Majka, prema važećem rješenju, treba viđati djecu svakog mjeseca jedanput, i to u Centru za socialnu skrb i pod nadzorom socijalnog radnika. Djeca su uzrasta 9, 14 i 15 godina i odbijaju da se viđaju s majkom, kao i svaki vid kontakta (telefon, skype, facebook i sl). Majka inzistira da djecu viđa terminom koji je utvrđen rješenjem i pod gore navedenim uvjetima. Mene zanima vaše mišljenje, da li smatrate da je u interesu djece da viđaju majku iako oni izričito odbijaju? Prethodni kontakti koji su obavljani u Cetntru su jako loše prošli, djeca su bila uzrujana, majku su nazivala pogrdnim imenima i td. Da li smatrate da bi eventualno trebalo majci savjetovati da ne inzistira, bar za sada, na kontaktima, jer se nakon njih odnosi majke i djece samo dodatno zakompliciraju? Unaprijed vam puno hvala na odogovoru, pomoći ćete mi neizmjerno. Pozdrav. lela
Draga Lela,
svako dijete voli svoja oba roditelja. Zašto djeca ne žele vidjeti majku, stvar je stručnjaka koji to mogu procijeniti kako bi djetetu pomogli. Činjenica jest da situacija u kojoj dijete neće kod roditelja ili ga odbija nije uobičajena i ona može biti posljedica: a) zlostavljanja djeteta koje je od toga roditelja doživjelo b) djetetovo zadovoljavanje potrebe roditelja s kojim živi, a koji možda to odbijanje postavlja kao uvjet svoje ljubavi prema djetetu
Dijete koje odbacuje jednoga roditelja bez racionalnog razloga, kasnije, kad shvati što je činilo, u pravilu postaje vrlo nesretno, a posljedice mogu biti teške po dijete, uključujući i odbacivanja roditelja koji im, kad je bilo potrebno, nije pomogao prevladati takvo ponašanje. Ima i djece koja i kad odrastu dalje odbijaju roditelja kojega su odbijala kao dijete jer im je prebolno nositi se s osjećajem krivnje zbog prijašnjeg ponašanja. Ta djeca često kao adolescenti i odrasle osobe imaju problematične veze s drugim ljudima i problematične partnerske odnose.
U svakom slučaju, takvo ponašanje djeteta nije dobro podržavati ako za njega ne postoje racionalni razlozi (teško zlostavljanje i sl.), te bi svakako savjetovala da se djecu uputi stručnjacima koji će moći procijeniti o čemu se radi i adekvatno reagirati na postojeću situaciju.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog