Krevet

Krevet je jedna od stvari bez kojih ne bih mogla u životu

Krevet

Kad bih morala birati 10 top stvari bez kojih ne bih mogla u životu, krevet bi zasigurno zauzimao neko od mjesta pri samom vrhu te ljestvice. Jednom je moj pokojni muž rekao da je krevet najbolji izum koji je čovjek izmislio. Možda se s tim baš nećete složiti, ali uzmite u obzir da je to rekao čovjek koji je više od pola svoga života proveo u krevetu i to često u različitim krevetima. Zato je on neizmjerno volio naš krevet i često inzistirao da ga odmah poslije koncerta voze kući kako bi se u svom krevetu mogao naspavati. Hotelske sobe i kreveti bili su mu mučenje.

Krevet je najintimnije mjesto u našim životima, tu uvijek osjećamo neku vrstu sigurnosti, tu osjećamo poznate mirise, opuštamo se, predajemo mašti i razmišljanjima, u njemu vodimo ljubav, mazimo se i volimo, čitamo knjige, razgovaramo, planiramo, ponekad se u njemu rješavamo tuge i ljutnje, u njemu bolujemo, ponekad  iz njega gledamo filmove, a sretnik bi dobio i doručak. U nekim su krevetima započinjale i prekidale ljubavne priče, započinjali brakovi kao i njihovi raspadi. Da krevet zna pričati, vjerojatno bi ispričao nevjerojatne priče. Kad uzmemo u obzir da pola svoga života provodimo u krevetu i da nam pruža mnoga zadovoljstva onda nije ni čudo da sa krevetom razvijamo poseban odnos. Naravno, krevet je bitan, ali i okuženje koje ga prati, naša soba. Našu spavaću sobu birala sam mjesec dana, slagala u glavi i vizualizirala kako će to u konačnici izgledati. Trebalo je vremena da se sve to posloži ili kako se to stručno kaže «da vam legne» prostor i krevet. Prije neki dan sam se probudila i onako uljuljana u toplinu kreveta stala promatrati svoju sobu i odlučila da je došlo vrijeme da ju preuredim. Nije da mi nije draga, ali jednostavno mislim da je vrijeme da je malo osvježim. Trebala bih promjeniti boju zidova, nove zavjese, izbaciti stari TV i staviti novi LCD na zid, dodati neke detalje, a neke maknuti. Nekada je to bila naša soba, a sada je to moja soba i trebam je sebi prilagoditi, a ne živjeti kao da će svakog trena Dino ući. Njegova strana je još netaknuta.

Već neko vrijeme razmišljam o tome kako se moram riješiti starog madraca za spavanje iz nekoliko razloga. Prvo, vrijeme trajanja mu je isteklo, drugo, krevet mi se sastojao od dva zasebna madraca, jedan je bio moj, jedan od moga Dina. Oba su bila prilagođena svakome posebno, po tvrdoći i po kilaži. Sada kad ga nema, ja još uvijek spavam na svojoj strani kreveta jer sam se navikla. Vrijeme je da se raširim po cijelom krevetu, prošlo je već dugo vremena koliko sam se ustručavala to učiniti, kao da bi prelaskom na njegovu stranu nestao zadnji djelić njega. Znam, glupo je, pomislit ćete, ali to je tako, treba određeno vrijeme da neke stvari prihvatite i da ih opustite iz života. I zato sam odlučila promjeniti madrac. Voljni smo bez problema doplatiti neku extra operemu na autu kada ga kupujemo ili masno platiti neku torbu ili cipele, a na madracima štedimo. S obzirom na sve to što nam krevet pruža mislim da na njemu ne treba štedjeti. Za miran i  dobar san bez grinja i prašine, isplati se investirati malo više. Vidjela sam da ste i na forumu dosta raspravljali o ovoj temi i mogu vam reći da je moja odluka pala na Tempur madrac 200x160, 20 cm visina. Jednom sam sa mužem spavala na Tempur-krevetu u jednom londonskom hotelu i oduševili smo se tim madracem. Tada sam skužila kako sam se zeznula kada sam prvi put kupovala madrac za bračni krevet i pazila na svaku kunu ne bi li prošla što jeftinije. Odlučila sam da ovaj put neću napraviti istu grešku i štedjeti na stvarima na kojima ne bi trebala. Godine lete i sve smo više zahtjevni kada je naše zdravlje u pitanju. Budit ću se bez bolova u leđima jer ja to zaslužujem :)

Zadnja dva tjedan intenzivno vježbam sa trenerom, pripremam se za jedan omanji maraton početkom lipnja, pa trčim na traci i radim kružne treninge. Prešla sam na poseban tretman prehrane, ja to zovem «ptičji režim» jer ne jedem meso (privremeno) samo žitarice, voće i povrće na sve moguće načine. Malo čistim organizam, a moram do maratona skinuti još jedno 10 kilograma kako bih bila lakša. Mislim ako skinem 7 kilograma, bit ću sretna, već sam skinula 2 kilograma. Iako to izgleda kao mučenje, na neki svoj mazohistički način uživam u svemu ovome pa mi nije teško. Cilj je zadan: novi madrac i nova kilaža za novu Danijelu :)


Danijela Dvornik

Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine