Želim biti smirena i dobra mama, ali moj me sinčić (1,5) izbaci iz takta

Poštovani, molim vas savjetujte me kako da ostanem smirena mama. Bebač ima 16 mjeseci i hiperaktivan je. Kada mu kažem "ne" on bez obzira odmah ponavlja radnju.

shutterstock_1735801265.jpg

Ponekad izgubim strpljenje, krenem vikati, a čak sam ga i udarila po guzi. Očajno želim biti divna i mirna mama. Kajem se, ali ponekad me doista iznervira. Unaprijed hvala.

Draga mama, odgoj male djece zahtjeva mnogo energije i strpljenja i vjerujem da Vam nije nimalo lako ostati smirena u situacijama kad Vaš sin ispoljava oponirajuća ponašanja. Jedan od osnovnih zadataka odrastanja je upoznavanje svijeta koji nas okružuje. Mala djeca dobi Vašeg sinčića najčešće to rade taktilnim istraživanjem, pa tako mogu gnječiti, trgati ili stavljati predmete u usta. Zanima ih što sve mogu s svojim malim tijelom napraviti i kako mogu utjecati na okolinu. Također, njima je bitno upoznati osobe koje ga okružuju te shvatiti svoje mjesto u obitelji i to rade kroz testiranje granica odraslih. Bitno je razumjeti da ponašanja Vašeg sina koja ste naveli često nisu namjerna, već on pokušava naučiti koja su ponašanja dozvoljena, a koja ne. Kako je još uvijek jako mali vjerojatno mu je jako teško regulirati svoje postupke iako možda razumije koja su ponašanja poželjna. Većini roditelja postavljanje granica zna biti zaista težak i izazovan zadatak, no imajte na umu da je u ovoj dobi djeci jako teško suspregnuti svoje želje te će on to učiti postepeno, kroz vrijeme, razvoj i pomoć roditelja.

Osim učenja poželjnog ponašanja, kroz testiranje granica Vaš sin provjerava koliko je svijet oko njega siguran i koliko se na roditelje može osloniti. U dječjoj glavici jasne granice pružaju osjećaj sigurnosti da će ih roditelj zaštiti od okoline i njih samih jer ona još ne razumiju kako svijet funkcionira. Postavljanje granica preporučuje se u tri situacije: kada mališan ugrožava sebe (agresivnost usmjerena prema sebi, ugrožavanje zdravlja i sl.), kada ugrožava druge (tuče, lupa, štipa druge) ili kada uništava imovinu. U ovim situacijama važno je reagirati kako bi svi bili sigurni. Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. S druge strane potrebno mu je dati dovoljno slobode. Razmislite, u kojim situacijama mu možete dati slobodu da istražuje i isprobava različite stvari, a da ne ugrožava sebe, druge ili imovinu. Također, ukoliko Vaš sin često ispoljava oponirajuća ponašanja valja se zapitati što stoji ispod takvih reakcija. Ponekad djeca s takvim ponašanjima samo žele zadovoljiti potrebu za pažnjom.

Spomenuli ste da je i ''hiperaktivan''. Povećana potreba za fizičkom aktivnošću je jedna od odrednica temperamenta. Temperament je biološki uvjetovan i s njim se osoba rađa. Neke osobe prirodno imaju veću potrebu za fizičkom aktivnošću, pa tako djeca koja su aktivnija po temperamentu teško mirno sjede dulje vrijeme, stalno se kreću, ljuljaju, cupkaju, penju se i sl. dok neka djeca, koja nemaju toliku potrebu za fizičkim kretanjem, preferiraju mirnije aktivnosti poput crtanja, gledanja slikovnica, igranja s kockama, legićima. Iz onog što ste naveli vjerujem da unutar Vašeg sinčića postoji veća potreba za fizičkim kretanjem. Zaustavljanje i ograničavanje takvog ponašanja može stvoriti kontraefekt te se on može osjećati frustrirano i nezadovoljno što dovodi do još učestalijih nepoželjnih ponašanja. Umjesto toga, razmislite gdje i na koje načine mu možete zadovoljiti tu potrebu. Možda će češći izlasci u park, igre s loptom, lovice ili druge fizičke igre biti dovoljni da se ''ispuše''. Također, razmislite možete li mu u kući odvojiti mjesto gdje će se moći više fizički igrati.

Da bi mogli biti što smireniji u situacijama koje vas ljute trebate se prvo pobrinuti za sebe i svoje osjećaje. Jedno od osnovnih stvari koja nam pomaže osloboditi se od neugodnih emocija tijekom dana je dovoljna količina sna. Iz navedenog ne znam budi li se Vaš sinčić često tijekom noći i uspijevate li se uopće naspavati. Ako ne uspijemo dovoljno odmoriti svoje tijelo veća je vjerojatnost da ćemo se ljutiti čak i u situacijama na koje inače ne bismo reagirali. Stoga, brinite o svojemu tijelu, ako je moguće nađite vrijeme da se dovoljno naspavate i odmorite. Kod intenzivnih emocija poput ljutnje naše disanje postaje plitko i brzo te samo podržava osjećaj ljutnje u nama. Kada osjetite da vam se ''tlak diže'' probajte duboko disati. Vjerojatno će to biti teško, pogotovo u početku, ali preusmjerite pažnju na svoj dah i dopustite si 10 dubokih udisaja i izdisaja prije nego što reagirate. To će Vam također dati koju sekundu više vremena da promislite o sljedećem postupku.

Naravno, nađite vremena da uživate u aktivnostima koje volite. Odgajanje djece i briga za obitelj zahtjeva mnogo vremena i roditelji često znaju zapostaviti svoje potrebe. Važno je da su i Vaše potrebe zadovoljene kako bi mogli sa djetetom biti što opušteniji. To može biti neka dnevna ili tjedna aktivnost za koju ćete odvojiti vrijeme samo za sebe. Sjetite se da kroz brigu o sebi i svojim potrebama, postavljenja zdravih granica, ali ujedno i davanja dovoljno slobode za istraživanje okoline, na način na koji njemu najviše odgovara, Vašem sinu pružate zdravi okvir u kojemu će se na sreću cijele obitelji moći bezbrižno i slobodno razvijati. Ako ćete imati dodatnih pitanja u vezi odgoja vašeg sina slobodno nam se obratite u Centar Proventus. Puno sreće i strpljenja!

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus