Javljam vam se s nadom da ćete me nekako smiriti ili mi dati savjet što mi je činiti, jer sam skroz izbezumljena. Imam sina od 3 mjeseca. Rođen je iz uredne trudnoće i poroda, PT 4300 g, Apgar 10/10, sve je bilo u najboljem redu. TT kod otpusta 4. dan života 4070 g. Dojen prva 2 tjedna, tada zbog problema s prsima i njegovog nenapredovanja (TT 4170 g) se počinjem izdajati uz dodatak Nan 1. S mjesec dana imao je 4860 g. Od tada počinju muke i moji strahovi - on je uvijek jeo premalo za dob i težinu. S 2 mjeseca 5500 g. Sada s 3 mjeseca 5900 g. U dobi 2 mjeseca hospitaliziran je na gastroenterologiji u Klaićevoj zbog slabijeg uzimanja obroka te sukladno tome slabijeg napredovanja, tjedan dana prije hospizalizacije je imao učestale proljevaste stolice uz primjese krvi, vjetrove, grčeve i odbijanje obroka. Učinjenom širokom obradom nije nađena nikakva patologija, zaključak: takvo je dijete, ali zbog kliničke sumnje na intoleranciju na proteine KM uvedena Althera. Nju je ispočetka dobro prihvatio, no nakon 2- 3 tj ponovno slični simptomi, ponovno hospitalizacija, nalazi svi uredni, uveden Neocate. Efekt njega još nismo primijetili jer je u bolnici zaradio Rota gastroenteritis pa je prošli tjedan (par dana po otpustu) rehidriran kroz 2 dana u Zaraznoj. Sad je bez simptoma ičega, zdrav. Stagnira na TT neka 2 tjedna. Napominjem: nikad nije bljucao (ili rijetko), nije povraćao, svo vrijeme je sretan, zadovoljan, neurološki ocijenjen kao odličan, urednih stolica (osim te 2 epizode pred hospizalizacije) i mokrenja. Ono što mene muči je: on i sada, s 3 mj i skoro 6 kg, jede jedva 600- 650 ml dnevno, gotovo nikad ne pokazuje znakove gladi, isprobano je sve (promjena formule, dude, boce, ritma i razmaka između hranjenja, osobe koja ga hrani, odvajanje mene i njega dok je u bolnici...), ali dnevni score i ponašanje oko jela je uvijek isto. Svako njegovo hranjenje je meni ogromna frustracija, život mi se pretvorio u grč, strah me da ne gubi na TT, da ne raste uredno, strah me otići ga vagati, strah me početka dohrane, strah me da nije nešto propušteno (makar bi u 3 hospitalizacije netko nešto skužio, a zbilja je široko obrađen), i ne znam više što činiti. Počinju već problemi i u obitelji, jer sam ja izluđena... Sigurno ste se susretali s takvom djecom, što mi je činiti? Da jednostavno akceptiram da je on takav, jer koliko čujem takve djece ima, ili imate kakav prijedlog? Hvala
Poštovana,
u četvrtom danu života tj. po izlasku iz rodilišta Vaš dječak je bio težak 4070 g, a sada u dobi od 3 mjeseca 5900 g, dakle dobio je 1 830 g što je u prosjeku 610 g na mjesec. Ako u prvih šest mjeseci života dojenče dobiva na tjelesnoj težini 600 g mjesečno smatramo da dobro napreduje.
U kratkom tromjesečnom životu Vašeg dječačića puno toga se dogodilo što je jednim dijelom povremeno usporavalo napredak.
Kako su svi nalazi bili uredni, a dječak se ponaša kao zdravo i zadovoljno dojenče,pokušajte ga “akceptirati “ kao takovog, pokušajte povećati razmak među obrocima uz vaganje samo jednom tjedno.
Kada se majka oslobodi grča, strahova i frutracija, što dojenče i te kako osjeti, zadovoljstvo će biti obostrano.
Za Polikliniku Dr. Sabol
Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar