On je rastavljen i ima dvoje djece koji vikendom dolaze kod nas. Baka i djed se također miješaju u odgoj te djece, dopuštaju im što god požele, govore da njihov tata nema pravo glasa te da oni odlučuju o djeci. Govore im kako sve što imaju kod nas da su samo baka i djed kupili. Dječak ima devet, a djevojčica deset godina. Dječak nije problem, dobar je i poslušan, mislim da me voli jer svaki put kad dođe pita za mene. Postoji problem s djevojčicom, njoj je npr. problem svaki dan promijeniti gaćice te ne želi prati ruke poslije WC-a i prije jela. Teško joj je ujutro se umiti, oprati zube i počešljati. Ponaša se kao neki agresivni raspušteni dječak. Non-stop se dere po kući, vrišti, prkosi bratu. Kad nešto nije po njenom, dere se i natjera se na povraćanje. Mene uopće ne želi slušati, a sve joj lijepo pokušavam objasniti. Nikad se nisam na njih izderala, za razliku od njihove mame koja se stalno na njih dere te za svoje godine ima katastrofalno ponašanje. Stariji ljudi joj se ismijavaju. Djeci ne dopušta da me poljube kad dođu ili ako ih ona doveze kad djevojčici napravim frizuru, napravi dramu. Djeca je se boje, ne smiju se od nje maknuti, a kad dođu kod nas u selo, ne smiju doći pozdraviti tatu. Kako postupati s djecom tj. djevojčicom? Ne želi slušati tatu, a kad nešto ne smije, odmah se ide potužiti baki i djedu. Ja kažem da ujutro slože krevet, a baka im viče da ne moraju. Ja više ovako ne mogu funkcionirati, ja tog čovjeka volim i sve bih dala za njega, ali ne znam kako ću dalje. Jesam li ja problem? Treba li djetetu nekakva pomoć?
Poštovana,
vjerujem da Vam trenutno nije lako i da se nalazite u osjetljivoj poziciji. Što se tiče problema koje iznosite, nažalost kako ste samo „kolateralni sudionik“ cijele situacije, sami ne možete učiniti puno. Veliki utjecaj na odgoj djeteta prvenstveno imaju roditelji, zatim bake i djedovi, pogotovo ako žive u zajedničkim kućanstvu. Kako sami kažete kada pokušate postaviti granice u ponašanju (reći im da slože krevet i sl.) nailazite na potkopavanje autoriteta od strane bake. Nažalost ne možete utjecati na to kako će se drugi ponašati, već samo možete utjecati na svoje ponašanje prema djeci.
Spomenuli ste da se niste nikada izderali na dijete i u tome bih Vas željela pohvaliti. Važno je da im svojim primjerom pokažete da ne moraju svi odrasli uvijek vikati, svađati se ili im nešto zanovijetati. Trenutačno se djeca nalaze također u zahtjevnoj situaciji gdje im se mama i tata ne slažu i preko njih svađaju što je velik teret za djecu. Situacija se još pogoršava utjecajem bake i djeda koji potkopavaju i tatin i Vaš autoritet. Nije neobično da u tim situacijama djeca promijene svoje ponašanje (ili počinju burno reagirati ili se povlače u sebe). Te situacije potiču mnogo neugodnih osjećaje poput straha, ljutnja, osjećaja krivnje i sl., a djeca još nemaju znanja ni iskustva nositi se s tako neugodnim osjećajima pa najčešće to pokazuju kroz ponašanje. Stoga ponašanje djevojčice može biti uzrokovano mnogim neugodnim osjećajima koje proživljava, a sama se ne zna nositi s njima.
Vama kao sadašnjoj partnerici njihova oca mogu samo savjetovati da nikada pred djecom ne govorite negativno o njihovoj majci ili baki i djedu (ma koliko smatrali da su njihovi postupci neadekvatni) niti da neverbalnim znakovima pokazujete vlastito nezadovoljstvo njihovim ponašanjem. Nažalost, djeca u ovakvoj situaciji često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima i narušeni odnosi u kojima bivši partneri (i njihovi novi partneri) ne kriju međusobnu netrpeljivost i nastale razmirice iznose pred djecom mogu vrlo štetno utjecati na njih. Iako se partneri mogu čak suzdržavati od verbalnih opaski, s onim neverbalnim djelom najčešće otkriju nezadovoljstvo. Svaki uzdah, okretanje očima i slično dijete snimi i upija. Stoga je važno osvijestiti i te neverbalne poruke koje odašiljemo i na vrijeme ih stopirati pred djetetom. Znam da u Vašoj situaciji to može biti teško, no nije nemoguće.
Potkopavanje očevog autoriteta i omalovažavanje od strane njegovih roditelja može štetno utjecati na njegovu djecu i njihovo samopoštovanje. Važno je da s Vašim partnerom porazgovarate o utjecaju koju njegovi roditelji imaju na mališane i kako ih se može zaštiti od toga. Konkretno, Vi osobno ne možete učiniti mnogo, ali njihov otac može, bar onaj period dok su djeca kod vas u kući.
Sretno,
Jelena Borić, magistra psihologije