Postroll

Preroll

<para>Ujutro oko 5, 6 - mlijeko
9 sati - zobelino
12 sati - voćno-žitna kašica
15 sati - mlijeko
16.30 sati - mesno-povrtna kašica
17 sati - voće ili griz
21 sat - mlijeko</para>
<para>Beba se budi u ponoć ili 00.30 i opet pije mlijeko i onda oko 4 ujutro opet traži mlijeko. Da li griješim u nečemu? Kako da izbacimo to njeno buđenje i hranjenje noću, jer me izluđuje. Da li je to normalno? Teška je oko 8 kg, ima je. Jede dobro. Mlijeka pije oko 120-150 ml, do 180 ml, kako kada.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vaše dijete ima dovoljnu težinu da u energetskom smislu ne treba noćne obroke. Najlakši način da smanjite/uklonite potrebu za noćnim hranjenjem je mliječno-žitna kašica za večeru, koja je dovoljno zasitna da dijete izdrži do jutra. Što se ostatka jelovnika tiče, polako uvedite red u obroke – 5 do najviše 6 obroka. Pazite na unos šećera kroz gotove kašice.</para>

Kako da hranim bebu, a da se manje budi noću za hranjenje? Molim vas pomoć. Imam bebu od 8 mjeseci i imamo problem po noći. Prije se budila svaka 4 sata, a sada se budi svaka 3 sata za jelo. Ima najviše tri kašasta obroka. Ujutro oko 5, 6 - mlijeko
9 sati - zobelino
12 sati - voćno-žitna kašica
15 sati - mlijeko
16.30 sati - mesno-povrtna kašica
17 sati - voće ili griz
21 sat - mlijeko
Beba se budi u ponoć ili 00.30 i opet pije mlijeko i onda oko 4 ujutro opet traži mlijeko. Da li griješim u nečemu? Kako da izbacimo to njeno buđenje i hranjenje noću, jer me izluđuje. Da li je to normalno? Teška je oko 8 kg, ima je. Jede dobro. Mlijeka pije oko 120-150 ml, do 180 ml, kako kada.

Odgovor:

Poštovana,
vaše dijete ima dovoljnu težinu da u energetskom smislu ne treba noćne obroke. Najlakši način da smanjite/uklonite potrebu za noćnim hranjenjem je mliječno-žitna kašica za večeru, koja je dovoljno zasitna da dijete izdrži do jutra. Što se ostatka jelovnika tiče, polako uvedite red u obroke – 5 do najviše 6 obroka. Pazite na unos šećera kroz gotove kašice. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Ivana Purić

Bolja ja

Kako da hranim bebu, a da se manje budi noću za hranjenje?

<para>Na sistematskim pregledima u prva dva mjeseca parametri su bili sljedeći:
1. mjesec: težina 4370 g, duljina 56.5 cm
2. mjesec: težina 5390 g, duljina 59 cm</para>
<para>Nakon 2.5 mjeseca njezina života započinju poteškoće s dojenjem jer se meni vratio menstrualni ciklus pa se uslijed tog trajanja količina mlijeka privremeno smanjila. Dijete sam pokušavala na sve moguće načine nadohraniti mliječnom formulom (žlicom, špricom, kateterom, bočicom), no bezuspješno. Iz mjeseca u mjesec bih se iscrpljivala nadohraniti ju u tim periodima i nekako bih uspijevala špricom, ali je dugo trajalo. Djevojčica je redovito vagana i uvijek je dobro napredovala bez obzira na sve poteškoće hranjenja.</para>
<para>S obzirom da moje dijete ne prihvaća ništa osim majčinog mlijeka na prsima, bila sam primorana održati laktaciju kako sam znala i mogla. Stručnjaci za dojenje su me savjetovali da ju hranim svaka dva sata radi poticanja prolaktina, zaslužnog za proizvodnju mlijeka, te to još i sada činim. Dijete hranim svaka dva sata, noću je također budim, premda bi ona spavala cijelu noć.</para>
<para>Nedavno smo obavili sistematski sa 6 mjeseci te su parametri bili sljedeći:
Težina: 6670 g, duljina: 69, 5 cm.</para>
<para>Pedijatrica navodi da je duga za dob, ali ističe da ne moram brinuti jer dijete izgleda uhranjeno. Motorički je odlična, vesela, razigrana i zdrava.
S obzirom da je napunila 6 mjeseci, počeli smo uvoditi krutu hranu.
Pedijatrica predlaže voćni obrok te mliječni prije spavanja te da ju više ne budim noću.</para>
<para>Moja pitanja su sljedeća:
1. Ima li moje dijete dovoljnu težinu za dob? (Napominjem da je ovo prvi put da se ovako izdužila makar ona uopće ne djeluje dugo i mršavo. Suprug i ja smo visoki i mršavi, kao i naš šestogodišnji sin)
2. Može li dijete već u 6. mjesecu imati dva obroka te kada se uvodi treći?
3. Od kojeg mjeseca djetetove starosti se mogu konzumirati glutenski keksi (plazma) te fermentirani mliječni proizvodi?
4. S obzirom na poteškoće u dojenju koje su aktivne i sada u vrijeme menstrualnog ciklusa, nisam sigurna koju količinu mlijeka moje dijete zapravo dnevno popije te mi treba vaš savjet što mogu učiniti da prehrana moga djeteta u 6. mjesecu bude ravnomjerna i dostatna?
Srdačno Vas pozdravljam i zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vaše dijete dobro napreduje, ne trebate brinuti o težini vaše curice. Možete imati dva obroka u 6. mjesecu. Obično se prvo uvodi večera – mliječno-žitna kašica, a zatim jutarnji međuobrok – voćna kašica. Čim uvedete prva dva obroka, možete uvesti i treći.</para>
<para>Ono na što trebate paziti je razmak od tri dana između novih namirnica, zbog mogućih alergija. Već od 6. mjeseca možete davati djetetu glutenske žitarice, pa i kekse. Samo budite oprezni s unosom šećera. Od osmog mjeseca života u prehranu možete uvesti fermentirane mliječne proizvode.</para>

Nekoliko pitanja vezano za dohranu kod dojene bebe Poštovana, imam djevojčicu koja je nedavno napunila 6 mjeseci. Njezina porođajna težina bila je 3070 g, a otpusna 2950 g. Tada je bila duga 50 cm. Isključivo je dojena te je izvrsno napredovala. Na sistematskim pregledima u prva dva mjeseca parametri su bili sljedeći:
1. mjesec: težina 4370 g, duljina 56.5 cm
2. mjesec: težina 5390 g, duljina 59 cm
Nakon 2.5 mjeseca njezina života započinju poteškoće s dojenjem jer se meni vratio menstrualni ciklus pa se uslijed tog trajanja količina mlijeka privremeno smanjila. Dijete sam pokušavala na sve moguće načine nadohraniti mliječnom formulom (žlicom, špricom, kateterom, bočicom), no bezuspješno. Iz mjeseca u mjesec bih se iscrpljivala nadohraniti ju u tim periodima i nekako bih uspijevala špricom, ali je dugo trajalo. Djevojčica je redovito vagana i uvijek je dobro napredovala bez obzira na sve poteškoće hranjenja.
S obzirom da moje dijete ne prihvaća ništa osim majčinog mlijeka na prsima, bila sam primorana održati laktaciju kako sam znala i mogla. Stručnjaci za dojenje su me savjetovali da ju hranim svaka dva sata radi poticanja prolaktina, zaslužnog za proizvodnju mlijeka, te to još i sada činim. Dijete hranim svaka dva sata, noću je također budim, premda bi ona spavala cijelu noć.
Nedavno smo obavili sistematski sa 6 mjeseci te su parametri bili sljedeći:
Težina: 6670 g, duljina: 69, 5 cm.
Pedijatrica navodi da je duga za dob, ali ističe da ne moram brinuti jer dijete izgleda uhranjeno. Motorički je odlična, vesela, razigrana i zdrava.
S obzirom da je napunila 6 mjeseci, počeli smo uvoditi krutu hranu.
Pedijatrica predlaže voćni obrok te mliječni prije spavanja te da ju više ne budim noću.
Moja pitanja su sljedeća:
1. Ima li moje dijete dovoljnu težinu za dob? (Napominjem da je ovo prvi put da se ovako izdužila makar ona uopće ne djeluje dugo i mršavo. Suprug i ja smo visoki i mršavi, kao i naš šestogodišnji sin)
2. Može li dijete već u 6. mjesecu imati dva obroka te kada se uvodi treći?
3. Od kojeg mjeseca djetetove starosti se mogu konzumirati glutenski keksi (plazma) te fermentirani mliječni proizvodi?
4. S obzirom na poteškoće u dojenju koje su aktivne i sada u vrijeme menstrualnog ciklusa, nisam sigurna koju količinu mlijeka moje dijete zapravo dnevno popije te mi treba vaš savjet što mogu učiniti da prehrana moga djeteta u 6. mjesecu bude ravnomjerna i dostatna?
Srdačno Vas pozdravljam i zahvaljujem na odgovoru.

Odgovor:

Poštovana,
vaše dijete dobro napreduje, ne trebate brinuti o težini vaše curice. Možete imati dva obroka u 6. mjesecu. Obično se prvo uvodi večera – mliječno-žitna kašica, a zatim jutarnji međuobrok – voćna kašica. Čim uvedete prva dva obroka, možete uvesti i treći.
Ono na što trebate paziti je razmak od tri dana između novih namirnica, zbog mogućih alergija. Već od 6. mjeseca možete davati djetetu glutenske žitarice, pa i kekse. Samo budite oprezni s unosom šećera. Od osmog mjeseca života u prehranu možete uvesti fermentirane mliječne proizvode. Klinfo.hr 

Nekoliko pitanja vezano za dohranu kod dojene bebe

<para>Onda je povećao na prosječno oko 700 ml (između 600 i 850 dnevno).</para>
<para>Posljednjih par dana odbija jesti, noću se ne budi za jelo. Ja ga hranim svaka 4 sata noću, tada plače no počne ipak jesti i pojede oko 120 ml u polusnu. Zna ponekad bljucati mlijeko. Inače ima jake grčeve i dosta puta podrigne i izbacuje plinove. Zbog svega toga zadnja 2-3 tjedna nije previše napredovao (maksimalno 200-300 g).
Koliko bi trebao jesti? Imate li savjet kako da povećamo količinu mlijeka koje pije?</para>
<para>Mi smo u Nizozemskoj, pa beba pije Nutrilon standard i mlijeko za grčeve, ta dva mlijeka mu miješamo. Probali smo i hipoalergen u slučaju da nije alergija na mlijeko (imamo slučajeve u obitelji s alergijom), ali ni to mlijeko ne pije bolje.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>s obzirom na težinu od 4.9 kg i starost od 2 mjeseca vaše dijete dnevno treba 840 ml mlijeka raspoređenih u 5 do 6 obroka.</para>
<para>Ne morate se uvijek držati te vrijednosti, ona je okvirna. Svako dijete napreduje svojim tempom, što znači da nekad jede više, a nekad manje. Težina vaše bebe je zdrava i to je ono što je važno.</para>

Beba zadnjih dana odbija jesti. Koliko bi dnevno mlijeka trebao popiti da napreduje? Poštovana, imam bebu od dva mjeseca. Rođen je sa 3 kg, a sada ima 4.9 kg. Napredovao je po skoro 1 kg mjesečno. Inače je na AD mlijeku i jeo je do prije 10-ak dana od 550 do 650 ml dnevno. Onda je povećao na prosječno oko 700 ml (između 600 i 850 dnevno).
Posljednjih par dana odbija jesti, noću se ne budi za jelo. Ja ga hranim svaka 4 sata noću, tada plače no počne ipak jesti i pojede oko 120 ml u polusnu. Zna ponekad bljucati mlijeko. Inače ima jake grčeve i dosta puta podrigne i izbacuje plinove. Zbog svega toga zadnja 2-3 tjedna nije previše napredovao (maksimalno 200-300 g).
Koliko bi trebao jesti? Imate li savjet kako da povećamo količinu mlijeka koje pije?
Mi smo u Nizozemskoj, pa beba pije Nutrilon standard i mlijeko za grčeve, ta dva mlijeka mu miješamo. Probali smo i hipoalergen u slučaju da nije alergija na mlijeko (imamo slučajeve u obitelji s alergijom), ali ni to mlijeko ne pije bolje.

Odgovor:

Poštovana,
s obzirom na težinu od 4.9 kg i starost od 2 mjeseca vaše dijete dnevno treba 840 ml mlijeka raspoređenih u 5 do 6 obroka.
Ne morate se uvijek držati te vrijednosti, ona je okvirna. Svako dijete napreduje svojim tempom, što znači da nekad jede više, a nekad manje. Težina vaše bebe je zdrava i to je ono što je važno. Klinfo.hr 

Beba zadnjih dana odbija jesti. Koliko bi dnevno mlijeka trebao popiti da napreduje?

<para>Međutim, beba se ne može zasititi i stalno bi jeo. Prešli smo na Aptamil Pronutra+, kakica mu je kremasta i vodenasta ali je i on također nezasitan. Kakva bi trebala biti stolica kod bebe od 2 mjeseca na AD? Naime, s dva različita mlijeka imali smo dvije potpuno različite stolice. S tim da dok je pio Novalac 1 bio je sit s jednom bočicom od 120 ml i držalo bi ga oko 3.5 sata sitog. Ne znam da li da uvodim neko treće AD koje je zasitnije, jer više ni sama ne znam što da radim. Molim za savjet.</para>
<para>Da se nadovežem: koliko je normalno bebi dati čaja dnevno, u kojim količinama i kojeg? Savjet pedijatra bio je da dam po 10 ml nakon obroka ali on većinu vremena poslije obroka spava, tako da je nemoguće dati iza jela. Da li bebi na AD dati prokuhane vode da pije?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>boja stolice kod djece hranjene AD formulom može biti promjenjiva, od žute do žutosmeđe ili zelenosmeđe boje. Normalna konzistencija je tekuće kremasta. Sve klasične formule imaju otprilike istu energetsku vrijednost, tako da vam je potpuno svejedno koju koristite. Ne morate se slijepo držati tablica na pakiranju, one su samo okvirna smjernica, slijedite apetit vaše bebe.</para>

Moja beba pije dovoljno AD, ali nikako se ne može zasititi Pozdrav, beba je stara 2 mjeseca. Hranili smo ga s AD Novalac 1, od kojeg je imao čvrstu stolicu, pa smo po savjetu pedijatra počeli miješati Novalac IT i Novalac 1. Međutim, beba se ne može zasititi i stalno bi jeo. Prešli smo na Aptamil Pronutra+, kakica mu je kremasta i vodenasta ali je i on također nezasitan. Kakva bi trebala biti stolica kod bebe od 2 mjeseca na AD? Naime, s dva različita mlijeka imali smo dvije potpuno različite stolice. S tim da dok je pio Novalac 1 bio je sit s jednom bočicom od 120 ml i držalo bi ga oko 3.5 sata sitog. Ne znam da li da uvodim neko treće AD koje je zasitnije, jer više ni sama ne znam što da radim. Molim za savjet.
Da se nadovežem: koliko je normalno bebi dati čaja dnevno, u kojim količinama i kojeg? Savjet pedijatra bio je da dam po 10 ml nakon obroka ali on većinu vremena poslije obroka spava, tako da je nemoguće dati iza jela. Da li bebi na AD dati prokuhane vode da pije?

Odgovor:

Poštovana,
boja stolice kod djece hranjene AD formulom može biti promjenjiva, od žute do žutosmeđe ili zelenosmeđe boje. Normalna konzistencija je tekuće kremasta. Sve klasične formule imaju otprilike istu energetsku vrijednost, tako da vam je potpuno svejedno koju koristite. Ne morate se slijepo držati tablica na pakiranju, one su samo okvirna smjernica, slijedite apetit vaše bebe. Klinfo.hr 

Moja beba pije dovoljno AD, ali nikako se ne može zasititi

<para>. Jede oko 600 g kašica dnevno. Da li je to u redu?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ne brinite, vaša beba dobro napreduje. Samo nastavite s uvođenjem novih namirnica, naravno u razmaku od tri dana, zbog eventualnih alergija.</para>

Jede li moja beba od 6,5 mjeseci dovoljno mlijeka i kašica u 24 sata? Poštovanje, imam bebu staru 6, 5 mjeseci. Rođen je s 3 kg, a dugačak je bio 50 cm. Sada ima nešto više od 10 kg i 72 cm je dugačak. Pije adaptirano mlijeko oko 500 ml dnevno, a nekada malo manje . Jede oko 600 g kašica dnevno. Da li je to u redu?

Odgovor:

Poštovana,
ne brinite, vaša beba dobro napreduje. Samo nastavite s uvođenjem novih namirnica, naravno u razmaku od tri dana, zbog eventualnih alergija. Klinfo.hr 

Jede li moja beba od 6,5 mjeseci dovoljno mlijeka i kašica u 24 sata?

<para>Od jučer joj pomalo uvodim Bebimil 2, točnije jučer sam joj dala jednu bocu Bebimil 2 i jutros jednu, ali stolica joj je postala tvrda i tamna. Zanima me je li to može biti od Bebimil 2 i što napraviti da stolica bude mekanija? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>nastojte da hrana koju jede pored mlijeka bude kombinirana s namirnicama za omekšanje stolice, tipa kruške, šljive, marelice, jabuke, žitarice (proso, palenta), povrće. Ukoliko je potrebno možete i mlijeko zamijeniti u Novalac IT koji je namijenjen za bolju mekoću stolice.</para>

Što napraviti da stolica kod 6-mjesečne bebe bude mekanija? Poštovani, beba ima 6 mjeseci i do sada je bila na Bebimil 1. Od jučer joj pomalo uvodim Bebimil 2, točnije jučer sam joj dala jednu bocu Bebimil 2 i jutros jednu, ali stolica joj je postala tvrda i tamna. Zanima me je li to može biti od Bebimil 2 i što napraviti da stolica bude mekanija? Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
nastojte da hrana koju jede pored mlijeka bude kombinirana s namirnicama za omekšanje stolice, tipa kruške, šljive, marelice, jabuke, žitarice (proso, palenta), povrće. Ukoliko je potrebno možete i mlijeko zamijeniti u Novalac IT koji je namijenjen za bolju mekoću stolice. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Što napraviti da stolica kod 6-mjesečne bebe bude mekanija?

<para>Do kada se smije odgoditi djetetu cjepivo? Zabrinuta mama
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>najbolje je dijete cijepiti redovito ako je zdravo. Prema preporukama Stožera civilne zaštite redovno se cijepljenje treba normalno nastaviti po kalendaru, unatoč pandemiji.</para>

Do kad se smije odgađati redovno cjepivo koje smo trebali primiti s 2 mjeseca? Poštovani, dijete mi je navršilo 2.5 mjeseca, a s navršena 2 mjeseca je trebalo primiti cjepivo, međutim radi potencijalne zaraze virusom Covid, nadležna pedijatrica je odgodila cjepivo svima. Do kada se smije odgoditi djetetu cjepivo? Zabrinuta mama

Odgovor:

Poštovana,
najbolje je dijete cijepiti redovito ako je zdravo. Prema preporukama Stožera civilne zaštite redovno se cijepljenje treba normalno nastaviti po kalendaru, unatoč pandemiji. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Do kad se smije odgađati redovno cjepivo koje smo trebali primiti s 2 mjeseca?

<para>mjeseca okreće s leđa na trbuh, ali obratno još uvijek ne.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>to je potpuno u redu, jer je znatiželjna i ne odgovara joj da kada leži na leđima vidi samo strop. Stavite je u sjedalicu u obliku jajeta, s obzirom da je još malo rano za pravo sjedenje, ali kako bi bolje vidjela svijet oko sebe.</para>

Beba od pet mjeseci diže glavicu od podloge kao da hoće ustati Poštovanje, beba za tjedan dana puni pet mjeseci. U položaju na leđima beba podiže glavu od podloge kao da hoće ustati. Da li je to u redu? Inače se od 4. mjeseca okreće s leđa na trbuh, ali obratno još uvijek ne.

Odgovor:

Poštovana,
to je potpuno u redu, jer je znatiželjna i ne odgovara joj da kada leži na leđima vidi samo strop. Stavite je u sjedalicu u obliku jajeta, s obzirom da je još malo rano za pravo sjedenje, ali kako bi bolje vidjela svijet oko sebe. Klinfo.hr 

Beba od pet mjeseci diže glavicu od podloge kao da hoće ustati

<para>Prepisan nam je Sinecod sirup. Zanima me koliko dugo može trajati taj iscrpljujući, suhi kašalj. Pluća su čista jer smo bili na kontroli. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>kašalj može trajati i nekoliko tjedana nakon infekta, sve dok se sluznica dišnog sustava u potpunosti ne oporavi. Naravno, ako se kašalj nešto jače pogoršava, trebate se ponovo javiti na pregled.</para>

Koliko smije trajati iscrpljujući suhi kašalj nakon bakterijske infekcije? Poštovani, dijete je staro 10 godina. Imalo je upalu grla i temperaturu, pa smo dobili antibiotik Cefixin. Grlobolja i temperatura su prošli, ali iza toga se javio jaki suhi kašalj. Prepisan nam je Sinecod sirup. Zanima me koliko dugo može trajati taj iscrpljujući, suhi kašalj. Pluća su čista jer smo bili na kontroli. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
kašalj može trajati i nekoliko tjedana nakon infekta, sve dok se sluznica dišnog sustava u potpunosti ne oporavi. Naravno, ako se kašalj nešto jače pogoršava, trebate se ponovo javiti na pregled. Klinfo.hr 

Koliko smije trajati iscrpljujući suhi kašalj nakon bakterijske infekcije?

<para>Inhalirali smo je redovno i čistili nosić s fiziološkom i nakon tjedan dana smo je odveli pedijatru. Preslušao je bebu i ništa nije čuo na plućima. Radili smo nalaze koji su uredni. Doktor je rekao da ako se nastavi kašalj naredna četiri dana, da je odvedemo na slikanje pluća.</para>
<para>Kašalj joj se smirio nakon tri dana i nismo je vodili, nismo je htjeli izlagati vani i po bolnicama radi ovog virusa. Međutim, nakon tjedan dana što nije kašljala, sada se opet sve isto ponovilo. Opet je počela kašljati, inhalirali smo je, ali nema temperature, jede, raspoložena je. Jutros sam se čula opet s pedijatrom i rekao je da je dovedemo na slikanje pluća i da riješimo to, ali ne znam koliko je pametno dijete izlagati po bolnicama dok je stanje korona virusa, a dijete se osjeća i ponaša dobro, osim tog kašlja.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prema ovome što opisujete ne doima se da je nešto ozbiljno i da je hitno da vodite bebu u bolnicu i slikate pluća. Svakako je pratite, pa se za početak prvo ponovo javite na pregled pedijatra da se beba presluša. Ako se kašalj ne smiruje, a prema potrebi, tražite prvo pregled alergopulmologa, koji će ako je stvarno potrebno indicirati Rtg pluća.</para>

Ponavljajući kašalj bez temperature kod bebe - vrijedi li riskirati i voditi je u bolnicu? Dobar dan. Bebica od 4 i pol mjeseca prije tri tjedna se probudila s promuklim glasićem i mokrim kašljem. Jede normalno, raspoložena je, nema temperature. Inhalirali smo je redovno i čistili nosić s fiziološkom i nakon tjedan dana smo je odveli pedijatru. Preslušao je bebu i ništa nije čuo na plućima. Radili smo nalaze koji su uredni. Doktor je rekao da ako se nastavi kašalj naredna četiri dana, da je odvedemo na slikanje pluća.
Kašalj joj se smirio nakon tri dana i nismo je vodili, nismo je htjeli izlagati vani i po bolnicama radi ovog virusa. Međutim, nakon tjedan dana što nije kašljala, sada se opet sve isto ponovilo. Opet je počela kašljati, inhalirali smo je, ali nema temperature, jede, raspoložena je. Jutros sam se čula opet s pedijatrom i rekao je da je dovedemo na slikanje pluća i da riješimo to, ali ne znam koliko je pametno dijete izlagati po bolnicama dok je stanje korona virusa, a dijete se osjeća i ponaša dobro, osim tog kašlja.

Odgovor:

Poštovana,
prema ovome što opisujete ne doima se da je nešto ozbiljno i da je hitno da vodite bebu u bolnicu i slikate pluća. Svakako je pratite, pa se za početak prvo ponovo javite na pregled pedijatra da se beba presluša. Ako se kašalj ne smiruje, a prema potrebi, tražite prvo pregled alergopulmologa, koji će ako je stvarno potrebno indicirati Rtg pluća. Klinfo.hr 

Ponavljajući kašalj bez temperature kod bebe - vrijedi li riskirati i voditi je u bolnicu?

<para>Trenutno pije Hipp AR te i dalje bljuca velike količine mlijeka, ima osip po licu, grčeve, i začepljen nos.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete sami pokušati s tom hranom (no pitanje je hoćete li je moći dobiti u ljekarni). Osim toga uvijek je bolje da Vas kroz sve vodi pedijatar, ili pedijatrijski gastroenterolog. U ovim okolnostima mnogi pribjegavaju video, skype ili telefonskim konzultacijama, tako da možda nije nužan fizički odlazak pedijatru ako se bojite zbog epidemiološke situacije, no svakako se nekako posavjetujte s pedijatrom koji poznaje bebu.</para>

Smijem li samoinicijativno bebi početi davati AD bez proteina kravljeg mlijeka? Poštovana, mogu li samoinicijativno djetetu dati Novalac Allernova Antireflux, pošto sumnjam da dijete (3 mjeseca) ima alergiju na proteine kravljeg mlijeka? Trenutno pije Hipp AR te i dalje bljuca velike količine mlijeka, ima osip po licu, grčeve, i začepljen nos.

Odgovor:

Poštovana,
možete sami pokušati s tom hranom (no pitanje je hoćete li je moći dobiti u ljekarni). Osim toga uvijek je bolje da Vas kroz sve vodi pedijatar, ili pedijatrijski gastroenterolog. U ovim okolnostima mnogi pribjegavaju video, skype ili telefonskim konzultacijama, tako da možda nije nužan fizički odlazak pedijatru ako se bojite zbog epidemiološke situacije, no svakako se nekako posavjetujte s pedijatrom koji poznaje bebu. Klinfo.hr 

Smijem li samoinicijativno bebi početi davati AD bez proteina kravljeg mlijeka?

<para>To se događa samo po danu i ne uvijek. Da li trebam obavljati daljnje pretrage?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ako je sve ostalo s bebom normalno i u redu, ne čini se da imate razloga za brigu. To su najvjerojatnije trzajevi u REM fazi spavanja, što je normalno. Pokušajte za početak to snimiti mobitelom i pokazati Vašem pedijatru na sljedećem pregledu.</para>

Beba se kod dnevnog spavanja trese u snu Poštovani, imam bebicu od 5 i pol mjeseci. Uredan porod, dojena beba. U zadnja tri dana sam primijetila da kada zaspi, beba se malo trese. To traje 2 do 3 sekunde i prestane. To se događa samo po danu i ne uvijek. Da li trebam obavljati daljnje pretrage?

Odgovor:

Poštovana,
ako je sve ostalo s bebom normalno i u redu, ne čini se da imate razloga za brigu. To su najvjerojatnije trzajevi u REM fazi spavanja, što je normalno. Pokušajte za početak to snimiti mobitelom i pokazati Vašem pedijatru na sljedećem pregledu. Klinfo.hr 

Beba se kod dnevnog spavanja trese u snu

<para>Nakon rođenja imao je lošu ocjenu i rađena su mu dva UZV mozga gdje je naznačeno da je blago pojačan periventrikularni ehodenzitet inteziteta ehogenosti manjeg od pleksusa. Zbog situacije i korona virusa ne možemo na kontrolu.</para>
<para>Brine me to što beba često place i gleda u strop, trza se iznenada i kad je budan i kad spava. Da li to ima veze s nalazom mozga? Da li imam razloga za ovoliku brigu? Unaprijed hvala na odgovoru, lijep pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>teško je odgovoriti na vaša pitanja bez pregleda djeteta kao i bez uvida u UZV mozga. Postoje i privatne Klinike koje, bez obzira na situaciju pandemije COVID-19, rade UZV mozga kod beba. Stoga ako ste zabrinuti, najbolje da se tamo javite na pregled i posavjetujete s neuropedijatrom.</para>

Ne možemo na kontrolu, a bebin UZV mozga pri rođenju nije bio dobar Poštovanje, moj dječak ima dva mjeseca. Nakon rođenja imao je lošu ocjenu i rađena su mu dva UZV mozga gdje je naznačeno da je blago pojačan periventrikularni ehodenzitet inteziteta ehogenosti manjeg od pleksusa. Zbog situacije i korona virusa ne možemo na kontrolu.
Brine me to što beba često place i gleda u strop, trza se iznenada i kad je budan i kad spava. Da li to ima veze s nalazom mozga? Da li imam razloga za ovoliku brigu? Unaprijed hvala na odgovoru, lijep pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
teško je odgovoriti na vaša pitanja bez pregleda djeteta kao i bez uvida u UZV mozga. Postoje i privatne Klinike koje, bez obzira na situaciju pandemije COVID-19, rade UZV mozga kod beba. Stoga ako ste zabrinuti, najbolje da se tamo javite na pregled i posavjetujete s neuropedijatrom. Klinfo.hr 

Ne možemo na kontrolu, a bebin UZV mozga pri rođenju nije bio dobar

<para>Prije mjesec dana htjela je mahati papa, pljeskati ručicama, ali sad ni to više ne želi. Ništa joj ne može dugo zadržati pažnju, odnosno njezina zainteresiranost za nešto kratko traje. Ako joj želim prići bliže, ona odmah okreće glavu, ne želi me pogledati u oči, no ako se udaljim, ona me lijepo gleda, uzvraća osmijeh, brbljanje je super, motorika isto tako.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>sugeriram da se javite na detaljan sistematski pregled kod svog pedijatra koji će procijeniti da li je sve u redu i treba li učiniti pregled okulista, kao i pregled kod specijaliste neuropedijatra.</para>

Moja beba od 10 mjeseci ne uspostavlja kontakt očima kad sam joj blizu Zdravo, ne znam da li kod moje bebe postoji problem. Beba od 10 mjeseci ima slabiji očni kontakt još od rođenja. Prije mjesec dana htjela je mahati papa, pljeskati ručicama, ali sad ni to više ne želi. Ništa joj ne može dugo zadržati pažnju, odnosno njezina zainteresiranost za nešto kratko traje. Ako joj želim prići bliže, ona odmah okreće glavu, ne želi me pogledati u oči, no ako se udaljim, ona me lijepo gleda, uzvraća osmijeh, brbljanje je super, motorika isto tako.

Odgovor:

Poštovana,
sugeriram da se javite na detaljan sistematski pregled kod svog pedijatra koji će procijeniti da li je sve u redu i treba li učiniti pregled okulista, kao i pregled kod specijaliste neuropedijatra. Klinfo.hr 

Moja beba od 10 mjeseci ne uspostavlja kontakt očima kad sam joj blizu

<para>Unaprijed hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete nastaviti davati probiotik, bez obzira što kreće dohrana.</para>

Smijem li bebi nastaviti davati probiotik nakon uvođenja dohrane? Poštovanje! Beba mi ima šest mjeseci i od početka joj dajem Vitamin d3 s probiotikom, točnije Waya d3. Zanima me smijem li joj i nakon uvođenja dohrane i guste hrane davati i dalje taj probiotik? Unaprijed hvala.

Odgovor:

Poštovana,
možete nastaviti davati probiotik, bez obzira što kreće dohrana. Klinfo.hr 

Smijem li bebi nastaviti davati probiotik nakon uvođenja dohrane?

<para>Na desnima su joj se pojavile bijele točkice (5-6 točkica). Gel za desni ne pomaže te hranjenje uspije jedino kad je dijete uspavano. Što bi mogle značiti te točkice i kako joj možemo pomoći?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>može biti da se radi o sooru tj. gljivičnoj infekciji, što se može rješavati oralnim gelom protiv gljivica (na primjer Rojazol gelom) koji možete kupiti u ljekarni. Moguće je i da se radi o afticama, za što također postoje gelovi (Anaftin, Aftamed..) i slično. Ako isto potraje, pojavu na desnima svakako treba vidjeti vaš pedijatar.</para>

Bijele točkice na desnima i odbijanje bočice Poštovani, beba je stara 3 mjeseca (nedonošče). Hranimo ju izdojenim mlijekom na bočicu te je unatrag 2 tjedna počela odbijati bočicu i plakati kod obroka. Na desnima su joj se pojavile bijele točkice (5-6 točkica). Gel za desni ne pomaže te hranjenje uspije jedino kad je dijete uspavano. Što bi mogle značiti te točkice i kako joj možemo pomoći?

Odgovor:

Poštovana,
može biti da se radi o sooru tj. gljivičnoj infekciji, što se može rješavati oralnim gelom protiv gljivica (na primjer Rojazol gelom) koji možete kupiti u ljekarni. Moguće je i da se radi o afticama, za što također postoje gelovi (Anaftin, Aftamed..) i slično. Ako isto potraje, pojavu na desnima svakako treba vidjeti vaš pedijatar. Klinfo.hr 

Bijele točkice na desnima i odbijanje bočice

<para>Inače spava preko noći od 21 do nekih 6 i 30 nakon toga od 9 do 10 pa 13 do 14 i onda 17.30 do cca 18.15. Taj smo raspored tako stavili jer sam vidjela da je u to vrijeme pospana, trlja oči i nemirna je. Zadnjih 4 mjeseca veliki nam je problem postalo uspavljivanje pogotovo ovo zadnje u 21 sat. Pospana je, pada joj glava ali ona urla, plače, jeca. Moramo je nositi i ljuljuškati jer u protivnom nikako neće zaspati.</para>
<para>Probali smo za početak da uspavljivati je tako da sjedimo pored krevetića, ali to je agonija. Grcanje, pokušava nam se skinuti s ruke, plač. Isto reagira i na mene i na supruga. Spava po noći lijepo. Jedno vrijeme se budila kad su joj rasli zubi, ali to je bilo kratko i obično 1 do 2 puta noću i zaspala bi za 5 min. Također sam čitala i pokušala je uspavati tako da kad vidimo da joj se spava, da je stavimo u krevetić i nježno umirujemo ali ni to nije išlo. Sama se diže, plače. Zna se desiti da je uspavljujemo po 30 minuta i više.</para>
<para>Prije nam nije toliko bio problem ali sada je, jer ima skoro 10 kg i teško ju je nositi tako dugo. Nikako se sama ne može smiriti. Čim vidi da je pokušavamo uspavati, odmah negoduje. Osima toga, s obzirom na to da obje bake rade, moram je upisati u jaslice. Željela bih da se nekako barem sama nauči uspavati.
Molim vas za savjet. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vidim da vaša djevojčica dobro napreduje i da zapravo spava značajnu količinu vremena u kontinuitetu, bez prekida. Kao što navodite, problem predstavlja uspavljivanje. Uglavnom bebama te dobi još uvijek treba pomoć u uspavljivanju pa situacija u kojoj se nalazite nije neuobičajena. Također, normalno je da se dijete buni kada se uspostavljene navike, koje mu ulijevaju sigurnost i stabilnost, pokušavaju promijeniti.</para>
<para>Okvirno, s uspostavljanjem rutine samostalnog uspavljivanja potrebno je držati se načelnih smjernica, prilagoditi ih vašem djetetu i oboružati se strpljenjem. Za početak, ako je vaše dijete naviknuto da ga se nosi i ljulja kako bi se uspavalo, a sada je preteško nositi ga dulje vrijeme, možete pokušati uvesti neki drugi umirujući ritual poput igrački iznad glave koje se ljuljaju. Također, važno je djetetu ostaviti prostora da se pokuša samo uspavati. Za to je preduvjet da ga stavite na spavanje odmah kada primijetite pospanost. Nakon toga, možete se odmaknuti i promatrati što se događa. Neka djeca će se početno pobuniti ali ako se osjećaju dovoljno sigurno mogu se i vrlo brzo sama umiriti. Ipak, ako se javi dulji i intenzivan plač iz toga beba ne može ništa naučiti i potrebna joj je utjeha roditelja stoga je važno ne ignorirati takav plač.</para>
<para>Navodite i da su poteškoće u uspavljivanju prisutne posljednja 4 mjeseca, a da je prethodno uspostavljen raspored spavanja kojeg se držite. Postoji li možda tu neka potreba za promjenom, ako su problemi prisutni dulje vrijeme? Vi najbolje poznajete ritam svog djeteta pa možete razmotriti postoji li potreba da se promijeni nešto u dnevnoj rutini spavanja. Na primjer, mogu se uvesti dva dulja spavanja umjesto tri kraća.</para>
<para>Uspostavljanje rutine samostalnijeg uspavljivanja je metoda pokušaja i pogreške. Svaka beba je različita i potrebno je pronaći model koji će najbolje funkcionirati. Također, potrebno je vrijeme da dijete usvoji naviku samostalnog uspavljivanja pa tome treba prilagoditi i očekivanja.</para>
<para>Sretno i vjerujem da ćete uspjeti pronaći način uspavljivanja koji će svima najviše odgovarati.</para>

Naša beba jako se teško smiruje i uspavljuje Poštovana, imam kćerkicu od 9 i pol mjeseci. Dobro napreduje, ima 9.6 kg, vesela je i već puže i ustaje se zadnjih mjesec dana. Imamo veliki problem kada je uspavljujemo. Inače spava preko noći od 21 do nekih 6 i 30 nakon toga od 9 do 10 pa 13 do 14 i onda 17.30 do cca 18.15. Taj smo raspored tako stavili jer sam vidjela da je u to vrijeme pospana, trlja oči i nemirna je. Zadnjih 4 mjeseca veliki nam je problem postalo uspavljivanje pogotovo ovo zadnje u 21 sat. Pospana je, pada joj glava ali ona urla, plače, jeca. Moramo je nositi i ljuljuškati jer u protivnom nikako neće zaspati.
Probali smo za početak da uspavljivati je tako da sjedimo pored krevetića, ali to je agonija. Grcanje, pokušava nam se skinuti s ruke, plač. Isto reagira i na mene i na supruga. Spava po noći lijepo. Jedno vrijeme se budila kad su joj rasli zubi, ali to je bilo kratko i obično 1 do 2 puta noću i zaspala bi za 5 min. Također sam čitala i pokušala je uspavati tako da kad vidimo da joj se spava, da je stavimo u krevetić i nježno umirujemo ali ni to nije išlo. Sama se diže, plače. Zna se desiti da je uspavljujemo po 30 minuta i više.
Prije nam nije toliko bio problem ali sada je, jer ima skoro 10 kg i teško ju je nositi tako dugo. Nikako se sama ne može smiriti. Čim vidi da je pokušavamo uspavati, odmah negoduje. Osima toga, s obzirom na to da obje bake rade, moram je upisati u jaslice. Željela bih da se nekako barem sama nauči uspavati.
Molim vas za savjet. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
vidim da vaša djevojčica dobro napreduje i da zapravo spava značajnu količinu vremena u kontinuitetu, bez prekida. Kao što navodite, problem predstavlja uspavljivanje. Uglavnom bebama te dobi još uvijek treba pomoć u uspavljivanju pa situacija u kojoj se nalazite nije neuobičajena. Također, normalno je da se dijete buni kada se uspostavljene navike, koje mu ulijevaju sigurnost i stabilnost, pokušavaju promijeniti.
Okvirno, s uspostavljanjem rutine samostalnog uspavljivanja potrebno je držati se načelnih smjernica, prilagoditi ih vašem djetetu i oboružati se strpljenjem. Za početak, ako je vaše dijete naviknuto da ga se nosi i ljulja kako bi se uspavalo, a sada je preteško nositi ga dulje vrijeme, možete pokušati uvesti neki drugi umirujući ritual poput igrački iznad glave koje se ljuljaju. Također, važno je djetetu ostaviti prostora da se pokuša samo uspavati. Za to je preduvjet da ga stavite na spavanje odmah kada primijetite pospanost. Nakon toga, možete se odmaknuti i promatrati što se događa. Neka djeca će se početno pobuniti ali ako se osjećaju dovoljno sigurno mogu se i vrlo brzo sama umiriti. Ipak, ako se javi dulji i intenzivan plač iz toga beba ne može ništa naučiti i potrebna joj je utjeha roditelja stoga je važno ne ignorirati takav plač.
Navodite i da su poteškoće u uspavljivanju prisutne posljednja 4 mjeseca, a da je prethodno uspostavljen raspored spavanja kojeg se držite. Postoji li možda tu neka potreba za promjenom, ako su problemi prisutni dulje vrijeme? Vi najbolje poznajete ritam svog djeteta pa možete razmotriti postoji li potreba da se promijeni nešto u dnevnoj rutini spavanja. Na primjer, mogu se uvesti dva dulja spavanja umjesto tri kraća.
Uspostavljanje rutine samostalnijeg uspavljivanja je metoda pokušaja i pogreške. Svaka beba je različita i potrebno je pronaći model koji će najbolje funkcionirati. Također, potrebno je vrijeme da dijete usvoji naviku samostalnog uspavljivanja pa tome treba prilagoditi i očekivanja.
Sretno i vjerujem da ćete uspjeti pronaći način uspavljivanja koji će svima najviše odgovarati. Klinfo.hr 

Marina Milković

Naša beba jako se teško smiruje i uspavljuje

<para>Došla sam kući i od kada sam došla, sin me uopće ne doživljava. Kad sam došla, nije htio doći k meni, odguravao me od sebe. Ne želi više doći k meni, odbija me, ne želi se maziti. Samo hoće tati i ide za njim po kući. Seku ne doživljava. Većinom sam s njim, bebu samo nahranim i stavim na spavanje. Ne znam što da radim. Molim vas za pomoć. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>čestitam na rođenju drugog djeteta! Vidim da ste zabrinuti i želite vašem starijem djetetu olakšati prilagodbu na novu situaciju. U vašoj obitelji je došlo do značajne promjene i, bez obzira na to što je to pozitivna promjena, svima je potrebno vrijeme za prilagodbu.</para>
<para>Reakcije koje ima vaš sin su zapravo česte i uobičajene u ovakvim situacijama. Prošlo je uistinu malo vremena od vašeg povrataka iz bolnice te vjerujem da će opisane reakcije dječaka, uz malo strpljenja, s vremenom proći. Bio je nekoliko dana odvojen od vas, što si u dobi od 20 mjeseci ne može baš objasniti, ali zna da mu je to bilo uznemirujuće i sada još treba dijeliti pažnju koju dobiva sa sekom.</para>
<para>Moguće je da ga to ljuti, iako toga u ovoj dobi nije svjestan, i da tu ljutnju pokazuje početnim odbijanjem. Sada je samo važno da mu se povrati osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Svakako je pozitivno to što provodite vrijeme s njim kada niste s bebom. Pokušajte zadržati neke zajedničke stare navike i rituale. Također, pokušajte mu maženjem, zagrljajem, uspavljivanjem i drugim pokazateljima bliskosti dati do znanja da ste tu za njega. Zbližavanje sa sestricom će doći s vremenom, kada osjeti da su roditelji i dalje uz njega bez obzira na njezin dolazak.</para>
<para>Na kraju, sada je još premalen, ali za nekoliko mjeseci, ako bude poteškoća oko ljubomore na seku, možete mu pročitati neku od slikovnica na tu temu poput ove koja je za dob od 2 godine na dalje: <ulink url="https://www.evenio.hr/proizvod/slikovnice/osjecaji/prascic-tuzan-ljubomoran-brata/">Praščić je tužan i ljubomoran na brata</ulink> ili <ulink url="https://www.evenio.hr/proizvod/slikovnice/osjecaji/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/">Ovčicu je strah jer će dobiti brata</ulink>.</para>
<para>Sretno i nadam se da će vam ove smjernice koristiti.</para>

Od kad sam se vratila iz rodilišta, moj stariji sinčić me odbacuje i ignorira Poštovana, jučer sam se vratila iz bolnice nakon pet dana, jer sam išla roditi. Imam i 20-mjesečnog sina. Ovo je prvi put da smo bili toliko razdvojeni jedno od drugog. Došla sam kući i od kada sam došla, sin me uopće ne doživljava. Kad sam došla, nije htio doći k meni, odguravao me od sebe. Ne želi više doći k meni, odbija me, ne želi se maziti. Samo hoće tati i ide za njim po kući. Seku ne doživljava. Većinom sam s njim, bebu samo nahranim i stavim na spavanje. Ne znam što da radim. Molim vas za pomoć. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
čestitam na rođenju drugog djeteta! Vidim da ste zabrinuti i želite vašem starijem djetetu olakšati prilagodbu na novu situaciju. U vašoj obitelji je došlo do značajne promjene i, bez obzira na to što je to pozitivna promjena, svima je potrebno vrijeme za prilagodbu.
Reakcije koje ima vaš sin su zapravo česte i uobičajene u ovakvim situacijama. Prošlo je uistinu malo vremena od vašeg povrataka iz bolnice te vjerujem da će opisane reakcije dječaka, uz malo strpljenja, s vremenom proći. Bio je nekoliko dana odvojen od vas, što si u dobi od 20 mjeseci ne može baš objasniti, ali zna da mu je to bilo uznemirujuće i sada još treba dijeliti pažnju koju dobiva sa sekom.
Moguće je da ga to ljuti, iako toga u ovoj dobi nije svjestan, i da tu ljutnju pokazuje početnim odbijanjem. Sada je samo važno da mu se povrati osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Svakako je pozitivno to što provodite vrijeme s njim kada niste s bebom. Pokušajte zadržati neke zajedničke stare navike i rituale. Također, pokušajte mu maženjem, zagrljajem, uspavljivanjem i drugim pokazateljima bliskosti dati do znanja da ste tu za njega. Zbližavanje sa sestricom će doći s vremenom, kada osjeti da su roditelji i dalje uz njega bez obzira na njezin dolazak.
Na kraju, sada je još premalen, ali za nekoliko mjeseci, ako bude poteškoća oko ljubomore na seku, možete mu pročitati neku od slikovnica na tu temu poput ove koja je za dob od 2 godine na dalje: Praščić je tužan i ljubomoran na brata ili Ovčicu je strah jer će dobiti brata.
Sretno i nadam se da će vam ove smjernice koristiti. Klinfo.hr 

Od kad sam se vratila iz rodilišta, moj stariji sinčić me odbacuje i ignorira

<para>Imam curicu od šest godina (jedinica), živimo u zajednici sa suprugovim roditeljima, mala je krenula u školu, no zbog momentalnog stanja u državi (zbog virusa) svi smo doma. Generalno curica je poslušna, posebno u školi, doma kao svako dijete osjeća sigurnost i malo je drugačije ponašanje, svakako ne odudara puno od svojih vršnjaka po tome.</para>
<para>Ali ono zbog čega Vam pišem, znam da zvuči kao "bezrazložno žaljenje", razumijem i da je jedinica, no problem je što traži pažnju više nego ostala djeca. Uvijek joj netko treba da se igra s njom, svaki dan moramo se nešto igrati, i to obično traži čim sjednem ili imam nekih drugih obaveza. Znam se i zaigrati s njom, ali nisam baš uvijek raspoložena za neke igre. Na primjer, igre mama i dijete, princeze...</para>
<para>Mogu se igrati s njom, ali ne više od dva sata, a njoj stalno treba zabava. Žao mi je dok ovo pišem, mnogi će reći da to i nije problem, generalno i nije, ali osjećam krivicu ako se ne igramo, a ne ide mi baš uvijek. Brzo joj dosade stvari i igračke, a ima ih puno, i onda postane frustrirana, a i ja. Kad joj kažem da mi pomogne nešto i zajedno da radimo, ona nije raspoložena. Shvaćam da je sve to normalno, ali kako da se postavim da i jedna i druga budemo zadovoljne. Znam da je dijete i da brzo raste, i bit će mi žao zbog toga, ali molim vas neki savjet. Hvala unaprijed!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vidim da vam je važno ispuniti vrijeme vašoj djevojčici koja traži stalnu uključenost, a to je težak zadatak i normalno je da je ponekad frustrirajuće.</para>
<para>U svakom odnosu, pa tako i u odnosu s djetetom, važno je da budemo autentični. Jednako kao što brinemo o potrebama drugih i nastojimo im udovoljiti, tako trebamo voditi računa i o vlastitim potrebama. Nerealno je očekivati da ćete cijeli dan biti na raspolaganju za igru i jednako raspoloženi za nju. Kada osjećamo pritisak da se trebamo igrati svaki put kada dijete to zatraži, to vrlo vjerojatno dovodi do nezadovoljstva. Tada smo manje prisutni u igri, jednim dijelom stalno razmišljamo o tome što još trebamo obaviti i ljutimo se jer to sada ne možemo. Stoga je bolje izdvojiti određeno vrijeme kada ćete biti aktivno uključeni u igru s djetetom, a ostalo vrijeme jasno dati do znanja da se sada ne možete igrati.</para>
<para>Predlažem da svojoj djevojčici jasno organizirate dan i jasno najavite kada se zajedno igrate, a kada se ona treba sama zabaviti. S obzirom na vaše obaveze i dnevni ritam, vi ćete najbolje procijeniti koliko to vremena može biti i kada. U dogovor možete uključiti i dijete, ali i supruga kako biste podijelili vrijeme za igru i druženje s djetetom. O vašem dogovoru možete i sastaviti plakat sa slikovnim prikazom kada je vrijeme za zajedničku, a kada za samostalnu igru. Kada se zajedno igrate, možete djevojčici dati da izabere što se želi igrati i kada to vrijeme bude ograničeno, vjerojatnije je da ćete se i vi uspjeti aktivnije uključiti. U vrijeme samostalne igre možete djevojčicu podsjetiti da su joj na raspolaganju igračke, crtanje, bojanje, slikovnice, puzzle i drugi sadržaji koje imate kod kuće te da sama treba izabrati što će iskoristiti.</para>
<para>Vjerojatno će ona na početku „testirati“ granice i pokušavati se igrati s vama kada za to nije vrijeme, ali ja važno samo mirno, strpljivo i ustrajno podsjetiti je da ste vi sada zauzeti, da je sada vrijeme da se sama igra i da ste se dogovorili kada ćete se zajedno igrati i da se tome veselite. Također, važno je imati na umu da je za dijete važno i korisno imati vrijeme koje nije organizirano od strane odraslih i kada mu može biti dosadno, jer to otvara prostor za kreativnost i razvijanje samostalnosti.</para>
<para>Želim vam sreću i nadam se da će vam ove smjernice koristiti.</para>

Moja djevojčica u uvjetima izolacije traži jako puno pažnje Poštovani! Nadam se da neću biti krivo shvaćena, međutim... Imam curicu od šest godina (jedinica), živimo u zajednici sa suprugovim roditeljima, mala je krenula u školu, no zbog momentalnog stanja u državi (zbog virusa) svi smo doma. Generalno curica je poslušna, posebno u školi, doma kao svako dijete osjeća sigurnost i malo je drugačije ponašanje, svakako ne odudara puno od svojih vršnjaka po tome.
Ali ono zbog čega Vam pišem, znam da zvuči kao "bezrazložno žaljenje", razumijem i da je jedinica, no problem je što traži pažnju više nego ostala djeca. Uvijek joj netko treba da se igra s njom, svaki dan moramo se nešto igrati, i to obično traži čim sjednem ili imam nekih drugih obaveza. Znam se i zaigrati s njom, ali nisam baš uvijek raspoložena za neke igre. Na primjer, igre mama i dijete, princeze...
Mogu se igrati s njom, ali ne više od dva sata, a njoj stalno treba zabava. Žao mi je dok ovo pišem, mnogi će reći da to i nije problem, generalno i nije, ali osjećam krivicu ako se ne igramo, a ne ide mi baš uvijek. Brzo joj dosade stvari i igračke, a ima ih puno, i onda postane frustrirana, a i ja. Kad joj kažem da mi pomogne nešto i zajedno da radimo, ona nije raspoložena. Shvaćam da je sve to normalno, ali kako da se postavim da i jedna i druga budemo zadovoljne. Znam da je dijete i da brzo raste, i bit će mi žao zbog toga, ali molim vas neki savjet. Hvala unaprijed!

Odgovor:

Poštovana,
vidim da vam je važno ispuniti vrijeme vašoj djevojčici koja traži stalnu uključenost, a to je težak zadatak i normalno je da je ponekad frustrirajuće.
U svakom odnosu, pa tako i u odnosu s djetetom, važno je da budemo autentični. Jednako kao što brinemo o potrebama drugih i nastojimo im udovoljiti, tako trebamo voditi računa i o vlastitim potrebama. Nerealno je očekivati da ćete cijeli dan biti na raspolaganju za igru i jednako raspoloženi za nju. Kada osjećamo pritisak da se trebamo igrati svaki put kada dijete to zatraži, to vrlo vjerojatno dovodi do nezadovoljstva. Tada smo manje prisutni u igri, jednim dijelom stalno razmišljamo o tome što još trebamo obaviti i ljutimo se jer to sada ne možemo. Stoga je bolje izdvojiti određeno vrijeme kada ćete biti aktivno uključeni u igru s djetetom, a ostalo vrijeme jasno dati do znanja da se sada ne možete igrati.
Predlažem da svojoj djevojčici jasno organizirate dan i jasno najavite kada se zajedno igrate, a kada se ona treba sama zabaviti. S obzirom na vaše obaveze i dnevni ritam, vi ćete najbolje procijeniti koliko to vremena može biti i kada. U dogovor možete uključiti i dijete, ali i supruga kako biste podijelili vrijeme za igru i druženje s djetetom. O vašem dogovoru možete i sastaviti plakat sa slikovnim prikazom kada je vrijeme za zajedničku, a kada za samostalnu igru. Kada se zajedno igrate, možete djevojčici dati da izabere što se želi igrati i kada to vrijeme bude ograničeno, vjerojatnije je da ćete se i vi uspjeti aktivnije uključiti. U vrijeme samostalne igre možete djevojčicu podsjetiti da su joj na raspolaganju igračke, crtanje, bojanje, slikovnice, puzzle i drugi sadržaji koje imate kod kuće te da sama treba izabrati što će iskoristiti.
Vjerojatno će ona na početku „testirati“ granice i pokušavati se igrati s vama kada za to nije vrijeme, ali ja važno samo mirno, strpljivo i ustrajno podsjetiti je da ste vi sada zauzeti, da je sada vrijeme da se sama igra i da ste se dogovorili kada ćete se zajedno igrati i da se tome veselite. Također, važno je imati na umu da je za dijete važno i korisno imati vrijeme koje nije organizirano od strane odraslih i kada mu može biti dosadno, jer to otvara prostor za kreativnost i razvijanje samostalnosti.
Želim vam sreću i nadam se da će vam ove smjernice koristiti. Klinfo.hr 

Moja djevojčica u uvjetima izolacije traži jako puno pažnje

<para>dijete od 3 godine se razbije i raskrvari usnu). Dosada me "samo" 5 puta udario, a većinu vremena je dobar i brižan suprug, a i otac.</para>
<para>Mogu sve to izdržat, ali me stvarno strah da se ne ponovi fizička agresija, a pogotovo ne pred djecom (što se dosada samo jedanput dogodilo). Ne želi potražiti pomoć, jer smatra da zajedno moramo poraditi na tome.</para>
<para>Ne želim se razvesti i molim vas za savjet kako mu pomoći s tim napadajima bijesa, jer do sada sam pokušala prilagodit svoje ponašanje i dalje ću pokušavati. Ne znam što je bolje za djecu, ako se ti napadaji događaju svaka 2-3 mjeseca, možda je bolje da ostanemo u braku ako to nije učestalo?
Ja sam već išla psihologu i savjetovala me da se rastanem, jer tko jednom udari i opet će te da je za djecu bolje da se roditelji rastanu i ne slušaju verbalno nasilje. Što vi mislite?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je zbog cijele situacije s vašim suprugom i sigurna sam da vam nije nimalo lako. Ne mogu vam dati konkretan savjet što da učinite, ta odluka mora biti vaša – riječ je o vašem životu i ono što bi učinila ja, ne znači da bi i vi bili mirni s tom odlukom. Stoga, moj cilj je savjetovati vas na način da sami dođete do svog rješenja.</para>
<para>Svakako smatram da bi bilo dobro da razgovarate sa suprugom i da mu jasno date do znanja da niti jedan oblik nasilja u braku nije prihvatljiv. Naime, nije uopće poanta u tome možete li vi još izdržati i činjenica da to djeca gledaju, već da nasilje apsolutno nije prihvatljivo. Ako ne ubijamo i ne udaramo ljude na cesti kada se razbjesnimo, to nije dopušteno ni u kući, između partnera.</para>
<para>Jeste li ikada s njim razgovarali na ovaj način? Da možete razumjeti bijes, pa čak i možda potrebu da udari, no nikako ne možete, niti želite tolerirati fizičko nasilje. Ono apsolutno nije prihvatljivo te u konačnici podliježe i Zakonu. Da je udario osobu na cesti jer ga je svladao bijes, već bi bio u zatvoru. A kamoli da je to još i ponovio nekoliko puta. Ako se može svladati da to ne čini na cesti, tada može kontrolirati svoje osobe i prema vama. Razlike nema.</para>
<para>Ne znam možete li pomoći suprugu s njegovim napadajima bijesa, no znam da oni imaju negdje svoj uzrok. Stručna osoba bi mu sigurno pomogla u raspetljavanju tog uzroka i rada na njemu. Možete razgovarati sa suprugom i vidjeti otkuda taj bijes; kada je on uopće krenuo; je li povezan s nekim događajem… U konačnici, ako suprug otkrije uzrok, ako se uhvati ukoštac s njim te nauči nositi sa svojim ispadima na način da nikome ne šteti, mislim da se njegov obrazac ponašanja ne mora ponavljati. No, poanta je da to i on mora htjeti te da uvidi da njegovo nasilje apsolutno neće biti tolerirano – kako na cesti tako ni u kući. Ukoliko nastavite tolerirati nasilje, nikome ne činite dobro: vama je teško jer ste zlostavljani, djeca gledaju nasilje i odrastaju u disfunkcionalnoj obitelji, suprug se ne suočava s problemima. To zaista za nikoga od vas nije rješenje.</para>
<para>Iskreno se nadam da će suprug uvidjeti da ima velik problem koji utječe na cijelu obitelj i da će se uhvatiti ukoštac sa svojim problemom.</para>
<para>Šaljem vam podršku.</para>

Moj suprug nekoliko me puta udario i ima napadaje bijesa. Što da radim? Poštovani, u braku sam osam godina i imamo dvoje djece. Kroz cijeli brak se znalo događati da suprug povremeno ima napadaje bijesa radi nekih stvari za koje nisam ja isključivo kriva (npr. dijete od 3 godine se razbije i raskrvari usnu). Dosada me "samo" 5 puta udario, a većinu vremena je dobar i brižan suprug, a i otac.
Mogu sve to izdržat, ali me stvarno strah da se ne ponovi fizička agresija, a pogotovo ne pred djecom (što se dosada samo jedanput dogodilo). Ne želi potražiti pomoć, jer smatra da zajedno moramo poraditi na tome.
Ne želim se razvesti i molim vas za savjet kako mu pomoći s tim napadajima bijesa, jer do sada sam pokušala prilagodit svoje ponašanje i dalje ću pokušavati. Ne znam što je bolje za djecu, ako se ti napadaji događaju svaka 2-3 mjeseca, možda je bolje da ostanemo u braku ako to nije učestalo?
Ja sam već išla psihologu i savjetovala me da se rastanem, jer tko jednom udari i opet će te da je za djecu bolje da se roditelji rastanu i ne slušaju verbalno nasilje. Što vi mislite?

Odgovor:

Draga čitateljice,
žao mi je zbog cijele situacije s vašim suprugom i sigurna sam da vam nije nimalo lako. Ne mogu vam dati konkretan savjet što da učinite, ta odluka mora biti vaša – riječ je o vašem životu i ono što bi učinila ja, ne znači da bi i vi bili mirni s tom odlukom. Stoga, moj cilj je savjetovati vas na način da sami dođete do svog rješenja.
Svakako smatram da bi bilo dobro da razgovarate sa suprugom i da mu jasno date do znanja da niti jedan oblik nasilja u braku nije prihvatljiv. Naime, nije uopće poanta u tome možete li vi još izdržati i činjenica da to djeca gledaju, već da nasilje apsolutno nije prihvatljivo. Ako ne ubijamo i ne udaramo ljude na cesti kada se razbjesnimo, to nije dopušteno ni u kući, između partnera.
Jeste li ikada s njim razgovarali na ovaj način? Da možete razumjeti bijes, pa čak i možda potrebu da udari, no nikako ne možete, niti želite tolerirati fizičko nasilje. Ono apsolutno nije prihvatljivo te u konačnici podliježe i Zakonu. Da je udario osobu na cesti jer ga je svladao bijes, već bi bio u zatvoru. A kamoli da je to još i ponovio nekoliko puta. Ako se može svladati da to ne čini na cesti, tada može kontrolirati svoje osobe i prema vama. Razlike nema.
Ne znam možete li pomoći suprugu s njegovim napadajima bijesa, no znam da oni imaju negdje svoj uzrok. Stručna osoba bi mu sigurno pomogla u raspetljavanju tog uzroka i rada na njemu. Možete razgovarati sa suprugom i vidjeti otkuda taj bijes; kada je on uopće krenuo; je li povezan s nekim događajem… U konačnici, ako suprug otkrije uzrok, ako se uhvati ukoštac s njim te nauči nositi sa svojim ispadima na način da nikome ne šteti, mislim da se njegov obrazac ponašanja ne mora ponavljati. No, poanta je da to i on mora htjeti te da uvidi da njegovo nasilje apsolutno neće biti tolerirano – kako na cesti tako ni u kući. Ukoliko nastavite tolerirati nasilje, nikome ne činite dobro: vama je teško jer ste zlostavljani, djeca gledaju nasilje i odrastaju u disfunkcionalnoj obitelji, suprug se ne suočava s problemima. To zaista za nikoga od vas nije rješenje.
Iskreno se nadam da će suprug uvidjeti da ima velik problem koji utječe na cijelu obitelj i da će se uhvatiti ukoštac sa svojim problemom.
Šaljem vam podršku. Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Moj suprug nekoliko me puta udario i ima napadaje bijesa. Što da radim?

<para>Imam 20 godina, u vezi sam s dečkom već tri godine. Problem je što me moj otac psihički, a pokušao je i fizički, maltretira. Zašto? Zato što mu ne odgovara moj dečko, a ne odgovara mu iz razloga što mu je majka Romkinja, a otac nije.</para>
<para>Imala sam priliku upoznati ih i sve što mogu reći o njima je da su stvarno dobra i poštena obitelj. Vole me i poštuju kao da sam njihovo dijete. Nisam rekla ocu da sam ih upoznala, samo da bih vidjela kakvo mišljenje ima. Tad sam se uvjerila da njemu nitko ne valja. Govori da što ću se petljati s ciganijom, jesam li normalna itd. Ljudi žive život kao i ja, imaju posao, kuću, sve. Dečko se trudi da mi ispuni sve želje koje imam, nekad je znao i od svojih usta odvojiti, da meni da. Ne želim da ispadne da ga sad iskorištavam. To su bile neke sitnice koje ja poštujem i zbog kojih on meni neopisivo vrijedi.</para>
<para>Jednom prilikom dok je moj otac povišenim tonom govorio da nisam normalna, ja sam mu rekla "Volim ga", na što je moj tata odgovorio "Pa prestani". Težina te dvije riječi se ne može opisati. U strašnoj sam situaciji. Ne želim ni jednog povrijediti, a opet što god izabrala, povrijedit ću sebe. Čak mi je i doktor rekao da se riješim tog stresa jer bi mogao bit koban za mene.
Moje pitanje je jednostavno - što da radim, a da opet ostanem pri sebi?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je što se nalazite u teškoj situaciji, no direktan odgovor što da učinite vam ne mogu dati – odluka treba biti vaša. Jedino što mogu jest pomoći vam da odlučite što dalje.</para>
<para>Ova situacija je za vas evidentno stresna. I činjenica je da ne možete natjerati tatu da uvidi da su vaš dečko i njegova obitelji ok. Tata ima predrasude i možda iz vlastitog straha tako reagira. Možda možete razumjeti uzroke njegovog ponašanja, no to ne znači da trebate tolerirati njegovo maltretiranje. Ima li opcije da s njim razgovarate na način da razumijete njegov strah i da bez obzira na taj strah nije u redu da vas maltretira? Pitajte ga bi li bio mirniji kada bi upoznao njegovu obitelj – budući da za vas ne postoji opcija da prekinite s dečkom kojega volite. Pitajte ga koji je kompromis.</para>
<para>Hoćete li moći razgovarati s tatom i bi li on promijenio mišljenje kada bi upoznao obitelj vašeg dečka, ne znam. No znam da druge ljude ne možemo mijenjati. Utjecati možemo samo na svoje ponašanje i svoje izbore. Život ne živimo radi drugih (pa čak ni radi svojih roditelja), već radi sebe. Nekada kompromisi nisu mogući i nekada su odnosi s najbližim članovima obitelji narušeni, jer za kompromis i dobre odnose potrebna je suradnja obje strane. No hoće li naš izbor biti odreći se života koji želimo radi obitelji koja nas ne podržava, to je pitanje na koje svatko za sebe treba odgovoriti.</para>
<para>U svakom slučaju, ne bi bilo loše da potražite pomoć stručnjaka kako bi se naučili nositi sa stresom i/ili ga u pojedinim situacijama eliminirali.
Sretno!</para>

Moj otac ne prihvaća mog dečka, maltretira me i tjera da ga ostavim Poštovana, od svoje 13. godine živim s ocem. Roditelji su mi rastavljeni od 2011. godine zbog toga što moj otac nikad nije mogao sagledati širu sliku i shvatiti da ponekad griješi. Imam 20 godina, u vezi sam s dečkom već tri godine. Problem je što me moj otac psihički, a pokušao je i fizički, maltretira. Zašto? Zato što mu ne odgovara moj dečko, a ne odgovara mu iz razloga što mu je majka Romkinja, a otac nije.
Imala sam priliku upoznati ih i sve što mogu reći o njima je da su stvarno dobra i poštena obitelj. Vole me i poštuju kao da sam njihovo dijete. Nisam rekla ocu da sam ih upoznala, samo da bih vidjela kakvo mišljenje ima. Tad sam se uvjerila da njemu nitko ne valja. Govori da što ću se petljati s ciganijom, jesam li normalna itd. Ljudi žive život kao i ja, imaju posao, kuću, sve. Dečko se trudi da mi ispuni sve želje koje imam, nekad je znao i od svojih usta odvojiti, da meni da. Ne želim da ispadne da ga sad iskorištavam. To su bile neke sitnice koje ja poštujem i zbog kojih on meni neopisivo vrijedi.
Jednom prilikom dok je moj otac povišenim tonom govorio da nisam normalna, ja sam mu rekla "Volim ga", na što je moj tata odgovorio "Pa prestani". Težina te dvije riječi se ne može opisati. U strašnoj sam situaciji. Ne želim ni jednog povrijediti, a opet što god izabrala, povrijedit ću sebe. Čak mi je i doktor rekao da se riješim tog stresa jer bi mogao bit koban za mene.
Moje pitanje je jednostavno - što da radim, a da opet ostanem pri sebi?

Odgovor:

Draga čitateljice,
žao mi je što se nalazite u teškoj situaciji, no direktan odgovor što da učinite vam ne mogu dati – odluka treba biti vaša. Jedino što mogu jest pomoći vam da odlučite što dalje.
Ova situacija je za vas evidentno stresna. I činjenica je da ne možete natjerati tatu da uvidi da su vaš dečko i njegova obitelji ok. Tata ima predrasude i možda iz vlastitog straha tako reagira. Možda možete razumjeti uzroke njegovog ponašanja, no to ne znači da trebate tolerirati njegovo maltretiranje. Ima li opcije da s njim razgovarate na način da razumijete njegov strah i da bez obzira na taj strah nije u redu da vas maltretira? Pitajte ga bi li bio mirniji kada bi upoznao njegovu obitelj – budući da za vas ne postoji opcija da prekinite s dečkom kojega volite. Pitajte ga koji je kompromis.
Hoćete li moći razgovarati s tatom i bi li on promijenio mišljenje kada bi upoznao obitelj vašeg dečka, ne znam. No znam da druge ljude ne možemo mijenjati. Utjecati možemo samo na svoje ponašanje i svoje izbore. Život ne živimo radi drugih (pa čak ni radi svojih roditelja), već radi sebe. Nekada kompromisi nisu mogući i nekada su odnosi s najbližim članovima obitelji narušeni, jer za kompromis i dobre odnose potrebna je suradnja obje strane. No hoće li naš izbor biti odreći se života koji želimo radi obitelji koja nas ne podržava, to je pitanje na koje svatko za sebe treba odgovoriti.
U svakom slučaju, ne bi bilo loše da potražite pomoć stručnjaka kako bi se naučili nositi sa stresom i/ili ga u pojedinim situacijama eliminirali.
Sretno! Klinfo.hr 

Moj otac ne prihvaća mog dečka, maltretira me i tjera da ga ostavim

<para>Želim imati curu, probao sam s mnogim curama, ali su me ostavile zato jer sam silovan od strane ujaka i to se dogodilo kad sam imao 3 godine. Molim vas pomozite. Ne želim biti gay.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Dragi čitatelju,</para>
<para>na početku ti moram napisati da ti ne mogu pomoći u tome da promijeniš svoju seksualnost. Ono u čemu ti stručnjaci moje struke mogu pomoći jest da prihvatiš i zavoliš sebe takvog kakav jesi, da nemaš potrebu biti nešto što nisi.</para>
<para>Trauma koju si proživio u djetinjstvu je nešto kroz što <strong>ne moraš</strong> prolaziti sam i gdje bi bilo neophodno da je proradiš sa stručnom osobom od povjerenja. Ne znam jesi li već razgovarao s nekom odraslom osobom o tome, je li ujak procesuiran i slično, no ako nisi, a postoji netko tko bi ti mogao dati podršku bilo bi dobro da mu se obratiš.</para>
<para>Ako u svojoj okolini nemaš blisku osobu, savjetovala bi ti da se javiš u Tesu – psihološki centar koji na raspolaganju ima i telefonsko savjetovalište (01/4828-888; svaki radni dan između 10:00 i 22:00).</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>

Molim vas pomozite mi - imam 15 godina i ne želim biti gay Bok ja sam Z. i imam 15 godina. Zanima me kako postati straight, a ne biti gay. Ne volim biti gay, ali me dečki privlače. Želim imati curu, probao sam s mnogim curama, ali su me ostavile zato jer sam silovan od strane ujaka i to se dogodilo kad sam imao 3 godine. Molim vas pomozite. Ne želim biti gay.

Odgovor:

Dragi čitatelju,
na početku ti moram napisati da ti ne mogu pomoći u tome da promijeniš svoju seksualnost. Ono u čemu ti stručnjaci moje struke mogu pomoći jest da prihvatiš i zavoliš sebe takvog kakav jesi, da nemaš potrebu biti nešto što nisi.
Trauma koju si proživio u djetinjstvu je nešto kroz što ne moraš prolaziti sam i gdje bi bilo neophodno da je proradiš sa stručnom osobom od povjerenja. Ne znam jesi li već razgovarao s nekom odraslom osobom o tome, je li ujak procesuiran i slično, no ako nisi, a postoji netko tko bi ti mogao dati podršku bilo bi dobro da mu se obratiš.
Ako u svojoj okolini nemaš blisku osobu, savjetovala bi ti da se javiš u Tesu – psihološki centar koji na raspolaganju ima i telefonsko savjetovalište (01/4828-888; svaki radni dan između 10:00 i 22:00).
Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Molim vas pomozite mi - imam 15 godina i ne želim biti gay

<para>Imam bebu od 3 mjeseca i ne bih to stanje povezivala s postporođajnom depresijom, jer ovo stanje traje puno duže. Nemam nikoga s kim bi podijelila svoje misli. Počela sam se udarati rukama po glavi, jer jednostavno se ne mogu kontrolirati. Čim se dogodi neka sljedeća teška situacija, ja se opet udaram. Govorim sebi da ne radim to više ali ne mogu prestati. To je jače od mene.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana čitateljice,</para>
<para>žao mi je što se ne osjećate dobro i vjerujem da vam u ovoj situaciji s malom bebom nije nimalo lako. Depresija ne mora biti samo postporođajna, no kako nisam medicinske struke ne mogu ni ulaziti u postavljanje dijagnoze.</para>
<para>Budući da ste u pismu naveli da vaše stanje traje duže vrijeme, moj savjet je da što prije i obavezno potražite pomoć stručnjaka (psihijatra, psihoterapeuta).</para>
<para>Šaljem vam podršku.</para>

Depresivna sam i bol je toliko jaka da samu sebe ozljeđujem Dobar dan, ovo je moje prvo obraćanje nekom stručnom. Ne osjećam se dobro, plačljiva sam, sve me pogodi i rastuži. Imam bebu od 3 mjeseca i ne bih to stanje povezivala s postporođajnom depresijom, jer ovo stanje traje puno duže. Nemam nikoga s kim bi podijelila svoje misli. Počela sam se udarati rukama po glavi, jer jednostavno se ne mogu kontrolirati. Čim se dogodi neka sljedeća teška situacija, ja se opet udaram. Govorim sebi da ne radim to više ali ne mogu prestati. To je jače od mene.

Odgovor:

Poštovana čitateljice,
žao mi je što se ne osjećate dobro i vjerujem da vam u ovoj situaciji s malom bebom nije nimalo lako. Depresija ne mora biti samo postporođajna, no kako nisam medicinske struke ne mogu ni ulaziti u postavljanje dijagnoze.
Budući da ste u pismu naveli da vaše stanje traje duže vrijeme, moj savjet je da što prije i obavezno potražite pomoć stručnjaka (psihijatra, psihoterapeuta).
Šaljem vam podršku. Klinfo.hr 

Depresivna sam i bol je toliko jaka da samu sebe ozljeđujem

<para>Naša veza u početku je bila super dok nije krenulo njeno bježanje od mene. Probala je otići dosta puta, strahovala je da ću ja otići od nje, pa da si smanji bol od gubitka, bježala je ona prva da ne bude povrijeđena. No u meni je to napravilo veliku nesigurnost u našu vezu.</para>
<para>Jednom sam primijetio da briše naše poruke na društvenim mrežama. A u zadnje vrijeme smo imali razgovor te me prisilila da izbrišem sve naše zajedničke slike sa svih društvenih mreža, jer ona kao ne želi da nam se netko miješa u vezu. Čudno mi je da je odjednom došla do takvog razmišljanja nakon godinu i 3 mjeseca veze.</para>
<para>Jako sam emocionalno vezan za tu osobu. Pokušavam razgovarati, ali u razgovoru samo ja govorim o problemu, a ona onda kaže "Eto ga, riješen problem". Volio bih popravit ovu vezu ako se da.
Moj problem je u ovoj situaciji da ili me se srami ili skriva. Njezina obitelj zna i svi znaju za nas. No ovo je po meni jednostavno nepoštivanje mene i mog integriteta. Možda zaista ne želi da svi vide. Šetnja po gradu i držanje za ruke ne dolazi u obzir, a ne idemo previše ni u klubove zajedno jer ona ne voli da zajedno izlazimo, a i ja njoj vjerujem da me neće prevariti. Samo što me ovakve situacije polagano gase, ali se nadam da ću moći pomoći našoj vezi te popraviti stanje, jer stalo mi je do nas i trudim se dosta.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Dragi čitatelju,</para>
<para>teško je dokučiti u čemu je problem između tebe i tvoje djevojke jer se radi o jednostranoj komunikaciji kao i informacijama koje imam samo od jednog sudionika te veze. No ono što mogu jest savjetovati te vezano uz taj problem.</para>
<para>Veza između dvoje ljudi može funkcionirati samo ako nailaženjem na probleme i nesuglasice to dvoje ljudi iskreno razgovara. Dok god izostaje komunikacija moguće je nečije postupke tumačiti na razne načine te je pitanje koliko se ta tumačenja podudaraju s realnošću. Možda je čudno što je tvoja djevojka izbrisala slike; što se ne želi držati za ruke - no zašto to čini, odgovor zna samo ona.</para>
<para>Ako te njezini postupci smetaju i nisu ti prihvatljivi, to joj trebaš jasno reći i pitati koje rješenje vidi. To nije riješen problem već zajedničko traženje rješenja.
Možda neće htjeti promijeniti svoje ponašanje; možda ti neće odgovoriti zašto ne želi da drugi vide vašu bliskost – i na to ne možeš utjecati. No možeš odlučiti želiš li i dalje biti u takvoj vezi.</para>
<para>Sretno!</para>

Povrijeđen sam jer mislim da me se moja djevojka srami Pozdrav. Ona ima 18 godina, ja 22 godine i u vezi smo godinu i 3 mjeseca. Naša veza je započela na jako čudan način, točnije rečeno sve je krenulo iz šale ili prije rečeno iz prijateljstva. Naša veza u početku je bila super dok nije krenulo njeno bježanje od mene. Probala je otići dosta puta, strahovala je da ću ja otići od nje, pa da si smanji bol od gubitka, bježala je ona prva da ne bude povrijeđena. No u meni je to napravilo veliku nesigurnost u našu vezu.
Jednom sam primijetio da briše naše poruke na društvenim mrežama. A u zadnje vrijeme smo imali razgovor te me prisilila da izbrišem sve naše zajedničke slike sa svih društvenih mreža, jer ona kao ne želi da nam se netko miješa u vezu. Čudno mi je da je odjednom došla do takvog razmišljanja nakon godinu i 3 mjeseca veze.
Jako sam emocionalno vezan za tu osobu. Pokušavam razgovarati, ali u razgovoru samo ja govorim o problemu, a ona onda kaže "Eto ga, riješen problem". Volio bih popravit ovu vezu ako se da.
Moj problem je u ovoj situaciji da ili me se srami ili skriva. Njezina obitelj zna i svi znaju za nas. No ovo je po meni jednostavno nepoštivanje mene i mog integriteta. Možda zaista ne želi da svi vide. Šetnja po gradu i držanje za ruke ne dolazi u obzir, a ne idemo previše ni u klubove zajedno jer ona ne voli da zajedno izlazimo, a i ja njoj vjerujem da me neće prevariti. Samo što me ovakve situacije polagano gase, ali se nadam da ću moći pomoći našoj vezi te popraviti stanje, jer stalo mi je do nas i trudim se dosta.

Odgovor:

Dragi čitatelju,
teško je dokučiti u čemu je problem između tebe i tvoje djevojke jer se radi o jednostranoj komunikaciji kao i informacijama koje imam samo od jednog sudionika te veze. No ono što mogu jest savjetovati te vezano uz taj problem.
Veza između dvoje ljudi može funkcionirati samo ako nailaženjem na probleme i nesuglasice to dvoje ljudi iskreno razgovara. Dok god izostaje komunikacija moguće je nečije postupke tumačiti na razne načine te je pitanje koliko se ta tumačenja podudaraju s realnošću. Možda je čudno što je tvoja djevojka izbrisala slike; što se ne želi držati za ruke - no zašto to čini, odgovor zna samo ona.
Ako te njezini postupci smetaju i nisu ti prihvatljivi, to joj trebaš jasno reći i pitati koje rješenje vidi. To nije riješen problem već zajedničko traženje rješenja.
Možda neće htjeti promijeniti svoje ponašanje; možda ti neće odgovoriti zašto ne želi da drugi vide vašu bliskost – i na to ne možeš utjecati. No možeš odlučiti želiš li i dalje biti u takvoj vezi.
Sretno! Klinfo.hr 

Povrijeđen sam jer mislim da me se moja djevojka srami

<para>S vremenom sam shvaćala da on nije taj muškarac s kojim mogu biti sretna.
Seksualno me sve manje i manje privlači, pa sam mu priznala da ne želim više taj seks jer se poslije toga osjećam iskorišteno, ne uživam, nemam volju. Postajala sam sve tužnija i sve mi je teže o tome pričati. Njegova reakcija je bila da će mi dati vremena i da će to proći.</para>
<para>Znam da s godinama braka dolazi ponekad zatišje, ali pitam se je li to ovdje slučaj, jer nama od početka nije na neki način bilo to to. Oboje smo mladi ušli u brak i onda zbog obitelji, prijatelja i svega ostalog ostaješ u braku da ne praviš problem itd.</para>
<para>Znam da sam samo još jedna u nizu, ali došla sam do zida i ne znam kako dalje. Ja njega volim ali ne kao svog muža, ta mi je ljubav prerasla u prijatelja, nekog bliskog. Već odavno nemamo seks, već neka 3 mjeseca, nemam potrebu, želju i volju i rekla sam da me ne dira, jer ja na to više ne pristajem. Pa šuti on, a šutim i ja.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je što imate problema u braku. Živjeti u šutnji s partnerom sigurno ne doprinosi zadovoljstvu nijednoga od vas a u konačnici bi rekla niti rješenju problema – koji evidentno postoji.
Na početku pisma ste napisali da vaš brak nikada nije bio dobar a s vremenom se pokazalo da vas osjećaj nije prevario. Ako kuću gradimo na lošim temeljima, teško je očekivati da će ona opstati posebice ako u nju ne ulažemo. Slično je i kada je u pitanju odnos između dvoje ljudi.</para>
<para>Ako želite ulagati u odnos sa suprugom, šutnja nije rješenje. Razmislite što želite, kakav odnos i brak te koliko se to podudara s odnosom koji imate. Što vam u odnosu nedostaje te postoji li način da to dobijete u ovom braku. Ako način postoji i vi vidite da vaš brak ipak ima šanse, razgovarajte sa suprugom. Uvijek možete potražiti i pomoć bračnog psihoterapeuta.</para>
<para>S druge strane, ako ste sigurni da „to nije to“ i da nema smisla raditi na braku, tada si postavite pitanje želite li radi okoline i djeteta ostati u braku s osobom s kojom zapravo ne želite biti. Kada ostajemo s nekim koga ne volimo oduzimamo priliku za sreću i sebi i toj osobi, a u isto vrijeme šaljemo poruku djetetu da je ok biti nesretan. Sa strane stručnjaka, za djecu je najbolje kada su roditelji u sretnom braku a ukoliko to nije moguće onda je bolje da su sretno razdvojeni nego u nesretnom braku.</para>
<para>Odluku ne morate donijeti odmah. Dajte si vremena, razmislite što želite.
Šaljem vam podršku.</para>

Suprug me više seksualno ne privlači i zapravo sam od početka nesretna u braku Poštovani, u braku sam 11 godina. Imamo dijete od 6 godina. Meni je 31, njemu 36. Moram priznati da nam brak nikad nije bio u potpunosti dobar. S vremenom sam shvaćala da on nije taj muškarac s kojim mogu biti sretna.
Seksualno me sve manje i manje privlači, pa sam mu priznala da ne želim više taj seks jer se poslije toga osjećam iskorišteno, ne uživam, nemam volju. Postajala sam sve tužnija i sve mi je teže o tome pričati. Njegova reakcija je bila da će mi dati vremena i da će to proći.
Znam da s godinama braka dolazi ponekad zatišje, ali pitam se je li to ovdje slučaj, jer nama od početka nije na neki način bilo to to. Oboje smo mladi ušli u brak i onda zbog obitelji, prijatelja i svega ostalog ostaješ u braku da ne praviš problem itd.
Znam da sam samo još jedna u nizu, ali došla sam do zida i ne znam kako dalje. Ja njega volim ali ne kao svog muža, ta mi je ljubav prerasla u prijatelja, nekog bliskog. Već odavno nemamo seks, već neka 3 mjeseca, nemam potrebu, želju i volju i rekla sam da me ne dira, jer ja na to više ne pristajem. Pa šuti on, a šutim i ja.

Odgovor:

Draga čitateljice,
žao mi je što imate problema u braku. Živjeti u šutnji s partnerom sigurno ne doprinosi zadovoljstvu nijednoga od vas a u konačnici bi rekla niti rješenju problema – koji evidentno postoji.
Na početku pisma ste napisali da vaš brak nikada nije bio dobar a s vremenom se pokazalo da vas osjećaj nije prevario. Ako kuću gradimo na lošim temeljima, teško je očekivati da će ona opstati posebice ako u nju ne ulažemo. Slično je i kada je u pitanju odnos između dvoje ljudi.
Ako želite ulagati u odnos sa suprugom, šutnja nije rješenje. Razmislite što želite, kakav odnos i brak te koliko se to podudara s odnosom koji imate. Što vam u odnosu nedostaje te postoji li način da to dobijete u ovom braku. Ako način postoji i vi vidite da vaš brak ipak ima šanse, razgovarajte sa suprugom. Uvijek možete potražiti i pomoć bračnog psihoterapeuta.
S druge strane, ako ste sigurni da „to nije to“ i da nema smisla raditi na braku, tada si postavite pitanje želite li radi okoline i djeteta ostati u braku s osobom s kojom zapravo ne želite biti. Kada ostajemo s nekim koga ne volimo oduzimamo priliku za sreću i sebi i toj osobi, a u isto vrijeme šaljemo poruku djetetu da je ok biti nesretan. Sa strane stručnjaka, za djecu je najbolje kada su roditelji u sretnom braku a ukoliko to nije moguće onda je bolje da su sretno razdvojeni nego u nesretnom braku.
Odluku ne morate donijeti odmah. Dajte si vremena, razmislite što želite.
Šaljem vam podršku. Klinfo.hr 

Suprug me više seksualno ne privlači i zapravo sam od početka nesretna u braku

<para>I navečer kad ne mogu spavati razmišljam tako o seksu s muškarcem. Kao što sam rekao, ne želim, ali me nešto privlači. Također, nekako se najviše družim s djevojkama, dok s dečkima nemam zajedničkih tema.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Dragi čitatelju,</para>
<para>nalaziš se u periodu kada je normalno da istražuješ svoju seksualnost. Je li tvoje gledanje homoseksualaca i razmišljanje o seksu s muškarcima put do tvoje homoseksualnosti, zaista ne znam. Moguće je da samo eksperimentiraš a moguće je i da zaista preferiraš muškarce. Kao stručnjak bi ti rekla da želja za promjenom naše seksualnosti obično ne ide iz naših poriva već zbog straha od osude okoline, poruka koje dobivamo o tome što je prikladno/poželjno itd.. Budući da seksualna orijentacija nije nešto što biramo već nešto što se razvija u nama i sukladno tome pokazujemo svoje sklonosti, moj savjet bi uvijek bio da prihvatimo sebe takve kakve jesmo.</para>
<para>Daj si vremena da shvatiš je li tvoja sklonost prema muškom spolu samo eksperimentiranje ili zaista tvoja seksualna orijentacija. Ukoliko imaš problema s prihvaćanjem iste, preporučila bi ti da potražiš podršku stručnjaka.</para>

Nikako to ne želim, ali seksualno me privlače muškarci Zdravo, imam 16 godina i već negdje oko godinu dana gledam gayeve kako se ljube i tako. Ne želim to gledati, ali nekako me to privlači. I navečer kad ne mogu spavati razmišljam tako o seksu s muškarcem. Kao što sam rekao, ne želim, ali me nešto privlači. Također, nekako se najviše družim s djevojkama, dok s dečkima nemam zajedničkih tema.

Odgovor:

Dragi čitatelju,
nalaziš se u periodu kada je normalno da istražuješ svoju seksualnost. Je li tvoje gledanje homoseksualaca i razmišljanje o seksu s muškarcima put do tvoje homoseksualnosti, zaista ne znam. Moguće je da samo eksperimentiraš a moguće je i da zaista preferiraš muškarce. Kao stručnjak bi ti rekla da želja za promjenom naše seksualnosti obično ne ide iz naših poriva već zbog straha od osude okoline, poruka koje dobivamo o tome što je prikladno/poželjno itd.. Budući da seksualna orijentacija nije nešto što biramo već nešto što se razvija u nama i sukladno tome pokazujemo svoje sklonosti, moj savjet bi uvijek bio da prihvatimo sebe takve kakve jesmo.
Daj si vremena da shvatiš je li tvoja sklonost prema muškom spolu samo eksperimentiranje ili zaista tvoja seksualna orijentacija. Ukoliko imaš problema s prihvaćanjem iste, preporučila bi ti da potražiš podršku stručnjaka. Klinfo.hr 

Nikako to ne želim, ali seksualno me privlače muškarci

<para>Moja najbolja prijateljica je postala na neki način popularna. Počela je izlaziti s dvije djevojčice koje su popularne i stalno s njima izlazi i radi stvari koje smo se mi dogovorile. Stalno izbacuju zajedničke slike i videe na instagramu, što me nervira i čini tužnom, jer nekada smo bile samo nas dvije. Ne znam... Trebale smo ići na jedno mjesto, ali ona je već bila tamo. Kad je pitam "Hoćemo ići van?", ona kaže da se već dogovorila s njima. A ja... Ja se nemam s kime dogovoriti. Da li ju želim izbaciti iz života i ovu drugu, biti usamljena i krenuti sama ispočetka? To mi zvuči dobro, ali ne znam je li to baš ono što mi je potrebno, samoća. Ne mogu nikome ovo reći jer će misliti da sam jadna. Da li je glupo i jadno što sam ljubomorna, povrijeđena jer gubim najbolju prijateljicu? Što da radim? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>tvoji osjećaji nisu nimalo glupi ni jadni – osjećaš se povrijeđeno jer se tvoja prijateljica više druži s drugim prijateljicama i što više niste samo vas dvije gdje ste mogle biti više „same“ zajedno.
Nekako mi se iz tvog pisma čini kao da su moguće samo dvije opcije: ili izbacivanje tvojih prijateljica iz života i novi start ili ostanak u trenutnoj situaciji. Je li moguća i treća opcija gdje nikoga ne izbacuješ iz života i paralelno tražiš nova prijateljstva? Je li moguće družiti se i upoznavati i nove ljude i imati u svom životu i one „stare“? Osobno mislim da je moguće. Samo ne trebamo zatvarati vrata i prilike za druženje i upoznavanje novih prijatelja.</para>
<para>Vjerujem da ti nije lako. I sama sam se znala osjećati slično kao i ti. I s vremenom sam uvidjela da se prijatelji s kojima se družimo razlikuju i da ćemo npr. s jednom prijateljicom uživati u odlasku na bazene, s drugom će nam baš biti super gledati filmove (jer nam se ukusi podudaraju), itd. Društvo nam može biti šaroliko i samo trebamo dati priliku drugima da nam uđu u život. Da, možda će se dogoditi da nekada odbiju naš poziv u šetnju/kino/na rođendan. A nekada i neće. I nekada će se iz tog druženja razviti lijep odnos.
Šaljem ti veliku podršku.</para>

Je li glupo i jadno što sam ljubomorna i povrijeđena jer gubim najbolju prijateljicu? Nisam povučena, tiha, ni mirna, ali nemam mnogo prijatelja s kojima mogu izlaziti. Imam dvije prijateljice (jednu "bff" i drugu s kojom sam trenutno u svađi). Moja najbolja prijateljica je postala na neki način popularna. Počela je izlaziti s dvije djevojčice koje su popularne i stalno s njima izlazi i radi stvari koje smo se mi dogovorile. Stalno izbacuju zajedničke slike i videe na instagramu, što me nervira i čini tužnom, jer nekada smo bile samo nas dvije. Ne znam... Trebale smo ići na jedno mjesto, ali ona je već bila tamo. Kad je pitam "Hoćemo ići van?", ona kaže da se već dogovorila s njima. A ja... Ja se nemam s kime dogovoriti. Da li ju želim izbaciti iz života i ovu drugu, biti usamljena i krenuti sama ispočetka? To mi zvuči dobro, ali ne znam je li to baš ono što mi je potrebno, samoća. Ne mogu nikome ovo reći jer će misliti da sam jadna. Da li je glupo i jadno što sam ljubomorna, povrijeđena jer gubim najbolju prijateljicu? Što da radim? Hvala.

Odgovor:

Draga čitateljice,
tvoji osjećaji nisu nimalo glupi ni jadni – osjećaš se povrijeđeno jer se tvoja prijateljica više druži s drugim prijateljicama i što više niste samo vas dvije gdje ste mogle biti više „same“ zajedno.
Nekako mi se iz tvog pisma čini kao da su moguće samo dvije opcije: ili izbacivanje tvojih prijateljica iz života i novi start ili ostanak u trenutnoj situaciji. Je li moguća i treća opcija gdje nikoga ne izbacuješ iz života i paralelno tražiš nova prijateljstva? Je li moguće družiti se i upoznavati i nove ljude i imati u svom životu i one „stare“? Osobno mislim da je moguće. Samo ne trebamo zatvarati vrata i prilike za druženje i upoznavanje novih prijatelja.
Vjerujem da ti nije lako. I sama sam se znala osjećati slično kao i ti. I s vremenom sam uvidjela da se prijatelji s kojima se družimo razlikuju i da ćemo npr. s jednom prijateljicom uživati u odlasku na bazene, s drugom će nam baš biti super gledati filmove (jer nam se ukusi podudaraju), itd. Društvo nam može biti šaroliko i samo trebamo dati priliku drugima da nam uđu u život. Da, možda će se dogoditi da nekada odbiju naš poziv u šetnju/kino/na rođendan. A nekada i neće. I nekada će se iz tog druženja razviti lijep odnos.
Šaljem ti veliku podršku. Klinfo.hr 

Je li glupo i jadno što sam ljubomorna i povrijeđena jer gubim najbolju prijateljicu?

<para>Postalo mi je odgojena metoda i to traje prilično dugo. Vrištim na nju kada neće jesti, vrištim na nju kada neće spavati do 23 h, vrištim na nju kada trči za mnom u wc, vrištim na nju jer se ne zna igrati 5 minuta sama, pa već trči za mnom u kuhinju i uz vrištanje i plač samo traži da ju nosim. Doslovno mi neda da ručak spremim. Kada popodne spava, ukoliko ustanem iz kreveta, budi se u roku 15 minuta jer osjeti da nisam pored nje. Sve me to frustrira u toj mjeri da nekada nisam sigurna da sam sposobna da budem majka. Imam osjećaj da će radi mene imati strašne posljedice u budućnosti i da neće biti sretna. Milijun puta kažem sebi da to moram presjeći, ali toliko mi se popne na glavu, da jednostavno samo puknem kao vulkan. Kao da sam luda, totalno sam bez živaca.</para>
<para>Je li moguće da patim od postporođajne depresije dvije godine nakon poroda? Može li se ista tek sada pojaviti? Ovo dijete sam dobila nakon 5 godina braka. Jako sam je željela, bila sam nesretna samo kada bih pomislila na činjenicu da možda nikada neću imati dijete. Imala sam dvije bezuspješne umjetne oplodnje, dvije operacije na maternici, jednu na štitnjači.</para>
<para>Kad se rodila sve je bilo ok, slabo je dojila, tako da sam joj davala nadopunu, sve do trećeg mjeseca kada je odbila majčino mlijeko, a polako počela odbijati i formulu. Jednostavno nije htjela piti mlijeko kada je budna, osim kada spava i ne zna što radi, tako da sam je do 8. mjeseca doslovno hranila navečer. Budila se svaka 3,4 sata da joj dam mlijeko, jer je tada jela. Nije znala što radi. Mislila sam da će mi tako mala beba umrijeti od gladi. Kao luđakinja sam ju vozila svaki dan po 3 sata po parkovima, ne bi li se uspavala i onda u parku pripremala flašicu s mlijekom i gurala joj da jede dok se ne probudi. To mi je toliko ružan period u životu, da mi se plače čim se sjetim. Kad je počela kruta hrana, ispočetka je sve bilo ok, međutim zadnju godinu i pol dana je moram siliti da jede. Jede samo uz crtiće, neće krupnije komade, već gnječene, neće žvakati, čak i vrisnem na nju, a tada jedino i jede.</para>
<para>Znam da je ovo totalno pogrešna metoda, milijun puta sam rekla da ću je pustiti da ogladni, kad neće jesti ne mora, međutim ta vam može ne jesti i 10 sati. Jednostavno ne želi ni probati. Tačno imam osjećaj da sam s njenom hranom pogubila živce. Prvo mlijeko dok je bila beba, pa sada ovo. Ako joj dam da sama jede, pojede samo dva zalogaja, ali bi slatko, pizzu jela konstantno. Otežavajuća situacija je da živimo u inozemstvu, muž radi od 7 do 19, nekada i duže, poprilično je pasivan i sve obaveze oko nje padaju na mene. Nitko od moje familije nije ovdje, tako da nemam nikakvu pomoć, osim vrtića u koji je krenula prije 4 mjeseca i u koji radi silnih prehlada više ne ide, nego što ide. Ja je hranim, ja je kupam, ja joj režem nokte, ja je presvlačim, ja je uspavljujem popodne. Muž navečer nema apsolutno nikakvih obaveza oko nje, osim što je zna izvesti u šetnju kad vidi da poludim. On kad je izvede iz kuće, ja spremam, čistim i kuham ručak, a ja kad je izvedem iz kuće, on gleda tv ili spava.</para>
<para>Smatram da je njegov neangažman oko djeteta velikim dijelom razlog mojih frustracija, vrištanja na dijete i ispada bijesa. Ništa mi ne olakšava. Stalno se svađamo, ali on i dalje tjera po svom. Maloprije sam doživjela živčani slom od nje. Do 23 h nije zaspala, kada sam otišla u toalet, nastupila je vriska i histeričan plač od pola sata, jer je ostala sama s ocem. Ustaje iz kreveta i traži me po stanu, a muž ni ne pokušava da je spriječi, jer mu odgovara da je ja uspavljujem po sat vremena, a da se on opušta uz tv. Nije se smirila dok se nisam izvrištala na nju i zaprijetila joj 5 puta da se čitava zgrada od mene orila, tek tada je pobjegla ocu i zaspala, a ja sam otišla u drugu prostoriju.</para>
<para>Ne želi da ju suprug uspavljuje, tragedija je čim se odmaknem od nje, ali opet mislim da je razlog tome što sve obaveze oko nje padaju na moja leđa. I dijete je jednostavno naviknuto da sve oko nje radim ja. Često se svađam sa suprugom, ne mogu se osloniti na njega. Niti zna skuhati, niti očistiti, niti peglati, niti staviti veš u mašinu. Kako ostavim tanjure navečer, tako me zateknu ujutro. Maksimum njegovih obaveza u kući je da baci smeće, a i to vrlo često ne stigne, pa i to ja završavam.</para>
<para>Jednostavno mi se plače kad vidim supruge od mojih kolegica koliko se angažiraju oko kuće, oko djeteta, hrane djecu, uspavljuje djecu, rade sve što od poslova u kući ne stigne žena. Ja doslovno nisam dvije godine izašla sama navečer, ni u kino, ni na piće s prijateljicama, ni na koncert. Moj suprug je.</para>
<para>Jednostavno nemam partnera u svom suprugu. On je dobar čovjek, radi (ja ne radim otkako sam se preselila u inozemstvo, to je već 6 godina). Završila sam sve što se tiče jezika, polaganja razlike ispita, nostrifikacije diplome i kada sam trebala ganjati posao, dogodila se trudnoća koju sam morala čuvati, ali je po mom mišljenju on strašno pasivan i lijen. Puna mi je kapa da nemam ni sat vremena slobodno od nje, jer ide kasno spavati (22h, 22 i 30), pogotovo kako ne ide u vrtić (zbog situacije s corona virusom). Umorna sam i od nje i od supruga.</para>
<para>Ne znam što raditi. Ne znam da li bih trebala i kome se obratiti za pomoć? Možda bi mi pomogla neka terapija? Psiholog, psihijatar? Nekada želimo raditi na drugom djetetu, ali kada se dese ove situacije, jednostavno smatram da mi to ne treba u životu i da ne trebam rađati još djece na koju ću vrištati i urlati, jer je majčinstvo očito nešto što mene jako frustrira. Nažalost. A uvijek sam maštala o obitelji s puno djece, makar troje. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>i sami uočavate da je vaša trenutna situacija iznimno frustrirajuća i vjerujem da vam je teško nositi se sa svim problemima koje spominjete.</para>
<para>Vezano za vikanje koje spominjete te i sami navodite da je učestalo i intenzivno, ono uistinu nije primjerena odgojna metoda. Situacije koje opisujete, kada dijete napravi ono što očekujete nakon duljeg i intenzivnog vikanja, zapravo je ponašanje utemeljeno na strahu. Ovako učestalo i intenzivno vikanje predstavlja oblik emocionalnog nasilja. Takvim odgojnim postupcima postižemo samo kratkoročne odgojne učinke i narušavamo odnos s djetetom. Također, djeca u velikoj mjeri uče regulirati vlastite emocionalne reakcije promatrajući okolnu, odnosno uče po modelu. Razumljivo je da u roditeljstvu postoje različite frustrirajuće situacije, ali važno je da uspostavimo kontrolu nad vlastitim ponašanjem jer i dijete najviše uči upravo od nas.</para>
<para>Što se tiče prehrane, djeca obično imaju razvijen osjećaj za glad i sitost i ne treba ih tjerati da jedu ako nisu gladna. Na roditeljima je da organiziraju koju će hranu ponuditi djetetu, kada i u kojim uvjetima. Važno je da dijete bude svjesno da jede kada to čini, kako bi moglo prepoznati znakove gladi i sitosti, ali i osjetiti okus hrane. Također, ako postoji nekoliko namirnica koje dijete ne voli, ne treba inzistirati na tome da ih mora jesti. Svatko od nas ima svoj ukus u prehrani i većina ljudi ima nešto što ne voli jesti. Važno je da dijete jede raznovrsno i da u tijelo unese sve bitne hranjive tvari. Dakle, ako na primjer ne voli špinat, može se ponuditi neko drugo zeleno povrće. Vezano za slatkiše i drugu nezdravu hranu, tu opet roditelji imaju kontrolu kada će i u kojoj mjeri dati djetetu takvu hranu. Na primjer, može se uvesti pravilo da se slatkiš može dobiti samo ako se pojede ručak. Na kraju, potrebno je postaviti realistična očekivanja oko količine hrane koju će dijete pojesti. Ako je težina vašeg djeteta u granicama očekivanog za dob, vjerojatno jede dovoljno.</para>
<para>Vezano za spavanje, ako je odlazak na spavanje tek u 23 sata i to vam ne odgovara, može se pokušati promijeniti nešto u rasporedu ranije tijekom dana. Kada dijete ustaje ujutro? Kada spava popodne? Nedostaje li joj možda zajedničkog vremena s obzirom na to da tata većinu dana radi? Imate li neke zajedničke rituale prije spavanja poput čitanja priče, zajedničkog pranja zubi ili slično? Možete pokušati pomalo (npr. po 15 minuta) pomicati vrijeme odlaska na spavanje, uz navedene primjere rituala. Potrebno je uzeti u obzir da djeca prepoznaju naša emocionalna stanja te će im biti teže zaspati ako je roditelj pokraj njih napet i uznemiren.</para>
<para>Nadalje, važna činjenica je da vaša djevojčica ima tek dvije godine te je u velikoj mjeri ovisna o svojoj okolini i postupcima roditelja. Intenzivan roditeljski stres kakav opisujete utječe na djecu, na njihovo emocionalno stanje i njihovo ponašanje. Za adekvatnu brigu o djetetu, nužno je i da roditelj brine o sebi. Nije realno za očekivati da ćete tijekom čitavog dana biti stalno na raspolaganju, dobro raspoloženi i spremni za igru. Pritisak da to trebate može samo dovesti do frustracije kada ne uspijevate. Bolje je i smislenije izdvojiti neko vrijeme u danu kada ćete se u potpunosti posvetiti djetetu, biti uključeni u igru, maziti se i biti prisutni u interakciji s djetetom, nego da ste cijelo vrijeme djelomično uključeni i iziritirani zahtjevima djeteta kojima ne uspijevate udovoljiti.</para>
<para>Iz vašeg pitanja vidljivo je i da je odnos s partnerom te izostanak roditeljske suradnje, značajan izvor stresa. Svakako bi i za vas oboje i za vašu djevojčicu bilo korisno da nađete neki način kako ravnopravnije podijeliti roditeljske obaveze. Kada iznosimo takva očekivanja u partnerskom odnosu, često se dogodi da dođe do nekonstruktivnog međusobnog optuživanja i zamjeranja, bez postavljanja jasnih očekivanja. Pokušajte u razgovoru sa suprugom jasno iskomunicirati što vam smeta koristeći tako zvane „ja poruke“ – npr. „Ja sam frustrirana kada se ne uključuješ u brigu o djetetu ni kada si doma. Važno mi je da se dogovorimo u koje ćeš vrijeme samo ti biti s njom.“. Izbjegnite duga predavanja i optuživanja te „ti poruke“ i generalizacije poput „uvijek to radiš“, „nikad ne slušaš“, „bezobrazan si“ i slično. Trenutno vi ne radite, a suprug radi, ali možete pokušati dogovoriti jedan dan od 19 sati kada će on preuzeti obaveze poput večernje higijene i uspavljivanja djeteta te neko vrijeme tijekom vikenda.</para>
<para>Na vama je da to vrijeme onda iskoristite za nešto što nije vezao za kućanstvo. Također, na isti način možete dogovoriti da on preuzme neku od kućanskih obaveza. Važno je iskomunicirati da u ovoj dobi dijete najintenzivnije stvara emocionalnu povezanost s roditeljima i privrženost te je važno da oba roditelja budu uključena u brigu o djetetu odnosno da se oslobodi vrijeme za roditeljstvo uz radne obaveze. Tijekom pokušaja dogovora, važno je da nastojite aktivno slušati i uistinu čuti jedno drugo te biti otvoreni za kompromise.</para>
<para>Važno je da znate da imate pravo na vrijeme za sebe, na proradu vlastitih neugodnih emocija i na sadržaje koji nisu vezani za roditeljstvo te je normalno osjećati se frustrirano kada te potrebe nisu zadovoljene. Stoga je važan preduvjet za eventualne promjene u obiteljskoj dinamici i za to da se vi osjećate bolje, upravo ravnopravnija raspodjela obaveza i i stvaranje prostora za druge sadržaje koje spominjete, poput druženja.</para>
<para>Nije izgledno da se postporođajna depresija javi dvije godine nakon porođaja, ali to ne umanjuje intenzitet neugodnih osjećaja koje sada doživljavate jer se čini da zaista proživljavate kroničan stres. S obzirom na to da su problemi koje opisujete prisutni već dulje vrijeme i značajno utječu na vaše funkcioniranje, svakako bih preporučila uključivanje u savjetovanje ili psihoterapiju. Centar Proventus trenutno nudi mogućnost online konzultacija za roditelje, psihološkog savjetovanja i psihoterapije, a naručiti se može na broj +385 1 5813 604 ili e-mail info@centarproventus.hr.</para>
<para>Nadam se da će vam neke od ovih smjernica koristiti.</para>

Umorna sam od brige oko djeteta, a u suprugu nemam pomoć i podršku Poštovani, imam velike probleme sa svojom dvogodišnjom kćerkom. Naime, vrištanje i urlanje s moje strane na nju se doslovno događa svaki dan. Postalo mi je odgojena metoda i to traje prilično dugo. Vrištim na nju kada neće jesti, vrištim na nju kada neće spavati do 23 h, vrištim na nju kada trči za mnom u wc, vrištim na nju jer se ne zna igrati 5 minuta sama, pa već trči za mnom u kuhinju i uz vrištanje i plač samo traži da ju nosim. Doslovno mi neda da ručak spremim. Kada popodne spava, ukoliko ustanem iz kreveta, budi se u roku 15 minuta jer osjeti da nisam pored nje. Sve me to frustrira u toj mjeri da nekada nisam sigurna da sam sposobna da budem majka. Imam osjećaj da će radi mene imati strašne posljedice u budućnosti i da neće biti sretna. Milijun puta kažem sebi da to moram presjeći, ali toliko mi se popne na glavu, da jednostavno samo puknem kao vulkan. Kao da sam luda, totalno sam bez živaca.
Je li moguće da patim od postporođajne depresije dvije godine nakon poroda? Može li se ista tek sada pojaviti? Ovo dijete sam dobila nakon 5 godina braka. Jako sam je željela, bila sam nesretna samo kada bih pomislila na činjenicu da možda nikada neću imati dijete. Imala sam dvije bezuspješne umjetne oplodnje, dvije operacije na maternici, jednu na štitnjači.
Kad se rodila sve je bilo ok, slabo je dojila, tako da sam joj davala nadopunu, sve do trećeg mjeseca kada je odbila majčino mlijeko, a polako počela odbijati i formulu. Jednostavno nije htjela piti mlijeko kada je budna, osim kada spava i ne zna što radi, tako da sam je do 8. mjeseca doslovno hranila navečer. Budila se svaka 3,4 sata da joj dam mlijeko, jer je tada jela. Nije znala što radi. Mislila sam da će mi tako mala beba umrijeti od gladi. Kao luđakinja sam ju vozila svaki dan po 3 sata po parkovima, ne bi li se uspavala i onda u parku pripremala flašicu s mlijekom i gurala joj da jede dok se ne probudi. To mi je toliko ružan period u životu, da mi se plače čim se sjetim. Kad je počela kruta hrana, ispočetka je sve bilo ok, međutim zadnju godinu i pol dana je moram siliti da jede. Jede samo uz crtiće, neće krupnije komade, već gnječene, neće žvakati, čak i vrisnem na nju, a tada jedino i jede.
Znam da je ovo totalno pogrešna metoda, milijun puta sam rekla da ću je pustiti da ogladni, kad neće jesti ne mora, međutim ta vam može ne jesti i 10 sati. Jednostavno ne želi ni probati. Tačno imam osjećaj da sam s njenom hranom pogubila živce. Prvo mlijeko dok je bila beba, pa sada ovo. Ako joj dam da sama jede, pojede samo dva zalogaja, ali bi slatko, pizzu jela konstantno. Otežavajuća situacija je da živimo u inozemstvu, muž radi od 7 do 19, nekada i duže, poprilično je pasivan i sve obaveze oko nje padaju na mene. Nitko od moje familije nije ovdje, tako da nemam nikakvu pomoć, osim vrtića u koji je krenula prije 4 mjeseca i u koji radi silnih prehlada više ne ide, nego što ide. Ja je hranim, ja je kupam, ja joj režem nokte, ja je presvlačim, ja je uspavljujem popodne. Muž navečer nema apsolutno nikakvih obaveza oko nje, osim što je zna izvesti u šetnju kad vidi da poludim. On kad je izvede iz kuće, ja spremam, čistim i kuham ručak, a ja kad je izvedem iz kuće, on gleda tv ili spava.
Smatram da je njegov neangažman oko djeteta velikim dijelom razlog mojih frustracija, vrištanja na dijete i ispada bijesa. Ništa mi ne olakšava. Stalno se svađamo, ali on i dalje tjera po svom. Maloprije sam doživjela živčani slom od nje. Do 23 h nije zaspala, kada sam otišla u toalet, nastupila je vriska i histeričan plač od pola sata, jer je ostala sama s ocem. Ustaje iz kreveta i traži me po stanu, a muž ni ne pokušava da je spriječi, jer mu odgovara da je ja uspavljujem po sat vremena, a da se on opušta uz tv. Nije se smirila dok se nisam izvrištala na nju i zaprijetila joj 5 puta da se čitava zgrada od mene orila, tek tada je pobjegla ocu i zaspala, a ja sam otišla u drugu prostoriju.
Ne želi da ju suprug uspavljuje, tragedija je čim se odmaknem od nje, ali opet mislim da je razlog tome što sve obaveze oko nje padaju na moja leđa. I dijete je jednostavno naviknuto da sve oko nje radim ja. Često se svađam sa suprugom, ne mogu se osloniti na njega. Niti zna skuhati, niti očistiti, niti peglati, niti staviti veš u mašinu. Kako ostavim tanjure navečer, tako me zateknu ujutro. Maksimum njegovih obaveza u kući je da baci smeće, a i to vrlo često ne stigne, pa i to ja završavam.
Jednostavno mi se plače kad vidim supruge od mojih kolegica koliko se angažiraju oko kuće, oko djeteta, hrane djecu, uspavljuje djecu, rade sve što od poslova u kući ne stigne žena. Ja doslovno nisam dvije godine izašla sama navečer, ni u kino, ni na piće s prijateljicama, ni na koncert. Moj suprug je.
Jednostavno nemam partnera u svom suprugu. On je dobar čovjek, radi (ja ne radim otkako sam se preselila u inozemstvo, to je već 6 godina). Završila sam sve što se tiče jezika, polaganja razlike ispita, nostrifikacije diplome i kada sam trebala ganjati posao, dogodila se trudnoća koju sam morala čuvati, ali je po mom mišljenju on strašno pasivan i lijen. Puna mi je kapa da nemam ni sat vremena slobodno od nje, jer ide kasno spavati (22h, 22 i 30), pogotovo kako ne ide u vrtić (zbog situacije s corona virusom). Umorna sam i od nje i od supruga.
Ne znam što raditi. Ne znam da li bih trebala i kome se obratiti za pomoć? Možda bi mi pomogla neka terapija? Psiholog, psihijatar? Nekada želimo raditi na drugom djetetu, ali kada se dese ove situacije, jednostavno smatram da mi to ne treba u životu i da ne trebam rađati još djece na koju ću vrištati i urlati, jer je majčinstvo očito nešto što mene jako frustrira. Nažalost. A uvijek sam maštala o obitelji s puno djece, makar troje. Unaprijed hvala na odgovoru.

Odgovor:

Poštovana,
i sami uočavate da je vaša trenutna situacija iznimno frustrirajuća i vjerujem da vam je teško nositi se sa svim problemima koje spominjete.
Vezano za vikanje koje spominjete te i sami navodite da je učestalo i intenzivno, ono uistinu nije primjerena odgojna metoda. Situacije koje opisujete, kada dijete napravi ono što očekujete nakon duljeg i intenzivnog vikanja, zapravo je ponašanje utemeljeno na strahu. Ovako učestalo i intenzivno vikanje predstavlja oblik emocionalnog nasilja. Takvim odgojnim postupcima postižemo samo kratkoročne odgojne učinke i narušavamo odnos s djetetom. Također, djeca u velikoj mjeri uče regulirati vlastite emocionalne reakcije promatrajući okolnu, odnosno uče po modelu. Razumljivo je da u roditeljstvu postoje različite frustrirajuće situacije, ali važno je da uspostavimo kontrolu nad vlastitim ponašanjem jer i dijete najviše uči upravo od nas.
Što se tiče prehrane, djeca obično imaju razvijen osjećaj za glad i sitost i ne treba ih tjerati da jedu ako nisu gladna. Na roditeljima je da organiziraju koju će hranu ponuditi djetetu, kada i u kojim uvjetima. Važno je da dijete bude svjesno da jede kada to čini, kako bi moglo prepoznati znakove gladi i sitosti, ali i osjetiti okus hrane. Također, ako postoji nekoliko namirnica koje dijete ne voli, ne treba inzistirati na tome da ih mora jesti. Svatko od nas ima svoj ukus u prehrani i većina ljudi ima nešto što ne voli jesti. Važno je da dijete jede raznovrsno i da u tijelo unese sve bitne hranjive tvari. Dakle, ako na primjer ne voli špinat, može se ponuditi neko drugo zeleno povrće. Vezano za slatkiše i drugu nezdravu hranu, tu opet roditelji imaju kontrolu kada će i u kojoj mjeri dati djetetu takvu hranu. Na primjer, može se uvesti pravilo da se slatkiš može dobiti samo ako se pojede ručak. Na kraju, potrebno je postaviti realistična očekivanja oko količine hrane koju će dijete pojesti. Ako je težina vašeg djeteta u granicama očekivanog za dob, vjerojatno jede dovoljno.
Vezano za spavanje, ako je odlazak na spavanje tek u 23 sata i to vam ne odgovara, može se pokušati promijeniti nešto u rasporedu ranije tijekom dana. Kada dijete ustaje ujutro? Kada spava popodne? Nedostaje li joj možda zajedničkog vremena s obzirom na to da tata većinu dana radi? Imate li neke zajedničke rituale prije spavanja poput čitanja priče, zajedničkog pranja zubi ili slično? Možete pokušati pomalo (npr. po 15 minuta) pomicati vrijeme odlaska na spavanje, uz navedene primjere rituala. Potrebno je uzeti u obzir da djeca prepoznaju naša emocionalna stanja te će im biti teže zaspati ako je roditelj pokraj njih napet i uznemiren.
Nadalje, važna činjenica je da vaša djevojčica ima tek dvije godine te je u velikoj mjeri ovisna o svojoj okolini i postupcima roditelja. Intenzivan roditeljski stres kakav opisujete utječe na djecu, na njihovo emocionalno stanje i njihovo ponašanje. Za adekvatnu brigu o djetetu, nužno je i da roditelj brine o sebi. Nije realno za očekivati da ćete tijekom čitavog dana biti stalno na raspolaganju, dobro raspoloženi i spremni za igru. Pritisak da to trebate može samo dovesti do frustracije kada ne uspijevate. Bolje je i smislenije izdvojiti neko vrijeme u danu kada ćete se u potpunosti posvetiti djetetu, biti uključeni u igru, maziti se i biti prisutni u interakciji s djetetom, nego da ste cijelo vrijeme djelomično uključeni i iziritirani zahtjevima djeteta kojima ne uspijevate udovoljiti.
Iz vašeg pitanja vidljivo je i da je odnos s partnerom te izostanak roditeljske suradnje, značajan izvor stresa. Svakako bi i za vas oboje i za vašu djevojčicu bilo korisno da nađete neki način kako ravnopravnije podijeliti roditeljske obaveze. Kada iznosimo takva očekivanja u partnerskom odnosu, često se dogodi da dođe do nekonstruktivnog međusobnog optuživanja i zamjeranja, bez postavljanja jasnih očekivanja. Pokušajte u razgovoru sa suprugom jasno iskomunicirati što vam smeta koristeći tako zvane „ja poruke“ – npr. „Ja sam frustrirana kada se ne uključuješ u brigu o djetetu ni kada si doma. Važno mi je da se dogovorimo u koje ćeš vrijeme samo ti biti s njom.“. Izbjegnite duga predavanja i optuživanja te „ti poruke“ i generalizacije poput „uvijek to radiš“, „nikad ne slušaš“, „bezobrazan si“ i slično. Trenutno vi ne radite, a suprug radi, ali možete pokušati dogovoriti jedan dan od 19 sati kada će on preuzeti obaveze poput večernje higijene i uspavljivanja djeteta te neko vrijeme tijekom vikenda.
Na vama je da to vrijeme onda iskoristite za nešto što nije vezao za kućanstvo. Također, na isti način možete dogovoriti da on preuzme neku od kućanskih obaveza. Važno je iskomunicirati da u ovoj dobi dijete najintenzivnije stvara emocionalnu povezanost s roditeljima i privrženost te je važno da oba roditelja budu uključena u brigu o djetetu odnosno da se oslobodi vrijeme za roditeljstvo uz radne obaveze. Tijekom pokušaja dogovora, važno je da nastojite aktivno slušati i uistinu čuti jedno drugo te biti otvoreni za kompromise.
Važno je da znate da imate pravo na vrijeme za sebe, na proradu vlastitih neugodnih emocija i na sadržaje koji nisu vezani za roditeljstvo te je normalno osjećati se frustrirano kada te potrebe nisu zadovoljene. Stoga je važan preduvjet za eventualne promjene u obiteljskoj dinamici i za to da se vi osjećate bolje, upravo ravnopravnija raspodjela obaveza i i stvaranje prostora za druge sadržaje koje spominjete, poput druženja.
Nije izgledno da se postporođajna depresija javi dvije godine nakon porođaja, ali to ne umanjuje intenzitet neugodnih osjećaja koje sada doživljavate jer se čini da zaista proživljavate kroničan stres. S obzirom na to da su problemi koje opisujete prisutni već dulje vrijeme i značajno utječu na vaše funkcioniranje, svakako bih preporučila uključivanje u savjetovanje ili psihoterapiju. Centar Proventus trenutno nudi mogućnost online konzultacija za roditelje, psihološkog savjetovanja i psihoterapije, a naručiti se može na broj +385 1 5813 604 ili e-mail info@centarproventus.hr.
Nadam se da će vam neke od ovih smjernica koristiti. Klinfo.hr 

Umorna sam od brige oko djeteta, a u suprugu nemam pomoć i podršku

<para>Hrani se isključivo majčinim mlijekom te je u tri mjeseca poduplao svoju kilažu (rođen je s 3 700 g, a prije tjedan dana je imao 6700 g). Pedijatrica je zadovoljna, pregledi prolaze uredno, jedino što se još nije cijepio zbog nastale situacije s koronavirusom. Isto tako, s obzirom na situaciju, koristim pelene od 2 različita proizvođača. Tijekom dana mu stavljam jedne (violeta), a onda navečer stavljam druge pelene (babylove) jer sam u njih sigurna da neće promočiti jer mi spava cijelu noć (iako znam da je najbolje za bebu da se drže isključivo jedne pelene). Prije par dana, navečer sam mu promijenila pelenu prije spavanja i tijekom hranjenja sam osjetila da se popiškio, a nakon toga sam osjetila malo jači miris urina. Ne mogu okarakterizirati po čemu, onako rekla bi po malo jačem urinu, možda malo po antibiotiku, ali ne mogu procijeniti.</para>
<para>Uglavnom, miris mokraće se osjetio, inače se ne osjeća. Nakon nekih 15-ak minuta, bez da mijenjam pelenu, taj je miris prošao. Tri večeri se nije pojavljivao i evo, maloprije sam mu promijenila pelenu prije spavanja i dok sam ga hranila osjetila sam opet taj miris (mada sada blaži nego prvi puta). Dakle, tijekom cijelog dana mokraća nema nikakav miris, onako blag, jedva primjetan. Mokraća je prozirna (onako kako mogu vidjet s pelenom), sin nema temperaturu, niti nikakve druge naznake da ga nešto muči ili boli. Spolovilo je normalne boje. Dakle, taj miris ne javlja se svaki dan, nego evo u par dana javio se 2 puta, SAMO navečer, kad obavi prvi urin u peleni, ujutro pelena nema nikakav miris, niti je unutra žućkasta.</para>
<para>On ne pokazuje nikakve znakove da ga nešto muči, osim što ponekad nemirno jede (izdajam se u bočice i onda tako jede), ali ne odbija hranu već ne može dočekati da počne jesti. Moje pitanje je: moram li se zabrinuti i provjeriti urinokulturu? Paničar sam i molim za savjet, do pedijatrice trenutno ne mogu zbog korone, a i zbog istog razloga ne znam trebam li paničariti i kretati se po bolnici ako nemam razloga za brigu zbog tog mirisa. Molim vas odgovor, hvala i srdačan pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ako se neugodan miris urina nastavi, sugeriram da se svakako napravi pretraga urina i urinokultura.</para>

Povremeno jak miris mokraće kod bebe od tri mjeseca Pozdrav, moj sin ima 3 mjeseca, uvijek je zdrav, veseo i zaigran. Hrani se isključivo majčinim mlijekom te je u tri mjeseca poduplao svoju kilažu (rođen je s 3 700 g, a prije tjedan dana je imao 6700 g). Pedijatrica je zadovoljna, pregledi prolaze uredno, jedino što se još nije cijepio zbog nastale situacije s koronavirusom. Isto tako, s obzirom na situaciju, koristim pelene od 2 različita proizvođača. Tijekom dana mu stavljam jedne (violeta), a onda navečer stavljam druge pelene (babylove) jer sam u njih sigurna da neće promočiti jer mi spava cijelu noć (iako znam da je najbolje za bebu da se drže isključivo jedne pelene). Prije par dana, navečer sam mu promijenila pelenu prije spavanja i tijekom hranjenja sam osjetila da se popiškio, a nakon toga sam osjetila malo jači miris urina. Ne mogu okarakterizirati po čemu, onako rekla bi po malo jačem urinu, možda malo po antibiotiku, ali ne mogu procijeniti.
Uglavnom, miris mokraće se osjetio, inače se ne osjeća. Nakon nekih 15-ak minuta, bez da mijenjam pelenu, taj je miris prošao. Tri večeri se nije pojavljivao i evo, maloprije sam mu promijenila pelenu prije spavanja i dok sam ga hranila osjetila sam opet taj miris (mada sada blaži nego prvi puta). Dakle, tijekom cijelog dana mokraća nema nikakav miris, onako blag, jedva primjetan. Mokraća je prozirna (onako kako mogu vidjet s pelenom), sin nema temperaturu, niti nikakve druge naznake da ga nešto muči ili boli. Spolovilo je normalne boje. Dakle, taj miris ne javlja se svaki dan, nego evo u par dana javio se 2 puta, SAMO navečer, kad obavi prvi urin u peleni, ujutro pelena nema nikakav miris, niti je unutra žućkasta.
On ne pokazuje nikakve znakove da ga nešto muči, osim što ponekad nemirno jede (izdajam se u bočice i onda tako jede), ali ne odbija hranu već ne može dočekati da počne jesti. Moje pitanje je: moram li se zabrinuti i provjeriti urinokulturu? Paničar sam i molim za savjet, do pedijatrice trenutno ne mogu zbog korone, a i zbog istog razloga ne znam trebam li paničariti i kretati se po bolnici ako nemam razloga za brigu zbog tog mirisa. Molim vas odgovor, hvala i srdačan pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
ako se neugodan miris urina nastavi, sugeriram da se svakako napravi pretraga urina i urinokultura. Klinfo.hr 

Povremeno jak miris mokraće kod bebe od tri mjeseca

<para>Prvo je počelo na šakama s vanjske strane, od tud se povuklo pa otišlo na laktove s unutarnje strane i tu se zadržavalo nekih 2 do 3 tjedna. Bile smo kod dermatologice, dobile Alerdin tablete, Beloderm i Bepanderm. Nakon upotrebe Beloderm kreme počelo je i s vanjske strane. Vadila je krv, nalaz uredan. Beloderm smo koristile 6 dana. Pošto je počela epidemija koronom nigdje nam ne žele raditi pretrage.</para>
<para>Mazala sam mjesta s ribljom masti i skoro se povuklo, da bi opet izbilo na desnoj ruci iznutra i izvana i na leđima. To kad izbije toliko jako peče da dijete plače i viče. Čak joj izbiju crvene crte kao da ju neko potegnuo s flomasterom. Molim vas, pošto nemamo sad kamo, a kod dermatologice smo bili, što da radimo? Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana, teško je reći bez pregleda o čemu se radi i koje pretrage bi bile potrebne. Ako djevojčica nije dobro i koža je u stanju kakvo opisujete, morat ćete se javiti u bolnicu na hitni prijem i potom dermatologiju.</para>

Osip koji jako peče i ostavlja iza sebe ožiljke poput hematoma i crvene crte Poštovana, moja djevojčica od 12 godina ima osip koji ju kad izbije jako peče te nakon kraćeg vremena nastanu kao neki hematomi. Prvo je počelo na šakama s vanjske strane, od tud se povuklo pa otišlo na laktove s unutarnje strane i tu se zadržavalo nekih 2 do 3 tjedna. Bile smo kod dermatologice, dobile Alerdin tablete, Beloderm i Bepanderm. Nakon upotrebe Beloderm kreme počelo je i s vanjske strane. Vadila je krv, nalaz uredan. Beloderm smo koristile 6 dana. Pošto je počela epidemija koronom nigdje nam ne žele raditi pretrage.
Mazala sam mjesta s ribljom masti i skoro se povuklo, da bi opet izbilo na desnoj ruci iznutra i izvana i na leđima. To kad izbije toliko jako peče da dijete plače i viče. Čak joj izbiju crvene crte kao da ju neko potegnuo s flomasterom. Molim vas, pošto nemamo sad kamo, a kod dermatologice smo bili, što da radimo? Hvala

Odgovor:

Poštovana, teško je reći bez pregleda o čemu se radi i koje pretrage bi bile potrebne. Ako djevojčica nije dobro i koža je u stanju kakvo opisujete, morat ćete se javiti u bolnicu na hitni prijem i potom dermatologiju. Klinfo.hr 

Osip koji jako peče i ostavlja iza sebe ožiljke poput hematoma i crvene crte

<para>Jeo je normalno i pio dosta tekućine i po preporuci liječnika pio pola bočice prolifea na dan. Kad nakon tjedan dana proljev još uvijek nije prestao, nazvala sam liječnika i rekla mi je da promijenim hranu. Preporučila mi je Hipp Combiotik, i sada beba već dva dana jede Hipp, proljev je prestao, stolica je normalne strukture ali i dalje je dosta česta. Skoro nakon svakog obroka ima stolicu. Hranu je dobro prihvatio, jede bez problema, bez bljuckanja i jede i više nego što je jeo prethodnu hranu (bebimil).
Trebam li se zabrinuti ili je to normalno dok se malo ne navikne na hranu? Unaprijed hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ako dijete normalno napreduje na tjelesnoj masi, i stolice nisu preobilne, onda je sve uredu. U slučaju da dijete ne dobiva na tjelesnoj masi, a uredno jede, znači da gubi stolicom, tj. da nešto nije u redu. U tom slučaj treba pregled dječjeg gastroenterologa kako bi se razjasnila situacija, tj. vidjelo što je razlog i koja je hrana optimalna.</para>

Česte stolice kod promjene AD formule kod 1,5 mjesečne bebe Beba od mjesec i pol dana mi ima proljevaste stolice s prisutnom sluzi, do 6 puta preko dana i 4 puta po noći. Jeo je normalno i pio dosta tekućine i po preporuci liječnika pio pola bočice prolifea na dan. Kad nakon tjedan dana proljev još uvijek nije prestao, nazvala sam liječnika i rekla mi je da promijenim hranu. Preporučila mi je Hipp Combiotik, i sada beba već dva dana jede Hipp, proljev je prestao, stolica je normalne strukture ali i dalje je dosta česta. Skoro nakon svakog obroka ima stolicu. Hranu je dobro prihvatio, jede bez problema, bez bljuckanja i jede i više nego što je jeo prethodnu hranu (bebimil).
Trebam li se zabrinuti ili je to normalno dok se malo ne navikne na hranu? Unaprijed hvala.

Odgovor:

Poštovana,
ako dijete normalno napreduje na tjelesnoj masi, i stolice nisu preobilne, onda je sve uredu. U slučaju da dijete ne dobiva na tjelesnoj masi, a uredno jede, znači da gubi stolicom, tj. da nešto nije u redu. U tom slučaj treba pregled dječjeg gastroenterologa kako bi se razjasnila situacija, tj. vidjelo što je razlog i koja je hrana optimalna. Klinfo.hr 

Česte stolice kod promjene AD formule kod 1,5 mjesečne bebe

<para>Kad gledam u nosić crveni mu se i curi sluz žute boje. Zanima me što da napravim? Dijete ima 22 mjeseca.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>strano tijelu u dišnom putevima može biti ozbiljan problem, tako da je nužno što prije učiniti pregled ORL specijalista koji će pregledati nos i vidjeti da li je strano tijelo tamo, te učiniti ekstrakciju istog.</para>

Dijete je gurnulo komadić stiropora u nos. Što da radimo? Zdravo. Htjela bih vas pitati što napraviti nakon što je moje dijete stavilo komadić stiropora u nos. Nisam ga odvela pedijatru, ali imam strah. Je li to jako opasno? Kad gledam u nosić crveni mu se i curi sluz žute boje. Zanima me što da napravim? Dijete ima 22 mjeseca.

Odgovor:

Poštovana,
strano tijelu u dišnom putevima može biti ozbiljan problem, tako da je nužno što prije učiniti pregled ORL specijalista koji će pregledati nos i vidjeti da li je strano tijelo tamo, te učiniti ekstrakciju istog. Klinfo.hr 

Dijete je gurnulo komadić stiropora u nos. Što da radimo?

<para>Uredno jede, na AD-u je od trećeg tjedna života. U 4. mjesecu života sam primijetila da su joj šakice stisnute i palac unutra. Tada je napravljen UZV glave koji je bio uredan te je polako i otvarala šake češće i bilo je ok. No u posljednja dva tjedna sam primijetila kako opet stišće jako šakice i palčevi su unutra. Čim ima podražaj i kada se igra sve je super i palčevi su vani, ali čim ruka miruje, automatski ih stavlja unutra. Rijetko ju vidim s palcem vani, isto tako, rijetko ju vidim da u mirovanju nisu stisnute šake.</para>
<para>Moje pitanje, koliko je to zabrinjavajuće i da li je moguće da nakon dobrog UZV-a u 4. mjesecu života, sada svejedno može postojati neurološki problem kod djeteta?
Hvala!!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>uzevši u obzir sve drugo što navodite, ne čini se da vaša beba ima neurološki problem. Svakako, ako se to nastavi prvo sugeriram pregled fizijatra koji će procijeniti da li su potrebne, i ako jesu, koje razvojne vježbice.</para>

Beba od 7,5 mjeseci stalno stišće šake s palcem prema unutra Poštovani, imam curicu od 7,5 mjeseci koja se do sad uredno razvija. Još se ne posjeda, ne puže, ali zadnjih dana diže stražnji dio u zrak pa se giba naprijed nazad. Uredno jede, na AD-u je od trećeg tjedna života. U 4. mjesecu života sam primijetila da su joj šakice stisnute i palac unutra. Tada je napravljen UZV glave koji je bio uredan te je polako i otvarala šake češće i bilo je ok. No u posljednja dva tjedna sam primijetila kako opet stišće jako šakice i palčevi su unutra. Čim ima podražaj i kada se igra sve je super i palčevi su vani, ali čim ruka miruje, automatski ih stavlja unutra. Rijetko ju vidim s palcem vani, isto tako, rijetko ju vidim da u mirovanju nisu stisnute šake.
Moje pitanje, koliko je to zabrinjavajuće i da li je moguće da nakon dobrog UZV-a u 4. mjesecu života, sada svejedno može postojati neurološki problem kod djeteta?
Hvala!!

Odgovor:

Poštovana,
uzevši u obzir sve drugo što navodite, ne čini se da vaša beba ima neurološki problem. Svakako, ako se to nastavi prvo sugeriram pregled fizijatra koji će procijeniti da li su potrebne, i ako jesu, koje razvojne vježbice. Klinfo.hr 

Beba od 7,5 mjeseci stalno stišće šake s palcem prema unutra

<para>Zanima me je li to dobro ili postoji baš Espumisan za bebe? I kada joj i kako to mogu dati?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>sve uvijek piše u uputi. To su kapi koje se primjenjuju u dojenčadi. Obično 25 kapi po obroku, tj. 3-5 puta na dan. Može se staviti u bočicu ili dati prije ili poslije dojenja.</para>

Postoji li Espumisan za bebe i kako ga dozirati novorođenčetu? Poštovana, imam dijete staro 4 dana. Prehrana je Aptamil Pre, no primijetila sam da beba ima grčeve (ne učestalo, ali dolazi u intervalima).
Kupila sam Espumisan 40 mg oralne kapi, emulziju. Zanima me je li to dobro ili postoji baš Espumisan za bebe? I kada joj i kako to mogu dati?

Odgovor:

Poštovana,
sve uvijek piše u uputi. To su kapi koje se primjenjuju u dojenčadi. Obično 25 kapi po obroku, tj. 3-5 puta na dan. Može se staviti u bočicu ili dati prije ili poslije dojenja. Klinfo.hr 

Postoji li Espumisan za bebe i kako ga dozirati novorođenčetu?

<para>Osim što je imala crvenilo na ulazu u pišu.
Istog dana smo predali urin na analizu s urinokulturom. Nalaz urina bio je potpuno uredan. Jučer su stigli nalazi urino kulture koji su pokazali prisustvo bakterije Pseudomonas aeroginosa &gt;10⁴.
Doktor je prepisao tablete Ciprobay 250 uz napomenu da rastvorimo u vodi i damo joj. Ona to ne može popiti, svaki naš pokušaj da joj damo, završi s povraćanjem.</para>
<para>Zakazan nam je ponovni prijem kod njega, ali bih vam bila zahvalna ukoliko biste mi pojasnili situaciju da je nalaz urina uredan a ipak ima bakterija. Da li je situacija s količinom bakterija urgentna, s obzirom na trenutnu situaciju s korona virusom, a doktor je kao drugih opciju naveo intravenozno uzimanje, što podrazumijeva bolnički tretman. Hvala unaprijed i ispričavam se na dužem pitanju.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možda su simptomi boli pri mokrenju samo posljedica vanjske upale spolovila. Mogli bi pokušati namazati Garamycon mast 2x na dan 5-7 dana uz to pojačati unos tekućine te kroz 10-ak dana ponoviti urin i urinokulturu, srednji mlaz. Ako dijete ne bi bilo dobro, sugeriram pregled i ultrazvuk kod dječjeg nefrologa prije odluke za bilo kakvu terapiju, osobito intravenoznu.</para>

Bakterija u mokraći i otežano uzimanje lijeka kod djevojčice od 2,5 godine Poštovana, prije četiri dana djevojčica stara 2,5 godine se žalila na bol pri mokrenju. Nikakve druge simptome nije imala, lijepo je jela i bila raspoložena. Osim što je imala crvenilo na ulazu u pišu.
Istog dana smo predali urin na analizu s urinokulturom. Nalaz urina bio je potpuno uredan. Jučer su stigli nalazi urino kulture koji su pokazali prisustvo bakterije Pseudomonas aeroginosa &gt;10⁴.
Doktor je prepisao tablete Ciprobay 250 uz napomenu da rastvorimo u vodi i damo joj. Ona to ne može popiti, svaki naš pokušaj da joj damo, završi s povraćanjem.
Zakazan nam je ponovni prijem kod njega, ali bih vam bila zahvalna ukoliko biste mi pojasnili situaciju da je nalaz urina uredan a ipak ima bakterija. Da li je situacija s količinom bakterija urgentna, s obzirom na trenutnu situaciju s korona virusom, a doktor je kao drugih opciju naveo intravenozno uzimanje, što podrazumijeva bolnički tretman. Hvala unaprijed i ispričavam se na dužem pitanju.

Odgovor:

Poštovana,
možda su simptomi boli pri mokrenju samo posljedica vanjske upale spolovila. Mogli bi pokušati namazati Garamycon mast 2x na dan 5-7 dana uz to pojačati unos tekućine te kroz 10-ak dana ponoviti urin i urinokulturu, srednji mlaz. Ako dijete ne bi bilo dobro, sugeriram pregled i ultrazvuk kod dječjeg nefrologa prije odluke za bilo kakvu terapiju, osobito intravenoznu. Klinfo.hr 

Bakterija u mokraći i otežano uzimanje lijeka kod djevojčice od 2,5 godine

<para>Na trbuhu može odići ruku iznad glave, ispružiti skroz ruke te se okretati u krug u tom položaju. Puzati ne zna, ali sve češće diže guzu u zrak koliko god je to moguće, kao da pokušava. Sjediti ne zna nikako, naravno ni ne učimo ga to na silu, ali ponekad ga stavimo u sjedeći položaj, međutim on se iste sekunde samo sruši. Jedino smo primijetili ako ga u igri oslonimo na noge, uvijek se dočeka na prste, pete su uvijek u zraku. Međutim, iako sam svjesna da sam jedna od mama koje se apsolutno svega plaše, moram vas pitati nešto.</para>
<para>U zadnjih 10 dana, on sve češće lagano vrti dlan u zglobu i zatvara pa otvara prste. To radi dosta brzo, ali ne zatvara do kraja, samo dodirne lagano dlan. To se ponavlja i kada je sretan i tužan, gladan i sit, naspavan i pospan. Do sada je govorio često mamama ili bababa, od tada je prestao, sada samo vrišti. Odgovara na osmijeh (još od 2. mjeseca) i puno se smije, ali kada ti se nasmije odmah okrene glavu. Kada je na trbuhu grebe svaku podlogu, a sada je počeo i igračke tako grebati. Inače ih hvata s obje ruke, premješta iz jedne u drugu, a sada samo stavi ruku na igračku i grebe.</para>
<para>Gleda u oči, ali ne pretjerano dugo, najduže to radi kad smo ispred ogledala. Onda se veseli sam sebi i gleda i mene duže. Znam da je još beba, ali kada je u blizini druge male djece ili beba, samo ih pogleda i više ga ne zanimaju. Prilikom hranjenja (na bočicu) gleda uvijek u stranu, u ništa, čak okrene cijelu glavu nekad. Ne znam da li su to stvari za brigu ili je to u ovom periodu normalno? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dijete u dobi šest mjeseci ne očekuje se da stabilno sjedi, kao niti da ima oslon na puno stopalo. U prvoj godini života djeca prolaze razne faze razvoja i komunikacije, a iz ovog što ste napisali ne vidim da ima nešto što bitno odstupa od onog što smatramo da je normalno za tu dob.</para>
<para>Nekada djeca rade pokrete, poput ovih rotacija s rukom kao izraz emocija. No, najbolje za procjenu je vidjeti uživo dijete, tj. donijeti zaključak na temelju sistematskog pregleda, koji se rutinski radi kod pedijatra u dobi od šest mjeseci. Mislim da je to ključno. Preko opisa, a na neviđeno, je teško sigurno procijeniti pa svakako sve što ste napisali ispričajte i svojem pedijatru, a možete ponašanja snimiti i videom.</para>

Jesu li neka ponašanja kod moje bebe razvojno normalna? Poštovana, imam bebu od 6 mjeseci. Inače je dobra beba, fino jede, fino napreduje i spava cijelu noć te mislim da je razvoj motorike u redu. Od 3,5 mjeseca se okreće s leđa na trbuh u oba smjera. Na trbuhu može odići ruku iznad glave, ispružiti skroz ruke te se okretati u krug u tom položaju. Puzati ne zna, ali sve češće diže guzu u zrak koliko god je to moguće, kao da pokušava. Sjediti ne zna nikako, naravno ni ne učimo ga to na silu, ali ponekad ga stavimo u sjedeći položaj, međutim on se iste sekunde samo sruši. Jedino smo primijetili ako ga u igri oslonimo na noge, uvijek se dočeka na prste, pete su uvijek u zraku. Međutim, iako sam svjesna da sam jedna od mama koje se apsolutno svega plaše, moram vas pitati nešto.
U zadnjih 10 dana, on sve češće lagano vrti dlan u zglobu i zatvara pa otvara prste. To radi dosta brzo, ali ne zatvara do kraja, samo dodirne lagano dlan. To se ponavlja i kada je sretan i tužan, gladan i sit, naspavan i pospan. Do sada je govorio često mamama ili bababa, od tada je prestao, sada samo vrišti. Odgovara na osmijeh (još od 2. mjeseca) i puno se smije, ali kada ti se nasmije odmah okrene glavu. Kada je na trbuhu grebe svaku podlogu, a sada je počeo i igračke tako grebati. Inače ih hvata s obje ruke, premješta iz jedne u drugu, a sada samo stavi ruku na igračku i grebe.
Gleda u oči, ali ne pretjerano dugo, najduže to radi kad smo ispred ogledala. Onda se veseli sam sebi i gleda i mene duže. Znam da je još beba, ali kada je u blizini druge male djece ili beba, samo ih pogleda i više ga ne zanimaju. Prilikom hranjenja (na bočicu) gleda uvijek u stranu, u ništa, čak okrene cijelu glavu nekad. Ne znam da li su to stvari za brigu ili je to u ovom periodu normalno? Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
dijete u dobi šest mjeseci ne očekuje se da stabilno sjedi, kao niti da ima oslon na puno stopalo. U prvoj godini života djeca prolaze razne faze razvoja i komunikacije, a iz ovog što ste napisali ne vidim da ima nešto što bitno odstupa od onog što smatramo da je normalno za tu dob.
Nekada djeca rade pokrete, poput ovih rotacija s rukom kao izraz emocija. No, najbolje za procjenu je vidjeti uživo dijete, tj. donijeti zaključak na temelju sistematskog pregleda, koji se rutinski radi kod pedijatra u dobi od šest mjeseci. Mislim da je to ključno. Preko opisa, a na neviđeno, je teško sigurno procijeniti pa svakako sve što ste napisali ispričajte i svojem pedijatru, a možete ponašanja snimiti i videom. Klinfo.hr 

Jesu li neka ponašanja kod moje bebe razvojno normalna?

<para>Zanima me koliko hrane joj možemo davati da ne bude previše, jer s ovom količinom ne dobiva na težini kako bi trebala. Hvala. Lp
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>pratite djetetove potrebe, to vam je najbolja vodilja. Okvirno, prema navedenim podacima, vaše dijete dnevno treba 700 ml mlijeka raspoređenih u 5 do 6 obroka.</para>

Koliko ml mlijeka davati novorođenčetu dnevno da bolje napreduje? Poštovani, beba ima 2 tjedna, rođena je s 4150 g, duga 51 cm, a otpuštena je iz bolnice s 3920 g, da bi s 14 dana imala 4100 g. Hranimo ju s Bebimilom od početka po 80 ml. Zanima me koliko hrane joj možemo davati da ne bude previše, jer s ovom količinom ne dobiva na težini kako bi trebala. Hvala. Lp

Odgovor:

Poštovana,
pratite djetetove potrebe, to vam je najbolja vodilja. Okvirno, prema navedenim podacima, vaše dijete dnevno treba 700 ml mlijeka raspoređenih u 5 do 6 obroka. Klinfo.hr 

Koliko ml mlijeka davati novorođenčetu dnevno da bolje napreduje?

<para>I da li se može u voćnu kašicu dodati adaptirano mlijeko.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dok dijete dobro napreduje, sve je uredu. A koliko vidim prema navedenim podacima, vaše dijete dobro napreduje. Možete dodati adaptirano mlijeko u većinu kašica tj. u sve vrste hrane u koje biste i inače mogli dodati kravlje mlijeko.</para>

Beba od šest mjeseci jede dnevno 500 ml mlijeka i 500 g kašica. Je li to u redu? Poštovanje, imam bebu od 6 mjeseci i 10 dana. Rođen je s 3 kg, 50 cm dužina. Sada ima 10.5 kg. Popije u 24 h po 500 ml mlijeka i 500 g hrane. Da li je to ok? I da li se može u voćnu kašicu dodati adaptirano mlijeko.

Odgovor:

Poštovana,
dok dijete dobro napreduje, sve je uredu. A koliko vidim prema navedenim podacima, vaše dijete dobro napreduje. Možete dodati adaptirano mlijeko u većinu kašica tj. u sve vrste hrane u koje biste i inače mogli dodati kravlje mlijeko. Klinfo.hr 

Beba od šest mjeseci jede dnevno 500 ml mlijeka i 500 g kašica. Je li to u redu?

<para>Sad jedan bebač ima cca 4 kg a drugi 4.5 kg. Obzirom da na kutiji piše da je to mlijeko za bebe do 4 kg razmišljamo koje ćemo ubuduće koristiti. Pedijatri predlažu Nan 1 a mene zanima mogu li koristiti Baby Love Pre obzirom da bebe muče grčevi u večernjim satima.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete koristiti mlijeko koje želite, ako bebe muče grčevi logičan izbor je mlijeko s oznakom AC. Adaptirano mlijeko s prefiksom PRE je potpuno je adaptirano prema majčinom mlijeku, ne sadrži druge šećere osim laktoze te se može koristiti za novorođenčad, a i do prve godine života.</para>

S kojim mlijekom da nastavimo hraniti svoje blizance kad pređu 4 kg? Poštovani, molim vas za savjet. Imamo blizance rođene 21.12., dva mjeseca prije termina. U bolnici su ih hranili Nestle Pre Nan mlijekom pa smo i mi doma nastavili. Sad jedan bebač ima cca 4 kg a drugi 4.5 kg. Obzirom da na kutiji piše da je to mlijeko za bebe do 4 kg razmišljamo koje ćemo ubuduće koristiti. Pedijatri predlažu Nan 1 a mene zanima mogu li koristiti Baby Love Pre obzirom da bebe muče grčevi u večernjim satima.

Odgovor:

Poštovana,
možete koristiti mlijeko koje želite, ako bebe muče grčevi logičan izbor je mlijeko s oznakom AC. Adaptirano mlijeko s prefiksom PRE je potpuno je adaptirano prema majčinom mlijeku, ne sadrži druge šećere osim laktoze te se može koristiti za novorođenčad, a i do prve godine života. Klinfo.hr 

S kojim mlijekom da nastavimo hraniti svoje blizance kad pređu 4 kg?

<para>Inače nekad ne traži, odnosno traži svaka 3 sata jesti, i pojede oko 100, 80 ml a nekad i 120 ml. Jede pretežito svaka 3 sata.
Hvala!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vaša beba treba oko 570 ml mlijeka/dan raspoređenih u 5 do 6 obroka. Navedenu količinu često je potrebno prilagoditi individualnim djetetovim potrebama.</para>

Koliko bi moja beba ml mlijeka trebala jesti dnevno? Poštovani, beba ima mjesec i 11 dana. Hrani se adaptiranim mlijekom. Zanima me koliko dnevno u 24 sata njoj ml mlijeka treba? Dug je 55 cm a težak 4800 g, rodio se s 50 cm i 3700 g? Inače nekad ne traži, odnosno traži svaka 3 sata jesti, i pojede oko 100, 80 ml a nekad i 120 ml. Jede pretežito svaka 3 sata.
Hvala!

Odgovor:

Poštovana,
vaša beba treba oko 570 ml mlijeka/dan raspoređenih u 5 do 6 obroka. Navedenu količinu često je potrebno prilagoditi individualnim djetetovim potrebama. Klinfo.hr 

Koliko bi moja beba ml mlijeka trebala jesti dnevno?

<para>Imam sina koji ima 6,5 godina, jako se dobro slažu ali zna biti vrlo ljubomorna na njega. U vrtiću nekada, a danas u školi, ona je jako suradljiva. Kažem - najbolja je u nastavi, svi ju hvale. Ali doma, doma često ima "prebačaj", izaziva brata, inatljiva je, drska, ne boji se niti kazne niti fizičkog obračuna.</para>
<para>Zna dobiti po guzi, ponekad je počupam jer ne znam više što bi s njom. Jako mi je teško postići neku ravnotežu, postanem živčana, ružno pričam, jer sam nesretna kako ne mogu taj dio majčinstva odigrati kako treba. Obožavam svoju djecu, luda sam za njima. Ponekad idem u krajnost pretjerano se pekmezeći, a onda sam kao luđakinja koja se nateže s devetogodišnjakinjom.</para>
<para>Kako barem probati postići normalan odnos s mojom inatljivom pametnicom?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana.</para>
<para>vidim da ste puno svojih neprimjerenih odgojnih postupaka svjesni, što je prvi korak prema promjeni.</para>
<para>Vezano za odgojne postupke, važno je da istaknem kako je vrijeđanje i tjelesno kažnjavanje neprihvatljivo i uostalom zakonom zabranjeno (npr. Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji). Nemamo pravo nikoga udariti niti ružno pričati, uključujući djecu. Dakle, prvo je važno da ukinete sve neprimjerene odgojne postupke u odnosu na vaše dijete/djecu. Na primjer, odgojni učinak tjelesnog kažnjavanja je samo kratkoročna poslušnost, dok su štetne posljedice za djecu višestruke i dugoročne.</para>
<para>Ono predstavlja povredu prava djece na poštivanje njihova tjelesnog integriteta i ljudskoga dostojanstva te uči djecu da je nasilje prihvatljiva i odgovarajuća strategija za rješavanje sukoba ili za prisiljavanje ljudi da rade ono što drugi žele. Djeca u velikoj mjeri uče „po modelu“ i ogledalo su ponašanja nas odraslih. Stoga, ako se odrasli u njihovom okruženju ponašaju agresivno, vjerojatnije je da će se tako ponašati i djeca. Postoje pozitivni načini za podučavanje djece i ispravljanje njihovog ponašanja poput uskrate privilegija, nagrađivanja pozitivnog ponašanja ili dogovora, koji su bolji za razvoj djece i koji pridonose izgradnji odnosa na temelju povjerenja i uzajamnoga poštivanja.</para>
<para>I sami ste svjesni da svom djetetu šaljete dvostruke poruke ponekad iskazujući veliku ljubav i pažnju, a ponekad nekontroliranu ljutnju. Ovakva ponašanja zbunjuju dijete i ono ne zna kako se ponašati i što može od vas očekivati. Ako se vaše dijete primjereno ponaša u školi, znači da može usvojiti pravila i primjereno se odnositi prema drugima i da je razlog neprimjerenog ponašanja kod kuće vjerojatno frustracija nekom od okolnosti kod kuće. Dobro je o tome s djetetom otvoreno razgovarati, bez kontriranja, te saslušati i prihvatiti što joj je kod kuće teško i pokušati to promijeniti.</para>
<para>Nadalje, važno je razumjeti da su djeca, kao i mi odrasli, vrlo različita i da će kod nekih neprimjereni odgojni postupci roditelja izazvati poslušnost utemeljenu na strahu, dok će se neka djeca nastaviti boriti i suprotstavljati. Niti jedan od ovih ishoda nije dobar i jednako ukazuje na štetnost neprimjerenih odgojnih postupaka. U prvoj situaciji ishod je slomljen duh djeteta koje se situaciji prilagodilo tako što je postalo nevidljivo, a u drugoj borba roditelja i djeteta koje je uporno i pokušava se izboriti za sebe.</para>
<para>Na početku, trebate se ispričati kćeri za situacije u kojima ste neprimjereno reagirali. Objasniti joj da nemate pravo udariti je ili počupati, priznati joj da ste pogriješili i da to više nećete činiti. Važno je djeci pokazati da smo svjesni svojih pogrešaka i da smo ih spremni priznati.</para>
<para>Nakon toga, dogovorite sa sinom i kćeri nekoliko bitnih pravila u kući koja trebaju biti jasna. Možete dogovoriti primjerene posljedice za nepridržavanje pravila poput uskraćivanja crtića ili televizije na ograničeno vrijeme (npr. jedan dan). Također, možete uvesti sustav nagrađivanja za primjereno ponašanje. Nagrade ne trebaju biti materijalne, već mogu biti na primjer palačinke ili zajedničko gledanje filma/crtića.</para>
<para>Svakako, ako mislite da ne možete uvesti ove promjene te i dalje budete imali teškoća, potpuno je u redu i poželjno potražiti pomoć. Možete se uključiti u individualno roditeljsko savjetovanje ili neki od programa radionica za roditelje, a možete i proučiti usluge na stranicama Centra Proventus te vidjeti bi li vam nešto od toga bilo korisno: https://centarproventus.hr/.
Nadam se da ćete uvesti predložene promjene i vjerujem da će to biti prvi korak u uspostavljanju boljeg odnosa s kćeri.</para>

Kako da ne izgubim kontrolu nad sobom kad se raspravljam s kćerkom? Poštovana, imam kćer koja na proljeće puni 9 godina i sad je 2. osnovne. Rodila se kao pametnica, najbolja je u razredu, po svima zrelija od ostalih, vrlo kreativna. Imam sina koji ima 6,5 godina, jako se dobro slažu ali zna biti vrlo ljubomorna na njega. U vrtiću nekada, a danas u školi, ona je jako suradljiva. Kažem - najbolja je u nastavi, svi ju hvale. Ali doma, doma često ima "prebačaj", izaziva brata, inatljiva je, drska, ne boji se niti kazne niti fizičkog obračuna.
Zna dobiti po guzi, ponekad je počupam jer ne znam više što bi s njom. Jako mi je teško postići neku ravnotežu, postanem živčana, ružno pričam, jer sam nesretna kako ne mogu taj dio majčinstva odigrati kako treba. Obožavam svoju djecu, luda sam za njima. Ponekad idem u krajnost pretjerano se pekmezeći, a onda sam kao luđakinja koja se nateže s devetogodišnjakinjom.
Kako barem probati postići normalan odnos s mojom inatljivom pametnicom?

Odgovor:

Poštovana.
vidim da ste puno svojih neprimjerenih odgojnih postupaka svjesni, što je prvi korak prema promjeni.
Vezano za odgojne postupke, važno je da istaknem kako je vrijeđanje i tjelesno kažnjavanje neprihvatljivo i uostalom zakonom zabranjeno (npr. Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji). Nemamo pravo nikoga udariti niti ružno pričati, uključujući djecu. Dakle, prvo je važno da ukinete sve neprimjerene odgojne postupke u odnosu na vaše dijete/djecu. Na primjer, odgojni učinak tjelesnog kažnjavanja je samo kratkoročna poslušnost, dok su štetne posljedice za djecu višestruke i dugoročne.
Ono predstavlja povredu prava djece na poštivanje njihova tjelesnog integriteta i ljudskoga dostojanstva te uči djecu da je nasilje prihvatljiva i odgovarajuća strategija za rješavanje sukoba ili za prisiljavanje ljudi da rade ono što drugi žele. Djeca u velikoj mjeri uče „po modelu“ i ogledalo su ponašanja nas odraslih. Stoga, ako se odrasli u njihovom okruženju ponašaju agresivno, vjerojatnije je da će se tako ponašati i djeca. Postoje pozitivni načini za podučavanje djece i ispravljanje njihovog ponašanja poput uskrate privilegija, nagrađivanja pozitivnog ponašanja ili dogovora, koji su bolji za razvoj djece i koji pridonose izgradnji odnosa na temelju povjerenja i uzajamnoga poštivanja.
I sami ste svjesni da svom djetetu šaljete dvostruke poruke ponekad iskazujući veliku ljubav i pažnju, a ponekad nekontroliranu ljutnju. Ovakva ponašanja zbunjuju dijete i ono ne zna kako se ponašati i što može od vas očekivati. Ako se vaše dijete primjereno ponaša u školi, znači da može usvojiti pravila i primjereno se odnositi prema drugima i da je razlog neprimjerenog ponašanja kod kuće vjerojatno frustracija nekom od okolnosti kod kuće. Dobro je o tome s djetetom otvoreno razgovarati, bez kontriranja, te saslušati i prihvatiti što joj je kod kuće teško i pokušati to promijeniti.
Nadalje, važno je razumjeti da su djeca, kao i mi odrasli, vrlo različita i da će kod nekih neprimjereni odgojni postupci roditelja izazvati poslušnost utemeljenu na strahu, dok će se neka djeca nastaviti boriti i suprotstavljati. Niti jedan od ovih ishoda nije dobar i jednako ukazuje na štetnost neprimjerenih odgojnih postupaka. U prvoj situaciji ishod je slomljen duh djeteta koje se situaciji prilagodilo tako što je postalo nevidljivo, a u drugoj borba roditelja i djeteta koje je uporno i pokušava se izboriti za sebe.
Na početku, trebate se ispričati kćeri za situacije u kojima ste neprimjereno reagirali. Objasniti joj da nemate pravo udariti je ili počupati, priznati joj da ste pogriješili i da to više nećete činiti. Važno je djeci pokazati da smo svjesni svojih pogrešaka i da smo ih spremni priznati.
Nakon toga, dogovorite sa sinom i kćeri nekoliko bitnih pravila u kući koja trebaju biti jasna. Možete dogovoriti primjerene posljedice za nepridržavanje pravila poput uskraćivanja crtića ili televizije na ograničeno vrijeme (npr. jedan dan). Također, možete uvesti sustav nagrađivanja za primjereno ponašanje. Nagrade ne trebaju biti materijalne, već mogu biti na primjer palačinke ili zajedničko gledanje filma/crtića.
Svakako, ako mislite da ne možete uvesti ove promjene te i dalje budete imali teškoća, potpuno je u redu i poželjno potražiti pomoć. Možete se uključiti u individualno roditeljsko savjetovanje ili neki od programa radionica za roditelje, a možete i proučiti usluge na stranicama Centra Proventus te vidjeti bi li vam nešto od toga bilo korisno: https://centarproventus.hr/.
Nadam se da ćete uvesti predložene promjene i vjerujem da će to biti prvi korak u uspostavljanju boljeg odnosa s kćeri. Klinfo.hr 

Kako da ne izgubim kontrolu nad sobom kad se raspravljam s kćerkom?

<para>Moje dijete je bilo jako dobro i mirno dijete, sve dok nismo svi skupa počeli živjeti u istom stanu. Kada su svi kod kuće, ona postane agresivna, zločesta, udara po kući, štipa me i neprestano plače kad ne dobije ono što želi. Kad sam sama s njom, smirena je i bude kao što je bila kada smo bile prije same. Kad plače želi samo da je ja tješim i ljubim. Dajem joj puno ljubavi i pažnje, od rođenja je zdravo dijete, 24 sata sam s njom, spava dobro, jede sve.</para>
<para>Kako da je smirim kad su svi u kući? Jer meni bude preteško s time se nosit, želi samo mene, samo meni dopušta da je nosim, čak ne želi ni da je tata nosi kada nekud idemo.
Uz to, neke stvari ne mogu joj objasniti jer je tek sada počela nešto malo pričati. Molim vas da mi pomognete jer sam nekada psihički i fizički slomljena. Unaprijed hvala!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vidim da ste zabrinuti i iscrpljeni te pokušavate umiriti dijete i istovremeno uspostaviti što bolje odnose u sadašnjem kućanstvu. U životu vašeg djeteta se puno toga promijenilo, okolina u kojoj živi, prostor i osobe s kojima živi.</para>
<para>Djeci navike i poznata okolina ulijevaju sigurnost te je zbog toga jasno da pokazuju otpor prema promjenama. Koliko je to izraženo ovisi o temperamentu djeteta, neka djeca se lakše prilagođavaju promjenama, neka teže. Vaše pitanje je kako smiriti dijete kada su svi u kući. Čini mi se da je prevelik zalogaj odmah se usmjeriti na povezivanje sa svim članovima kućanstva i da bi bilo dobro početi s tatom. Možete li kada ste vi troje kod kuće uvesti zajedničke ugodne trenutke?</para>
<para>Na primjer, zajedno se igrati nešto što vaša kćer voli, ili zajedno se maziti, plesati, šarati? Važno je da djevojčica osjeti da se svi dobro osjećate u toj igri i da vam je zabavno te će se tako i ona lakše opustiti. Kada se uspostavi povezanost između tate i djevojčice, mogu se na isti način uvoditi druženja sa sestrom i šogorom. Naravno da živite u istoj kući te će ih djevojčica i do tada viđati, ali možde ne treba odmah forsirati da se druži i poželjno ponaša sa svima.</para>
<para>Ako krene s agresivnim ponašanjima, dobro je kratko reći, „Vidim da si ljuta. Ne možeš me štipati. To me boli.“ i demonstrirati drugačiji način izbacivanja ljutnje poput stiskanja mekane lopte. Također, nama odraslima isto nije uvijek lako s promjenama. Kako ste se vi snašli u ovoj situaciji i koliko ste zadovoljni? Važno je da dijete osjeti da je vama ugodno i da se osjećate sigurno i zadovoljno u novom okruženju te i to može doprinijeti lakšem opuštanju djeteta.</para>
<para>Nadam se da će cam ove smjernice koristiti i želim vam uspješnu prilagodbu na nove okolnosti.</para>

Od kad smo se preselili u inozemstvo moja djevojčica (2,5) izuzetno je nesigurna i agresivna Poštovani, mama sam djevojčice od 2 i pol godine. Živjele smo godinu i pol dana same. Prije dva mjeseca doselili smo se u Njemačku s mužem, sestrom i šogorom. Moje dijete je bilo jako dobro i mirno dijete, sve dok nismo svi skupa počeli živjeti u istom stanu. Kada su svi kod kuće, ona postane agresivna, zločesta, udara po kući, štipa me i neprestano plače kad ne dobije ono što želi. Kad sam sama s njom, smirena je i bude kao što je bila kada smo bile prije same. Kad plače želi samo da je ja tješim i ljubim. Dajem joj puno ljubavi i pažnje, od rođenja je zdravo dijete, 24 sata sam s njom, spava dobro, jede sve.
Kako da je smirim kad su svi u kući? Jer meni bude preteško s time se nosit, želi samo mene, samo meni dopušta da je nosim, čak ne želi ni da je tata nosi kada nekud idemo.
Uz to, neke stvari ne mogu joj objasniti jer je tek sada počela nešto malo pričati. Molim vas da mi pomognete jer sam nekada psihički i fizički slomljena. Unaprijed hvala!

Odgovor:

Poštovana,
vidim da ste zabrinuti i iscrpljeni te pokušavate umiriti dijete i istovremeno uspostaviti što bolje odnose u sadašnjem kućanstvu. U životu vašeg djeteta se puno toga promijenilo, okolina u kojoj živi, prostor i osobe s kojima živi.
Djeci navike i poznata okolina ulijevaju sigurnost te je zbog toga jasno da pokazuju otpor prema promjenama. Koliko je to izraženo ovisi o temperamentu djeteta, neka djeca se lakše prilagođavaju promjenama, neka teže. Vaše pitanje je kako smiriti dijete kada su svi u kući. Čini mi se da je prevelik zalogaj odmah se usmjeriti na povezivanje sa svim članovima kućanstva i da bi bilo dobro početi s tatom. Možete li kada ste vi troje kod kuće uvesti zajedničke ugodne trenutke?
Na primjer, zajedno se igrati nešto što vaša kćer voli, ili zajedno se maziti, plesati, šarati? Važno je da djevojčica osjeti da se svi dobro osjećate u toj igri i da vam je zabavno te će se tako i ona lakše opustiti. Kada se uspostavi povezanost između tate i djevojčice, mogu se na isti način uvoditi druženja sa sestrom i šogorom. Naravno da živite u istoj kući te će ih djevojčica i do tada viđati, ali možde ne treba odmah forsirati da se druži i poželjno ponaša sa svima.
Ako krene s agresivnim ponašanjima, dobro je kratko reći, „Vidim da si ljuta. Ne možeš me štipati. To me boli.“ i demonstrirati drugačiji način izbacivanja ljutnje poput stiskanja mekane lopte. Također, nama odraslima isto nije uvijek lako s promjenama. Kako ste se vi snašli u ovoj situaciji i koliko ste zadovoljni? Važno je da dijete osjeti da je vama ugodno i da se osjećate sigurno i zadovoljno u novom okruženju te i to može doprinijeti lakšem opuštanju djeteta.
Nadam se da će cam ove smjernice koristiti i želim vam uspješnu prilagodbu na nove okolnosti. Klinfo.hr 

Od kad smo se preselili u inozemstvo moja djevojčica (2,5) izuzetno je nesigurna i agresivna

<para>Dijete je bilo bolesno par dana pa smo s njim znali u par navrata zajedno zaspati. Sada već dva tjedna dijete ne želi spavati samo, niti u svom krevetiću. Ako uspije zaspati, budi se po par puta u noći i plače. Osim toga, ne želi zaspati ako se ne pokrije dekom po glavi. Ispočetka smo mislili da se nečega plaši, ali ne daje nikakve naznake za to.
Pokušam mu ispričati priču, maziti, biti s njim dok ne zaspi, ali čim se odvojim od njega, krene plakati. Kod popodnevnog spavanja je isto tako. Pokušali smo i s podsticanjem u vidu nagrade, ali ništa. Savjet molim, jer postaje neizdrživo.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vidim da ste puno toga već pokušali i da dosta već znate o uvođenju samostalnog spavanja. Kod uvođenja novih navika često je i normalno da se u stresnim situacijama poput bolesti dijete vrati na stare, poznate navike koje mu ulijevaju sigurnost. Jednako kao što je vama bilo jednostavnije da kada je bolesno spavate zajedno, tako je i njemu sada draže i ugodnije da ste zajedno.</para>
<para>Ako ste u međuvremenu vratili zajedničko spavanje, to je u redu, i možete krenuti s ponovnim uvođenjem novih navika i rituala kada se uspostavi uobičajena količina spavanja bez prekida i kada ocijenite da ste vi i dijete spremni za promjene. Naime, svako uvođenje promjena u djetetove navike izaziva određenu količinu frustracije kod djeteta, a samim time i kod roditelja koji trebaju biti dosljedni i ustrajni, a istovremeno pomoći djetetu da se smiri kada je uznemireno i frustrirano.</para>
<para>Ako ste ustrajali u samostalnom spavanju, možete uz rituale uspavljivanja u djetetovom krevetiću, priču i maženje, pokušati pronaći i neku slikovnicu o spavanju kojom ćete približiti tu temu djetetu. Također, dobro je razmisliti o još nekim opcijama koje će pomoći vašem djetetu da se osjeća sigurnije u svojem krevetiću. Na primjer, možete odrediti plišanu igračku koja će biti uz njega ako se probudi bez vas. Možete kroz igru s lutkama pitati kako bi ono pomoglo medi/zeki da ostanu sami spavati. Najvažnije je razumjeti da dijete tek uči biti samostalno, umiriti se i regulirati vlastite emocionalne reakcije pa je uloga roditelja da mu u tome pomognu. To može biti zahtjevno, ali je nužno.</para>
<para>Uobičajeno je da se pri uvođenju samostalnog spavanja dijete na početku budi i traži roditelje. Treba s tim računati i organizirati da se djetetu priđe, umiri ga se i ponovno uspava. Nikako se ne preporučuje ostavljati dijete da plače i samo se nosi s frustracijom.</para>
<para>Nadam se da će vam neke od ovih smjernica koristiti</para>

Nakon bolesti i prekida rutine dijete više ne želi spavati samo Pozdrav, dijete je od 2,5 godine počelo samo spavati. Imali smo rutinu uspavljivanja, dijete bi zaspalo i ne bi više tražilo blizinu. Za 15 dana puni 3 godine i spavanje se skroz poremetilo. Dijete je bilo bolesno par dana pa smo s njim znali u par navrata zajedno zaspati. Sada već dva tjedna dijete ne želi spavati samo, niti u svom krevetiću. Ako uspije zaspati, budi se po par puta u noći i plače. Osim toga, ne želi zaspati ako se ne pokrije dekom po glavi. Ispočetka smo mislili da se nečega plaši, ali ne daje nikakve naznake za to.
Pokušam mu ispričati priču, maziti, biti s njim dok ne zaspi, ali čim se odvojim od njega, krene plakati. Kod popodnevnog spavanja je isto tako. Pokušali smo i s podsticanjem u vidu nagrade, ali ništa. Savjet molim, jer postaje neizdrživo.

Odgovor:

Poštovana,
vidim da ste puno toga već pokušali i da dosta već znate o uvođenju samostalnog spavanja. Kod uvođenja novih navika često je i normalno da se u stresnim situacijama poput bolesti dijete vrati na stare, poznate navike koje mu ulijevaju sigurnost. Jednako kao što je vama bilo jednostavnije da kada je bolesno spavate zajedno, tako je i njemu sada draže i ugodnije da ste zajedno.
Ako ste u međuvremenu vratili zajedničko spavanje, to je u redu, i možete krenuti s ponovnim uvođenjem novih navika i rituala kada se uspostavi uobičajena količina spavanja bez prekida i kada ocijenite da ste vi i dijete spremni za promjene. Naime, svako uvođenje promjena u djetetove navike izaziva određenu količinu frustracije kod djeteta, a samim time i kod roditelja koji trebaju biti dosljedni i ustrajni, a istovremeno pomoći djetetu da se smiri kada je uznemireno i frustrirano.
Ako ste ustrajali u samostalnom spavanju, možete uz rituale uspavljivanja u djetetovom krevetiću, priču i maženje, pokušati pronaći i neku slikovnicu o spavanju kojom ćete približiti tu temu djetetu. Također, dobro je razmisliti o još nekim opcijama koje će pomoći vašem djetetu da se osjeća sigurnije u svojem krevetiću. Na primjer, možete odrediti plišanu igračku koja će biti uz njega ako se probudi bez vas. Možete kroz igru s lutkama pitati kako bi ono pomoglo medi/zeki da ostanu sami spavati. Najvažnije je razumjeti da dijete tek uči biti samostalno, umiriti se i regulirati vlastite emocionalne reakcije pa je uloga roditelja da mu u tome pomognu. To može biti zahtjevno, ali je nužno.
Uobičajeno je da se pri uvođenju samostalnog spavanja dijete na početku budi i traži roditelje. Treba s tim računati i organizirati da se djetetu priđe, umiri ga se i ponovno uspava. Nikako se ne preporučuje ostavljati dijete da plače i samo se nosi s frustracijom.
Nadam se da će vam neke od ovih smjernica koristiti Klinfo.hr 

Nakon bolesti i prekida rutine dijete više ne želi spavati samo

<para>Prije polaska u vrtić u koji uopće ne voli ići, sad još više plače, ali se smiri nakon 5 minuta u vrtiću. Inače je obožavala dudu. Sad je u grupi već par dana i nikako da se oporavi. Inače, krvna slika joj je u redu. Da li joj vratiti dudicu jer svaki dan moli za dudicu? Zubići su joj rasli prema van, pa smo ju ukinuli. Molim savjet. Hvala vam.</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vidim da ste zabrinuti za svoju djevojčicu i da pokušavate donijeti najbolju odluku. S obzirom na to da je od vašeg pitanja do odgovora prošlo nekoliko tjedana, ne znam jeste li možda već donijeli neke odluke pa ovisno o tome iz odgovora uzmite ono što će vam koristiti. Obično je dosljednost jedno od glavnih pravila roditeljstva i važno je da se roditelji drže novog pravila koje uvedu, u ovom slučaju je to pravilo da nema više korištenja dude. Tako omogućujemo djeci jasnu strukturu i smjernice kako da se ponašaju te im pružamo sigurnost u situacijama u kojima zbog svoje dobi ne mogu donositi odluke.</para>
<para>Stoga je razumljivo da ste odlučili ne popustiti u odluci da se ukine duda. Kod djece korištenje dude izaziva ugodu i pruža im sigurnost. Kada se ukine duda korisno je ove potrebe zadovoljiti na druge načine. Pokušati umiriti dijete kada traži dudu, zagrliti ga, pomaziti, primiti za dlanove gdje su djeca te dobi posebno osjetljiva. Također, korisno je produljiti ili učestalije raditi neke druge ugodne aktivnosti poput najdraže igre.</para>
<para>Međutim, ako ste u međuvremenu vratili dudu djetetu, važno je da znate da je to u redu i da se ništa strašno neće dogoditi. U nekim situacijama teško je držati se jasnih pravila i ako vidimo da je frustracija djeteta jednostavno prevelika i da ustrajanje u pravilu ima više štete nego koristi, u redu je popustiti. To se posebno odnosi na sadašnje, svima pa i djeci, stresnije razdoblje i puno promjena vezano za virus COVID-19 i potres.</para>
<para>Kada je frustracija kod djeteta prevelika i kada ipak popustiti je umijeće koje možete usvojiti samo roditelj koji najbolje poznaje svoje dijete. Ukoliko bude potrebe za ponovnim odvikavanjem od dude, korisno može biti dijete postepeno odvikavati od dude. Dakle, na početku ostaviti dudu u nekim situacijama kada je djetetu posebno važna, na primjer prije spavanja, i tek kada dijete to usvoji dodatno smanjivati učestalost korištenja dude.</para>
<para>Nadam se da će vam ove smjernice biti korisne.</para>

Trebamo li kćerki (3,5) vratiti dudu varalicu za kojom već mjesec dana plače Poštovana, djevojčica od 3,5 godine već mjesec dana nema dude varalice i svakodnevno pita za nju, naročito prije polaska u vrtić. Jako je sitne građe i slabo napreduje, a sad jede još i manje. Prije polaska u vrtić u koji uopće ne voli ići, sad još više plače, ali se smiri nakon 5 minuta u vrtiću. Inače je obožavala dudu. Sad je u grupi već par dana i nikako da se oporavi. Inače, krvna slika joj je u redu. Da li joj vratiti dudicu jer svaki dan moli za dudicu? Zubići su joj rasli prema van, pa smo ju ukinuli. Molim savjet. Hvala vam.
Odgovor:
Poštovana,
vidim da ste zabrinuti za svoju djevojčicu i da pokušavate donijeti najbolju odluku. S obzirom na to da je od vašeg pitanja do odgovora prošlo nekoliko tjedana, ne znam jeste li možda već donijeli neke odluke pa ovisno o tome iz odgovora uzmite ono što će vam koristiti. Obično je dosljednost jedno od glavnih pravila roditeljstva i važno je da se roditelji drže novog pravila koje uvedu, u ovom slučaju je to pravilo da nema više korištenja dude. Tako omogućujemo djeci jasnu strukturu i smjernice kako da se ponašaju te im pružamo sigurnost u situacijama u kojima zbog svoje dobi ne mogu donositi odluke.
Stoga je razumljivo da ste odlučili ne popustiti u odluci da se ukine duda. Kod djece korištenje dude izaziva ugodu i pruža im sigurnost. Kada se ukine duda korisno je ove potrebe zadovoljiti na druge načine. Pokušati umiriti dijete kada traži dudu, zagrliti ga, pomaziti, primiti za dlanove gdje su djeca te dobi posebno osjetljiva. Također, korisno je produljiti ili učestalije raditi neke druge ugodne aktivnosti poput najdraže igre.
Međutim, ako ste u međuvremenu vratili dudu djetetu, važno je da znate da je to u redu i da se ništa strašno neće dogoditi. U nekim situacijama teško je držati se jasnih pravila i ako vidimo da je frustracija djeteta jednostavno prevelika i da ustrajanje u pravilu ima više štete nego koristi, u redu je popustiti. To se posebno odnosi na sadašnje, svima pa i djeci, stresnije razdoblje i puno promjena vezano za virus COVID-19 i potres.
Kada je frustracija kod djeteta prevelika i kada ipak popustiti je umijeće koje možete usvojiti samo roditelj koji najbolje poznaje svoje dijete. Ukoliko bude potrebe za ponovnim odvikavanjem od dude, korisno može biti dijete postepeno odvikavati od dude. Dakle, na početku ostaviti dudu u nekim situacijama kada je djetetu posebno važna, na primjer prije spavanja, i tek kada dijete to usvoji dodatno smanjivati učestalost korištenja dude.
Nadam se da će vam ove smjernice biti korisne. Klinfo.hr 

Trebamo li kćerki (3,5) vratiti dudu varalicu za kojom već mjesec dana plače

<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>da, vaše dijete je u zdravom rasponu za dob. Nemate razloga za brigu.</para>

Napreduje li beba visinom i težinom očekivanim ritmom? Pozdrav, beba je rođena s 3500 g i 49 cm. Iz bolnice smo izašli s 3400 g. Sada ima 3,5 mjeseca i 6300 g i 61 cm.
Da li je to ok? Hvala. Odgovor:

Poštovana,
da, vaše dijete je u zdravom rasponu za dob. Nemate razloga za brigu. Klinfo.hr 

Napreduje li beba visinom i težinom očekivanim ritmom?

<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vaš je dječak u zdravom rasponu za dob. Dajte mu vremena. Djeci koja su rođena ranije uvijek treba više vremena da nadoknade razliku u težini.</para>

Moja beba rođena je jako malena. Je li dobio dovoljno na težini? Moja beba je rođena tri tjedna prije termina s 2 kg i 43 cm duga.
Sada ima 10 mjeseci, ima 8300 g i dug je 74,1 cm.
Da li ima dovoljno težine za svoj uzrast s obzirom da je rođen jako malen? Odgovor:

Poštovana,
vaš je dječak u zdravom rasponu za dob. Dajte mu vremena. Djeci koja su rođena ranije uvijek treba više vremena da nadoknade razliku u težini. Klinfo.hr 

Moja beba rođena je jako malena. Je li dobio dovoljno na težini?

<para>Zna imati obroke 50 ml, pa 100, 120 i tako. A danas je od jutra do popodne pojela svega 50 ml. Uz to pije čaj od kamilice. Pa me sada zanima što raditi?
Koliko bi trebala zapravo ona jesti dnevno i u koliko obroka?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vaša beba bi trebala pojesti oko 850 ml mlijeka raspoređenih u 5 do 6 obroka u danu. Minimum bi bio oko 540 ml. Niste naveli težinu, pa ne mogu biti precizna.</para>

Beba ima grčeve i slabije jede. Koliko bi trebala zapravo dnevno jesti? Dobar dan. Imamo bebu od 2 mjeseca. Hranimo ju adaptiranim mlijekom (Bebimil). Ima grčeve skoro cijela dva mjeseca. Prosječno je jela 90 ml. Počela nam je zezati s hranom. Zna imati obroke 50 ml, pa 100, 120 i tako. A danas je od jutra do popodne pojela svega 50 ml. Uz to pije čaj od kamilice. Pa me sada zanima što raditi?
Koliko bi trebala zapravo ona jesti dnevno i u koliko obroka?

Odgovor:

Poštovana,
vaša beba bi trebala pojesti oko 850 ml mlijeka raspoređenih u 5 do 6 obroka u danu. Minimum bi bio oko 540 ml. Niste naveli težinu, pa ne mogu biti precizna. Klinfo.hr 

Beba ima grčeve i slabije jede. Koliko bi trebala zapravo dnevno jesti?

<para>Na zadnjem pregledu kod pedijatra sa 6 mjeseci, imao je 9100 g i 71 cm. Trenutni raspored je sljedeći:
oko 8 sati AD,
oko 11,30 voćno žitna kašica,
oko 14,30 povrće, meso, žitarice, kako koji dan,
oko 17,30 AD i
oko 20,30 AD.</para>
<para>Tijekom noći se budi oko 1,00 sat i popije dosta AD, nakon čega spava do jutra. Zanima me je li to ok raspored? S obzirom da se dosta brzo budi noću za hranjenje, uveli smo oko 20,00 sati večeru tj. palentu ili griz s AD, međutim počeo se buditi još ranije, pa ne znam da li da ostavimo takav obrok dok se ne privikne ili možda uvedemo tako nešto oko 17,30 h? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dobro je da zadnji obrok budu žitarice s adaptiranim (ili majčinim) mlijekom. Tako će dijete dulje biti sito, a time i spavati po noći. Dakle, obrok koji ste naveli – večera: palenta/griz s formulom je trenutno najbolji izbor.</para>

Kada i što uvesti kao treći nemliječni obrok? Poštovani, zanima me je li u redu sljedeći raspored obroka i kada i što uvesti kao treći nemliječni obrok? Dečko je star 8 mjeseci, zdrav i motorički aktivan. Na zadnjem pregledu kod pedijatra sa 6 mjeseci, imao je 9100 g i 71 cm. Trenutni raspored je sljedeći:
oko 8 sati AD,
oko 11,30 voćno žitna kašica,
oko 14,30 povrće, meso, žitarice, kako koji dan,
oko 17,30 AD i
oko 20,30 AD.
Tijekom noći se budi oko 1,00 sat i popije dosta AD, nakon čega spava do jutra. Zanima me je li to ok raspored? S obzirom da se dosta brzo budi noću za hranjenje, uveli smo oko 20,00 sati večeru tj. palentu ili griz s AD, međutim počeo se buditi još ranije, pa ne znam da li da ostavimo takav obrok dok se ne privikne ili možda uvedemo tako nešto oko 17,30 h? Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
dobro je da zadnji obrok budu žitarice s adaptiranim (ili majčinim) mlijekom. Tako će dijete dulje biti sito, a time i spavati po noći. Dakle, obrok koji ste naveli – večera: palenta/griz s formulom je trenutno najbolji izbor. Klinfo.hr 

Kada i što uvesti kao treći nemliječni obrok?

<para>Sad će napuniti 6 mjeseci, a ima 8 kg i 71-72 cm. Prva dva mjeseca je puno plakao, imao je grčeve u trbuhu i baš je slabo spavao. Uveli smo s 4 mjeseci dohranu, a s 5 mjeseci ima tri obroka oko 120-150 g i popije 4-5 flašica adaptiranog mlijeka oko 150 ml (više od toga neće). Kad ga pokušam nahraniti rano ujutro, onda plače, a često i povrati višak. Spava oko 14 h dnevno. Uvijek je veseo, smije se i aktivan je.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vašoj bebi ne treba dodatna hrana, dobro napreduje. Natprosječan je i težinom i duljinom.</para>

Kako da hranim bebu da dobiva više na težini? Poštovani, moja beba je rođena sa 4490 g, a duga je 54 cm. Od početka je sisao malo i bio na adaptiranom mlijeku a sada je samo na formuli. Ne dobiva dovoljno na kilaži. Sad će napuniti 6 mjeseci, a ima 8 kg i 71-72 cm. Prva dva mjeseca je puno plakao, imao je grčeve u trbuhu i baš je slabo spavao. Uveli smo s 4 mjeseci dohranu, a s 5 mjeseci ima tri obroka oko 120-150 g i popije 4-5 flašica adaptiranog mlijeka oko 150 ml (više od toga neće). Kad ga pokušam nahraniti rano ujutro, onda plače, a često i povrati višak. Spava oko 14 h dnevno. Uvijek je veseo, smije se i aktivan je.

Odgovor:

Poštovana,
vašoj bebi ne treba dodatna hrana, dobro napreduje. Natprosječan je i težinom i duljinom. Klinfo.hr 

Kako da hranim bebu da dobiva više na težini?

<para>Beba jede količinski malo i još uvijek doji, ali mene brine što jako sporo dobiva na kilaži zadnjih mjeseci.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>tjelesna težina vaše bebe je u prosjeku, duljina nešto ispod prosjeka, ali su i jedna i druga u granicama zdravim za dob.</para>

Jesu li visina i težina kod 16-mjesečne bebe zadovoljavajući? Poštovana, djevojčica ima 16 mjeseci, teška je 9 kg, a duga 75 cm. Rođena je u 38. tjednu s 2550 g i duga 50 cm. Da li su njena kilaža i visina zadovoljavajući? Beba jede količinski malo i još uvijek doji, ali mene brine što jako sporo dobiva na kilaži zadnjih mjeseci.

Odgovor:

Poštovana,
tjelesna težina vaše bebe je u prosjeku, duljina nešto ispod prosjeka, ali su i jedna i druga u granicama zdravim za dob. Klinfo.hr 