Stalno plače, neće u školu, plače i kad se vrati. Međutim, nakon razgovora s učiteljicom shvatila sam da je problem u meni. Navest ću vam jednu od situacija - učiteljica me poziva u školu da pomognem djetetu, ja od žalosti što ona plače, plačem i sama! Nikako da smirim dijete, kad sam ja gora. Mislim da imam neki psihički problem, ne mogu se sabrati, sitnice me pogađaju, pogotovo kad se radi o djeci. Dijete dobije temperaturu, ja ne mogu pedijatrici objasniti što je, kad sam sva uplakana. Ne funkcioniram normalno, molim Vas pomozite!
Draga zabrinuta mama,
prije svega bih Vas željela ohrabriti i pohvaliti jer ste se obratili nekome za pomoć – to je zaista veliki korak. I sami uviđate da imate problem – činjenica jest da dijete upija naše stanje i da ukoliko smo uznemireni i zabrinuti oko svega, velika je vjerojatnost da će i dijete biti takvo. Stoga smatram da je za Vas najbolje rješenje da se obratite stručnjaku – psihologu, psihoterapeutu, psihijatru – koji će Vam pomoći da otkrijete uzroke svojih strahove, a potom i da na njima radite kako biste ih mogli iskorijeniti. Ovo nije samo intervencija i pomoć Vama već i Vašem djetetu koje se nalazi u fazi kada upija Vaša uvjerenja, strahove, brige.
Šaljem Vam podršku.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener