kako sam sebe uvjeriti da neke stvari ne postoje?koliko god da su okolnosti po prirodi upućivale možda i da može biti i tako...u ljubavnoj vezi od 6god,misleći da je on ono šta sam tražila,uspila sam se utopiti u moru emocija,tjeskobe,depresije,poricanja i čekanja u tišini.. misleći da sve s vremenom prođe,a nemam hrabrosti ni priznati sebi u lice...da sam se zaljubila u njegovog "prijatelja",s kojim sam nesvjesno stvorila strast koja je u mojoj realnoj vezi bila izgubila sjaj.upala sam u 3god.pletenu mrežu vlastitih osjećaja...jel kako on kaže:mi ne postojimo,svak ima svoj život,ovo je jedan od ljudskih hobija modernog života.i priznam mu da mi je žao što je dio mene nestao u njegovim rukama i da me sram voljeti i priznati da se ne znam nositi s tim teretom osjećaja,te da je on jedini koji ovoj aferi može odrediti kraj.zamolim ga da on to učini pošto jedini nije zaražen tim otrovom,da ogluši na moj poziv u noći što me do jutra kad on ode stjera u kut,a on samo kaže...ja to ne mogu obečati.al trudim se objasniti mu kako san samu sebe izgubila,al on čuje samo što želi čut.ili on možda ima osjećaje al zna da nema budučnosti za nas,jel oboje imamo vezu i svi smo prijatelji