Do nedavno, dečko je odbijao pune dvije godine odlaziti kod majke na druženje, krenuo je i išao 5 - 6 puta i nakon toga je opet prestao. Od prošlog tjedna niti starija curica ne želi ići kod mame. Ne želi je niti pozdraviti, a kad se javi na telefon udaljava slušalicu od uha da ne sluša mamu. Najmlađa curica ide kod mame , međutim kad se vrati natrag kreće pakao. Provocira ovo dvoje starijih, govori im što je sve dobila od mame a oni nisu jer nisu bili. Ima ispade bijesa i radi prgave grimase prema njima. Točno zna kako ih isprovocirati da nastane kaos u kući. Kako je u tijeku ponovno razmatranje odluka o druženju s majkom, ne znamo uopće više kako postupati a da ova najmanja sve do detalja ne prenosi mami. Naime, saznali smo da mama ispituje sve što se događa kod nas u kući. Molim Vas za savjet.
Draga čitateljice,
prije svega žao mi je čuti što imate problema – sigurna sam da je Vaša uloga pomajke vrlo zahtjevna i da nije jednostavno nositi se sa svim situacijama na koje svakodnevno nailazite.
Jedan od uzroka ovakvom problematičnom ponašanju najmlađeg djeteta može biti konflikt lojalnosti koje dijete osjeća prema rastavljenim roditeljima. O čemu se radi? Kada je komunikacija među roditeljima otežana može se javiti osjećaj uvjetovane ljubavi i krivnje kod djece (žele udovoljiti i jednom i drugom roditelju, boje se da će ga drugi roditelj odbaciti ukoliko mu ne „povlađuje“). Naime, kada dijete „ogovara“ pred jednim roditeljem drugog, moguće je da vjeruje kako će taj roditelj biti sretan što loše priča o drugom roditelju. Tako želi zadobiti ljubav i potvrdu roditelja. Na nekoj nesvjesnoj razini moguće je da taj roditelj doista podržava takvo ponašanje djeteta – možda mu je drago čuti da je njegovom djetetu ipak ljepše kod njega, možda i sam vjeruje da obitelj drugog roditelja nije baš idealna. Tada, čak i ako roditelj verbalizira kako nije u redu to što govori o drugom roditelju, neverbalnim znakovima šalje poruku kako mu je to ipak drago čuti. I dijete to primijeti, osjeti i nastavlja takvo ponašanje. Moja pretpostavka je da se upravo to događa.
Kako se postaviti u toj situaciji? Prije svega smatram da bi bilo dobro da Vaš partner razgovara s bivšom suprugom i objasni joj što se događa s njihovim djetetom. Ovdje je važno da razgovara iz pozicije roditelja, a ne bivšeg partnera. Neka joj da do znanja da oboje imaju isti cilj – a to je da njihova djeca djeca budu sretna, da se redovito viđaju i imaju odnos s oba roditelja. Hoće li ovo uroditi plodom ili ne – ne mogu Vam reći – no, u svakom slučaju Vaš partner može pokušati.
Kako s djevojčicom u Vašem domu? Neka joj Vaš partner daje do znanja da je željena i voljena i od mame i od tate. I da uvijek može biti gdje želi i koliko god želi. Da nije bitno gdje živi – bitno je da ima i mamu i tatu i da može provoditi vrijeme s njima. Kada krene pričati što je sve dobila kod mame, komentirajte kako su pokloni lijepi, pitajte ju jel' joj bilo lijepo, što će raditi drugi put i slično. Pri tome je bitno da su verbalna i neverbalna poruka usklađene, jer će dijete osjetiti netrpeljivost. Istu poruku neka čuju sva djeca – neka čuju da se odnos njihovih roditelja promijenio i da su se zato rastali, ali da su oni i dalje njihovi roditelji i da će to uvijek biti. I Vi kao partnerica možete reći da ih volite i da Vam je stalo do njih i da ćete uvijek biti tu za njih pored mame i tate. Također bi i stariju djecu trebalo upozoriti da nije ok udaljavati slušalicu kada pričaju s mamom – neka Vaš partner potiče susrete djece s mamom, ako već ne žele odlaziti k njoj, može im savjetovati da odu zajedno na pizzu i slično. Neka im kaže da odrasli nisu savršeni i da griješe – kao što su sigurno griješili i njihova mama i on, ali da to ne znači da ih ne vole. Na taj način djeca neće (barem kod tate) osjećati konflikt lojalnosti i imati potrebu degradirati drugog roditelja.
Ukoliko procijenite da Vam je trenutno potrebno više od savjeta na papiru, uvijek se možete javiti u naš Centar za savjetovanje.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener