Otac je viđao dijete koliko je to htio, odnosno kako on kaže, koliko mu je to posao dozvoljavao. U tom smislu oni imaju ostvaren kontakt. Mali odlazi ocu na nekoliko dana i zbilja bude jako sretan kad otac dođe po njega. Vidim po djetetu da želi biti s njim. U pravilu ne primjećujem nikakve probleme kad to vrijeme provedu njih dvojica sami, međutim kad je očeva djevojka s njima, a ponekad je, osjećam određenu promjenu na dječaku. Pišem Vam ovo jer sam primijetila da se mali s ovih druženja vrati živčaniji, omršavi, nekako je nervozniji. Sam otac mog djeteta mi je jednom priznao da on sam osjeća da mu je ta situacija s djetetom i tom ženom skupa malo neprirodna, ali on to ignorira. Da li je moguće da ta žena izaziva određenu nelagodu djetetu? Mislim da na neki način ugrožava djetetovu sigurnost jer otac nije fokusiran na njega. Molila sam oca svog djeteta da je u ovoj fazi njegova razvoja isključi iz njihovih druženja, dok mu možda ne objasnimo kako stvari stoje s nama. Ne znam kad je najbolje vrijeme za to da mali to najbezbolnije prihvati. Naravno da očevu djevojku ne možemo potpuno isključiti, ali koji bi bio ispravan način da za dječaka to bude što manje stresno? Kada početi razgovore u tom smislu, i koji bi bio najbezbolniji način da se to počne djetetu predočavati, u kojoj dobi i na koji način? Hvala.
Draga čitateljice,
za razliku od mnogih razdvojenih roditelja koji se teško dogovaraju oko viđanja svoje djece drago mi je čuti što ste Vi i otac dječaka u tome postigli dogovor. U toj dobi, kako bi djeca (kroz roditelje) mogla izgraditi dobro mišljenje o sebi, vrlo je važno da imaju kontakt i s ocem i s majkom.
Iz Vašeg upita nisam uspjela shvatiti misli li Vaš sin da ste Vi i njegov otac zajedno ili je svjestan da ste razdvojeni? U svakom slučaju važno je djetetu što prije, na način primjeren njemu, objasniti realnu situaciju. Pitate se kada bi bilo najbolje vrijeme da on to najbezbolnije prihvati. Nažalost, takve situacije su dio života i ne postoji način da se to najbezbolnije prihvati, no što mu ranije objasnite i razbistrite situaciju (a i sebi) to će cijeloj obitelji biti lakše. Ono što Vi možete je biti tu za njega i s njim proživjeti osjećaje koji se oko toga mogu pojaviti (strah, zbunjenost, nelagoda) te mu na taj način olakšati prilagodbu. Što prije mu Vi i njegov otac objasnite kako stvari stoje to će se on prije početi prilagođavati, a posljedično će mu biti lakše.
Djeca su jako osjetljiva na neverbalnu komunikaciju odraslih te on vjerojatno zna da nešto nije u redu, no ne zna što. Dolazak očeve nove djevojke vjerojatno je potakao nelagodu i zbunjenost oko toga kako mu reći i kako se postaviti u toj situaciji, no ako se ta tema počne izbjegavati Vaš sinčić može zaključiti da je on uzrok te nelagode te se uz osjećaje zbunjenosti i nelagode dodatno osjećati krivim zbog toga. Djeca se najviše boje onog što ne poznaju te je važno iznijeti situaciju nježno i realno. Kroz vrijeme vjerujem da ćete i Vi i njegov otac izgraditi ''nove'' živote i ono što je bitno je omogućiti sinu da osjeti kako ima svu potporu i podršku od oba roditelja bez obzira provodi li vrijeme kod Vas ili kod oca.
Sretno,
Jelena Borić, magistra psihologije