnu skrb. Jedino što Vam mogu reći kao stručnjak jest da ukoliko osoba ne želi promjenu i/ili pomoć, Vi ne možete apsolutno ništa učiniti po tom pitanju. Ta želja mora dolaziti iz same osobe. A moj dojam koji sam stekla čitajući Vaše pismo jest da ta želja trenutno ne postoji kod Vaše supruge.
Moj savjet jest da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje (psihologu, psihoterapeutu, psihijatru) za podršku – da se osnažite, da dobijete potrebnu podršku i da u konačnici osvijestite sve svoje resurse koji će Vam pomoći da zaštitite dijete i sebe.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener