Još kao bebi sam joj pokušavala staviti rukavice kako bi preko njih cuclala ili dekicu, ali ništa nije pomoglo. Najviše smo uspjeha postigli s 1.5-2 godine. Postupno smo prstiće, dan po dan "spašavali" cuclanja. Micala sam joj ruku iz usta non stop i odmah joj s igračkom skretala pozornost. Tada je cuclala samo kad je išla spavati ili kad je bila nervozna. Društvena je i znatiželjna djevojčica. Ako joj se spava ili joj netko nešto napravi, može cuclati satima. Ima plišanu macu bez koje trenutno ne može i sad je ne ispušta iz vida. Čim nju uzme, automatski stavi prste u usta. S tetama u jaslicama smo se dogovorili da joj daju macu samo ako plače ili pred spavanje. Potrošili smo 2-3 bočice laka za odvikavanje, na kraju se i na njega navikla. Trenutno smo na prilagodbi na novi vrtić i sad je opet počela cuclati non stop. Sad je trenutno samo opominjem i ucjenjujem da ih mora izvaditi. Ništa drugo ne poduzimam dok ne prođe stres s vrtićem. Onda ćemo opet tetama u vrtiću dogovoriti da joj daju macu. S godinu i pol je prilagodba prošla puno bolje nego sada. Sve me to jako muči, želim joj pomoći pa Vas molim za pomoć i savjet što još mogu učiniti i gdje sam pogriješila. Hvala.
Draga mama A.,
Vaša djevojčica je još u fazi kada joj jako paše oralna stimulacija. Cuclanje prsta djeca nekada koriste kako bi se umirila ili to rade samo iz osjećaja dosade. Naveli ste nekoliko tehnika koje ste isprobali. Kako bi znali kako reagirati prvenstveno je bitno pokušati razumjeti zašto ona cucla prst. U kojim situacijama to najčešće radi? Što mislite zašto je Vašoj djevojčici cuclanje prsta važno i što to njoj predstavlja? Sigurnost, utjehu, zabava kada joj je dosadno? Koji god osjećaj to bio, važno je da joj se taj osjećaj proba kompenzirati na neki drugi način, postupno zamjenjujući cuclanje prsta. Ako se djetetu samo zabrani cuclanje prsta, a ne ponudi neko alternativno ponašanje koje će joj zadovoljiti tu potrebu (osjećaj smirenosti, zadovoljstva i sl.) u tom slučaju bi mogla sama početi s nekim drugim ponašanjem koje je možda još štetnije za nju (trganje noktiju, čupkanje kose...). Opominjanje i ucjene u ovom slučaju neće biti od prevelike pomoći i samo joj mogu nametnuti dodatan stres (zbog kojeg će imati još veću potrebu cuclanja prsta tj. samoumirivanja). Iako ona zna da se to ''ne smije'', zbog svojih godina i ne iskustva trenutačno si ne može sama pomoći i u tome joj je potrebna Vaša pomoć.
Kada sljedeći put primijetite da cucla prst usmjerite se na njene osjećaje koji je motiviraju na to. Ako joj je dosadno onda joj izvadite prstić iz usta i stavite joj u ruke neku igračku ili neke materijale koji joj mogu biti zanimljivi. Kažete da ste već to probali i htjela bih Vas motivirati da nastavite dalje s tom tehnikom. Kao što ste sami primijetili vrlo je korisna. No, ako primijetite da joj nije dosadno, već se želi samoumiriti (npr. kada se loše osjeća ili kada ide spavati) onda joj također maknete prstić iz usta, ali joj ovog puta ponudite neki umirujući materijal (primjerice mekanu dekicu, fizički dodir, maženje, macu u jednoj ruci, dekicu u drugoj). Važno ju je naučiti kako se može smiriti koristeći druga ponašanja.
Za mijenjanje navika potrebno je neko vrijeme. Proces odvajanja zahtjeva dosljednost, strpljenje i nježnost. Vjerujem da će uz Vašu pomoć ubrzo naučiti kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiviji način.
Želim Vam puno strpljenja,
Jelena Borić, magistra psihologije