Imam 12 godina i idem u šesti razred, imala sam najbolju prijateljicu sve do prije dva tjedna Kad sam vidjela da nešto nije u redu s njom zabrinula sam se, a kad sam ju preko poruka pitala što joj je rekla je točno ovo: "hahahaha ništa samo mi se dosadilo družit s tobom". Bila sam jako tužna i nisam znala što da radim, znala sam da za takvom osobom ne treba žaliti, ali bila sam jako usamljena. Počela sam se družiti s dvije prijateljice koje su mi prije bile samo drage. Ali nekako se bojim da mi one nešto skrivaju i da ne razgovaraju o nekim stvarima preda mnom jednako kao kad međusobno razgovaraju. Dalje sam razmišljala tko je u razredu slobodan i ispostavilo se da bi to mogla biti jedna cura koja ima prijatelja, ali ne onakvog kao par. Čak mi ju je i mama predložila jer poznaje njenog tatu, ali u posljednje vrijeme počela se družiti sa mojom starom prijateljicom i s još jednom curom koja je bila najbolja frendica moje stare „BFF“. Što da sada radim? Imam osjećaj kao da se bojim prići toj curi. Molim vas za pomoć.
Draga L.,
žao mi je što te prijateljica povrijedila. Vjerujem da je većina odraslih u mlađoj dobi barem jednom prošla kroz slično iskustvo i bila povrijeđena od strane prijatelja. Često puta ne možemo ni objasniti zašto se netko ponaša tako kako se ponaša – možda iz vlastite nesigurnosti, možda se promijenio pa mu više ne odgovaramo, možda... U svakom slučaju, odnosi s prijateljima se mijenjaju i nisu isti tijekom godina. Kada sam bila u osnovnoj školi, mislila sam da će jedno prijateljstvo trajati do kraja života i da će mi to uvijek biti najbolja prijateljica, no nije bilo tako. Ja sam se promijenila, ona se promijenila i životi su nam se razišli. U međuvremenu sam upoznala nove prijateljice s kojima sam i danas i jako dobra. Mislim da uvijek treba uživati u prijateljstvu dok je dobro, dok nam je ugodno, a ukoliko dođe do promjene, tada se treba fokusirati na nove ljude i nove odnose.
Kada kažeš da se bojiš da ti dvije prijateljice s kojima si se počela družiti nešto skrivaju i ne razgovaraju o nekim stvarima pred tobom – je li moguće da im samo treba vremena da se opuste? Bi li ti odmah govorila svoje tajne? Da li ti moraju sve govoriti? Je li moguće da ti ne povjeravaju baš sve, a da su ti dobre prijateljice?
Nekako sam iz tvog pisma stekla dojam da ti je bitno da ti budeš BFF, da ti nije dovoljno da u početku budeš samo dobra prijateljica. Da bi se odnos razvio, treba vremena. Vremena da uopće vidimo imamo li sličnosti, odgovaramo li si, da steknemo povjerenje. Moj savjet jest da daš priliku i vidiš što će se dogoditi. Nije tragedija ako se ne izrodi veliko prijateljstvo, ali ako ne pokušamo nećemo ni saznati, zar ne? Kada trebaš nekome prići, samo se sjeti toga – treba probati pa ćeš vidjeti kamo će te to odvesti.
Želim ti puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener