Točne okolnosti u kojima su umrle poznate osobe tijekom stoljeća često su obavijene velom tajne i koje nikada neće biti otkrivene u potpunosti. Iako se brojni stručnjaci i znanstvenici iz područja povijesti, arheologije, antropologije često bave tim pitanjima, mnoge stvari ostaju samo na nagađanjima, koja se temelje na određenim saznanjima o pojedincu kojeg istražuju, o životnim okolnostima u to doba, te eventualnim materijalnim dokazima koje su prikupili, a koji često nisu konkluzivni.
Također, kada se radi o poznatim osobama koje su imale utjecaj na određene društvene sfere svojeg doba, a možda i kasnije, okolnosti njihovog života i smrti često su prepričavane iz druge ili treće ruke, pa ne samo da je često dolazilo do nenamjernih pogrešaka u interpretaciji, nego su se namjerno zbog određenih političkih, kulturnih, vjernih, pa i osobnih razloga dokazi falsificirali i prilagođavali.
Zato nije niti čudno da o brojnim poznatim osobama imamo krivu predodžbu na koji način su skončali svoj život, gdje su pokopani i tako dalje… Evo nekih zanimljivih novih saznanja o poznatim povijesnim osobama koje većina vjerojatno nije čula niti znala.
Charles Darwin (1809 – 1882)
Svi smo još u osnovnoj školi učili tko je bio Charles Darwin i njegovu teoriju evolucije, koja je zauvijek promijenila poimanje čovjeka kao bića kojeg je stvorio Bog i smjestio ga u Rajski vrt. Otkriće da je čovjek postao od majmuna vjerojatno je jedno od najrevolucionarnijih otkrića svih vremena, što mnogima u to vrijeme nije odgovaralo, posebno vjerskim strukturama.
I dok se Darwin cijeli život bavio znanošću koja je prkosila svim religijskim uvjerenjima, dugo je postojalo uvjerenje da se Darwin na svojoj smrtnoj postelji odrekao svoje teorije i ponovno okrenuo Bibliji, odnosno Bogu i vjeri. Darwin je navodno evangelističkoj svećenici rekao „Bio sam mlad čovjek, s neformiranim idejama“ i „Nisam posljednja osoba koja se boji umrijeti“ i tako dalje.
Iako je njegova obitelj opovrgnula da je on ikada odbacio svoju teoriju evolucije, upravo ta svećenica je tek 33 godine kasnije napisala okolnosti njihovog susreta, što je u najmanju ruku sumnjivo. Osim toga, navodno se njihov susret zbio šest mjeseci prije njegove smrti, dok nije bio na samrti. Također, njegova duboko religiozna žena Emma, koja bi se sigurno prva obradovala njegovom preobraćenju, nikada nije ništa takvoga rekla niti potvrdila.
U najbolje slučaju, Darwin je na kraju života postao agnostik ili se smatrao agnostikom cijeli život, no i to je teško povjerovati s obzirom na zvanje kojim se bavio. No, sada ostaje pitanje, zbog čega se vjerovalo evangelističkoj svećenici? Njezini zapisi zasigurno su odgovarali crkvenim krugovima koji su se svom silom borili protiv novih evolucijskih teorija koje su prkosile biblijskim navodima o postanku svijeta.
Walt Disney (1901 – 1966.)
Za one koji čekaj ponovno pojavljivanje Walta Disneya među živima, vjerojatno to nikada neće doživjeti, jer kako stvari stoje njegovo tijelo ili samo glava (ovisno o priči) nisu smrznuti na nikakvoj tajnoj lokaciji u kriogenoj komori. No, od kuda uopće takva priča?
Kao prvo, činjenica je bila da je on bio ekscentrični genij, od kojeg su se mogle očekivati takve stvari, pa čak i 60-ih godina kada je umro od raka pluća. Naime, priča ide ovako. Kada je Disney saznao da ima rak pluća, odlučio je da se njegovo tijelo prije same smrti smrzne (ili samo glava) te da se ponovno odmrzne kada se u budućnosti pronađe lijek za rak. Navodno bi trebao biti odmrznut najkasnije 2040. godine.Postoje čak neke priče da je glava Walta Disneya ukradena.
No, nije to prva glasina ili mit koje se vežu uz Disneya. Još za vrijeme njegovog života pričalo se da je antisemit, pervertit, no čini se da je sve to bio rezultat njegove ekscentričnosti. Također, priča o smrzavanju započela je nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, kada se navodno jedan ekscentrični bogataš navodno dao smrznuti, pa se počelo nagađati da se radi o Disneyu.
I dok još uvijek ništa ne možemo sa sigurnošću tvrditi, činjenica je da Disney nikada nije imao sprovod, ali to je iz razloga zato jer ga nije htio, pa se poštivala njegova želja. Također, njegov grob s kremiranim ostacima postoji, pa ako to nije njegov pepeo, čiji je?
Bilo kako bilo, do 2040 godine ćemo saznati hoće li na čelo Disneyevog carstva ponovno sjesti njegov osnivač. Naravno, ako nakon buđenja preživi šok koju je donijela budućnost u 80-ak godina dok nije bio među živima…
Wolfgang Amadeus Mozart (1756 – 1791.)
Svi znamo priču u najvećem glazbenom geniju svih vremena, koji je bio neshvaćen, na kraju života napušten od svih te da je umro prerano u siromaštvu i bijedi, te bio pokopan u masovnoj grobnici izvan Beča. Barem je tako prikazano u filmu „Amadeus“, te govore biografije. No, čini se da je tijekom godina odnosno stoljeća o načinu njegova ukopa došlo do krive interpretacije, za koju su krivi povjesničari koji su istraživali njegov život.
Činjenica stoji da je vjerojatno umro u siromaštvu, ali ne zato jer nije zarađivao od svojeg talenta, nego je bio rastrošan, te je zapao svojom krivnjom u dugove. Navodno je u to vrijeme zarađivao 10.000 florina godišnje, što je bila svota kojom se mogao pohvaliti rijetko tko u carstvu. Njegova opera „Čarobna frula“ doživjela je veliki uspjeh, te je navodno vrlo dobro zarađivao podučavajući glazbi djecu bogataša.
No, vratimo se mi na mjesto ukopa. Kada su pronađeni zapisi da je Mozart pokopan u „komunalnom grobu“, vjerojatno se radi o krivoj interpretaciji, te se nije radilo o masovnoj grobnici za siromahe, nego je bio pokopan o „običnom“, „neraskošnom“ grobu. Očito nije imao unaprijed izgrađenu raskošnu grobnicu ili kriptu, a nakon njegove smrti nije bilo novaca da se kupi ili izgradi. Naime, 18. stoljeću u Beču je bio običaj da su osobe srednjeg sloja bile pokopane u grobovima koje nisu posjedovali, te su nakon nekog vremena bili iskopani, kako bi se napravilo mjesta za nove ukope. Zbog toga se danas ne zna gdje je završilo tijelo velikog Mozarta.
Oscar Wilde (1854 – 1900)
Dobro je poznata priča o Oscaru Wildu koji je zbog svoje homoseksualne orijentacije koju očito nije niti malo krio (ili ne dovoljno) proveo dvije godine u zatvoru. Naime, u to vrijeme homoseksualnost i seksualno općenje s drugim muškarcima je bilo kažnjivo zakonom. Navodno, se nakon izlaska iz zatvora malo „primirio“, ali iz biografija koje su napisane o njemu, moglo se vidjeti da ga je njegovo promiskuitetno ponašanje koštalo života jer je navodno umro od meningitisa koji je bio rezultat sifilisa kojeg je pak navodno „zaradio“ još u mladosti.
No, koliko se čini prema novim istraživanjima, Oscar nije umro zbog sifilisa koji je uzrokovao meningitis, nego upale srednjeg uha. Naime, simptomi koje je imao uopće se ne poklapaju sa sifilisom niti bilo kojom drugom spolno prenosivom bolešću.
Makar je u to vrijeme navodno čak 25 posto populacije bolovalo od sifilisa, sve je više očito da ga Oscar nije imao. To da je imao sifilis opovrgnuo je i njegov dugogodišnji ljubavnik Lord Alfred Douglas, koji je i tužio Richarda Ellmana, spisatelja koji je u biografiji Oscara Wilda napisao činjenicu o sifilisu. Iako je Douglas dobio tužbu, opće uvjerenje zbog čega je Oscar umro bilo je već formirano.
Edgar Allan Poe (1809 – 1849)
Svi koji se sjećaju što su učili na satovima književnosti o Edgaru Allanu Poeu, depresivnom boemu, ovisniku o drogi i alkoholu, vjerojatno su se barem djelomično saznali krivu istinu o njemu, odnosno njegovom završetku života. Naime, priča ide kako su ga pronašli 1849. godine kako ulicama Baltimorea luta u deliriju (navodno pijan i pod utjecajem droga). Navodno je odvezen u bolnicu, gdje je i umro. To naravno nije bilo ništa čudno jer je bilo opće poznato da je bio alkoholičar i ovisnik o opijumu.
No, kako se čini, postoji velika mogućnost da je priča o njegovom kraju izmišljena, odnosno da je pravi uzrok smrti u potpunosti kriv. Činjenica je da je Poe preminuo u bolnici nakon što je nađen kako u deliriju luta ulicama grada, ali nova istraživanja pokazala su da postoji velika mogućnost da je umro od bjesnoće.
I dok Poe je imao problema s alkoholizmom tijekom života, postoje dokazi da pred sam kraj nije konzumirao alkohol, pa je čak i bilo član pokreta za trijeznost. Također, navodno pred kraj života nije niti mogao konzumirati alkohol, jer je od njega osjećao jaku mučninu. Što se tiče ovisnosti o opijumu, nije baš sigurno je li zaista bio ovisan o njemu, jer njegovom konzumiranju postoji samo jedan dokaz, a to je pismo njegovoj ljubavnici kojoj je pisao da si je probao oduzeti život s opijumom, no postoji mogućnost da je jednostavno to izmislio zbog boljeg efekta pisma. Naravno, u svojim pričama i pjesmama je pisao o opijumu, ali na kraju krajeva, to ne mora značiti ništa.
I ono, što mu na kraju svega nije išlo u prilog je da je njegovu osmrtnicu, a kasnije njegovu biografiju pisao urednik Rufus Griswold, koji nije niti malo volio Poa, pa postoji mogućnost da su mnoge činjenice i njegovom životu nisu točne ili su u najmanju ruku pretjerane.
(vam)