Pokušala sam razgovarati s njegovim roditeljima, no oni ne vjeruju da je njihov sin kriv. Vješt je manipulator i djeca ga se boje. Dolazili su i u školu, no ne vjeruju kad im učiteljica kaže da ometa nastavu i druge. Smatraju da svi imaju nešto protiv njega. Taj dječak izazove svađu i napada mog sina, a kod kuće laže da ga moj sin napada. Njegov otac me nakon toga zove i govori svašta preko telefona (dakle, i mene maltretira). Po prirodi nisam sklona konfliktima, a nije ni moj sin. Dosta je miran i ima svoju grupicu prijatelja, što ovom dječaku valjda smeta i ne želi ga ostaviti na miru. Molim Vas da mi pomognete, jer više ne znam kako dalje. Hvala! Mama
Draga mama,
kako i sami kažete, Vaš sin je žrtva nasilja od strane drugog dječaka iz razreda. Kada govorimo o nasiilju, svima nam prvo padne na pamet fizički oblik nasilja koji je prije svega i najuočljiviji. No, postoji i nešto što se zove verbalno nasilje a očituje se kroz vrijeđanje, širenje glasina, ismijavanje, stalno zadirkivanje.
Neovisno o kojoj se vrsti nasilja radi, ono vrlo negativno utječe na žrtvu na način da dijete žrtva postaje depresivno ili agresivno, postaje nesigurno, anksiozno, povučeno, pogoršava im se školski uspjeh… Iako iz Vašeg pisma nisam stekla dojam da je Vaš sin počeo manifestirati te simptome, svakako smatram da je nužno reagirati na vrijeme kako do istih ne bi došlo. Prije svega, obratite se učiteljici i stručnom osoblju škole koji su obvezni reagirati na nasilje i zaštititi svako dijete koje je njemu izloženo u školi – evidentno je da razgovori tog dječaka s pedagogom škole nisu dovoljni te da je potrebno poduzeti i druge mjere. Škola je dužna i odgovorna osigurati djeci sigurnu okolinu u kojoj neće ispaštati zbog zlostavljanja pa bi se tako trebala pobrinuti i da spriječi nasilje koje je usmjereno na Vašeg sina. Pri tome budite ustrajni.
Budući da razgovori s roditeljima dječaka koji maltretira Vašeg sina nisu bili produktivni, smatram da nema smisla da inzistirate na njima. Ukoliko procjenjujete da otac dotičnog dječaka i Vas maltretira, svakako bi bilo dobro da se obratite nadležnim institucijama koje mogu reagirati i zaštititi Vas od istog.
Dok institucije ne obave svoj dio posla važno je da Vi budete svome sinu podrška i da gradite odnos s njim. Bilo bi dobro da razgovarate s njim o tome kako može reagirati u situacijama kada dođe do verbalnog nasilja od strane drugog dječaka; uvježbajte s njim kako da izbjegne potencijalno ugrožavajuće situacije i kako da traži pomoć kada mu je potrebna. Podučite ga kako da bude čvrst i jasan – neka gleda nasilnika u oči i kaže PRESTANI! Nemojte mu savjetovati da se brani na način da vrati istom mjerom jer mu na taj način zapravo dajete do znanja da je takav način ophođenja s drugima u redu. Potaknite ga neka potraži pomoć vršnjaka i ohrabrujte ga u sklapanju i održavanju novih prijateljstava.
Na kraju, ako procijenite da je Vama ili sinu potrebna pomoć stručnjaka, slobodno nam se obratite za pomoć u našem Centru.
Vama i Vašem sinu želim puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener