Trenira rukomet, često putuje i teško mu pada kad mora negdje prenoćiti. Čim se spomene noćenje, počne plakati. Uskoro će ići na turnir preko vikenda i morati će prenoćiti. Ne znam što da više radim. Ne razumijem taj njegov strah. Molim Vas za savjet.
Draga mama Lj.,
sigurno Vam je ponašanje Vašeg dječaka zbunjujuće i sami više ne znate kako mu olakšati proces zaspavanja. S obzirom na njegove godine Vaš sin na umnoj razini (npr. dok priča s vama preko dana) može razumjeti da njegovo ponašanje odskače od ponašanja njegovih vršnjaka i da zapravo taj strah nije realan, a opet na emocionalnoj razini si još uvijek ne može sam pomoći osloboditi se tog neugodnog osjećaja. Strah je jedna od četiri bazične emocije kod djece i ujedno jedan od najsnažnijih neugodnih osjećaja svim ljudima. Kao mnogi dječji strahovi, strah vašeg sina je pretjeran, iracionalan, a povezan je s prisutnošću ili iščekivanjem nekoga određenog objekta ili situacije, no treba se sjetiti da je ipak strah u njegovoj glavici i tijelu vrlo stvaran. Pretpostavljam da na pitanja poput „Čega te je strah?“ ne zna odgovoriti jer ni sam ne razumije od kuda strah dolazi, no kako bi mu pomogli nije nužno da odgonetnemo podrijetlo straha.
Spomenula sam da je ovaj strah emocionalno baziran i zato mu je u ovom procesu odvikavanja od spavanja s vama potrebna Vaša pomoć i podrška. Iako ne mogu točno znati, iz Vašeg pitanja pretpostavljam da on nikada nije uspostavio rutinu samostalnog spavanja. S obzirom na njegovu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njegovo samopoštovanje i sliku o sebi važno je da počne proces odvajanja i samostalnog spavanja. Prvenstveno, treba imati na umu da mijenjanje bilo kakve rutine treba ići nježno, dosljedno i postepeno. Ukoliko ga nemate uvedite neki ritual prije spavanja (igranje, čitanje priče, maženje, razgovor...). Nakon toga zaželite svom sinu laku noć. Na početku budite uz njega dok ne zaspi, lezite uz njega ili sjednite uz krevet. Vjerojatno će mu trebati određen period kako bi počeo spavati u svojoj sobi. Nakon nekog vremena pomaknite se dalje od kreveta i sjednite kraj vrata. Postupak ponavljate dok će on moći samostalno zaspati bez da Vas ima na vidiku. Ako se usred noći probudi i dođe vama u sobu, nježno ga vratite natrag. Koliko puta se digne toliko puta ga vratite u krevet. Recite mu da znate kako se boji i da ćete biti tu za njega. Daljnji razgovori su sasvim nepotrebni, jer bi se vjerojatno samo ponavljali. U ovome treba biti dosljedan – svaki puta kada dođe zajedno se vratite u njegov krevet. Vjerujem da Vam ovaj proces može izgledati izuzetno naporno i iscrpljujuće, no važan je kako bi Vaš sin još više imao povjerenja u Vas i svijet koji ga okružuje. A onda će možda doći i vrijeme da samostalno prespava van kuće na nekom od rukometnih turnira.
Želim Vam puno strpljenja,
Jelena Borić, magistra psihologije