Ne zaspi uglavnom nikada sam i obvezno usred noći dođe u naš krevet. Puno o tome razgovaramo, ali on uvijek ima isti odgovor - da ne zna kako se našao u našem krevetu. Povezano s tim, ima i problem sa spavanjem kod nekog drugog, recimo bake, prijatelja, nervozan je i žalostan, iako želi prespavati kod njih. Molim Vas da mi date savjet kako da mu pomognem da to prebrodi. Hvala.
Draga mama,
drago mi je da ste čitali naše ranije odgovore te u njima prepoznali dio rješenja svojih briga. Vjerujem da znate kako njegovi strahovi nisu pod njegovom svjesnom kontrolom te on zaista ne zna verbalizirati ono što ga muči. Nije neobično da mu to potiče i razne frustracije jer s jedne strane jako želi prespavati van kuće, dok ga s druge strane u tome ograničavaju ''nepoznati'' neugodni osjećaji.
Odlično je to što može, uz vašu podršku, zaspati u svojoj sobi. Koliko sam shvatila poteškoće se javljaju usred noći kada dolazi u roditeljski krevet. U tom slučaju, bitno ga je nježno vratiti u vlastiti krevet i biti uz njega dok se ponovo ne smiri i zaspi. Važno je to provoditi svake noći, onoliko puta koliko bude trebalo.
Također, lijepo je čuti što puno razgovarate se njim na temu njegovih noćnih buđenja. Kako bi se još više usmjerili na njegove emocije (kojih tada nije svjestan) poželjno je koristiti projektivne tehnike tj. tehnike koje se umjeravaju na njegove emocije. Neke od njih su crtanje noćnog straha, smišljanje priče o dječaku koji se boji, opisivanje straha: koje je boje, koje je teksture, veličine, da li može pričati i sl., izrada straha od plastelina...To će mu pomoći da dio neugodnih osjećaja izbaci iz svog tijela. S obzirom na Vašu brižnost i podršku vjerujem da ćete zajedno uspješno proći kroz to neugodno razdoblje. Ako osjetite da Vam je potrebna dodatna pomoć i podrška slobodno se javite u i naš Centar.
Sretno.
Jelena Borić, magistra psihologije