Slavnog američkog glumca većina nas pamti kao jednog od najvećih glumačkih antijunaka 60-ih godina prošlog stoljeća. Poznat po svom robusnom izgledu, ljubavi prema brzini i nadimku 'kralj coola', Steve McQueen se proslavio svojim radom u filmovima kao što su 'The Great Escape' i 'The Cincinnati Kid'. Povodom 41. obljetnice smrti ove glumačke legende, prisjetile smo se njegove kultne karijere, ali i zanimljive životne priče.
Rođen 24. ožujka 1930. godine u Beech Groveu u Indiani, Steve McQueen imao je poprilično nekonvencionalno djetinjstvo. Njegov otac, kaskaderski pilot za leteći cirkus, napustio Stevea i njegovu majku (koja je bila alkoholičarka) kada je on imao samo nekoliko mjeseci. Budući da nije sama mogla odgajati malo dijete, ostavila je sina s bakom i djedom. Kad je nastupila Velika depresija, Steve se preselio na farmu svog praujaka Claudea u Missouriju. Claude je McQueena smatrao sinom i potaknuo je glumčev doživotni interes za utrke kada je dječaku poklonio crveni tricikl na njegov četvrti rođendan.
Kao dijete, glumac se puno selio i ponovno se sastao s majkom u Indianapolisu nakon što se ponovno udala. Steve je bio disleksičan i djelomično gluh zbog infekcije uha u djetinjstvu koja je narušila njegovu sposobnost da se pravilno prilagodi svom brzom promjenjivom životu, preselivši se iz Indianapolisa natrag u Slater, a potom i u Los Angeles. U tom mladenačkom razdoblju, izgubio se i ubrzo uključio u lokalne bande. Čak su ga dva puta uhvatili u krađi maski s automobila i predan je svom drugom očuhu koji ga je teško pretukao bacivši ga niz stepenice.
Njegovu majku novi muž uvjerio je u Steveove probleme i tinejdžer je završio u kalifornijskoj reformskoj školi za dječake, gdje je počeo sazrijevati i učiti vrijednosti vodstva. U školi je konačno pronašao mjesto gdje je osjećao da se može povezati sa svojim vršnjacima i izabran je u Vijeće dječaka, grupu koja je postavljala pravila za učenike koji su pohađali školu. Iako je McQueen napustio školu sa 16 godina, nastavio se družiti s dječacima tijekom cijelog života bez obzira na kasniju slavu koju je stekao.
U dobi od 17 godina, McQueen se prijavio u marince i poslan je na otok Parris u kamp za obuku. Dok je bio tamo, često je ponovno promišljao svoju prijašnju buntovnost i više puta je bio degradiran u čin vojnika. U jednom trenutku je čak bio vojno uhićen nakon što je uzeo dopust da neovlašteno ostane sa svojom djevojkom dva tjedna. Međutim, McQueen se na kraju prilagodio krutom životu vojne discipline i spasio živote pet drugih marinaca tijekom arktičke vježbe, izvlačeći ih iz tenka prije nego što je probio led u more. Časno je otpušten 1950. godine, a kasnije je više puta istaknuo kako iznimno cijeni vrijeme koje je proveo u marincima.
Nakon što je otpušten iz marinaca, još neko vrijeme proveo je u razdoblju besciljne tranzicije u kojem se često selio i mijenjao posao. Steve McQueen je konačno otkrio što mu je suđeno raditi 1952. uz pomoć svoje tadašnje djevojke koja je bila glumica. Uz financijsku pomoć G.I. Billa, McQueen je počeo studirati glumu u New Yorku u Sanford Meisner's Neighbourhood Playhouse i osvojio stipendiju za studij u slavnom HB Studiju kod Ute Hagen.
Njegova prva glumačka uloga bila je u kazalištu gdje je imao samo jednu rečenicu ("Sve je izgubljeno") koja je nakon četiri večeri izbačena iz cijele predstave. Nekoliko godina kasnije primljen je u prestižni Actors Studio, gdje je studirao s Leejem Strasbergom, ali je bio prisiljen dopuniti svoje prihode natječući se u utrkama motocikala vikendom. Bilo je očito da je McQueen izvrstan trkač, budući da je svaki vikend kući odlazio s oko 100 dolara dobitka, što je u to vrijeme bio itekako veliki dobitak.
Nakon par malih uloga u filmovima B-produkcije, glumac je tek 1958. doživio svoj prvi okus slave s glavnom ulogom Stevea Andrewsa u znanstveno-fantastičnom filmu 'The Blob', koji je postao kultni klasik. Iste je godine predvodio televizijski vestern 'Wanted—Dead or Alive' kao lovac na ucjene Josh Randall, što se pokazalo kao njegova probojna uloga kojom je privukao veliku pozornost Hollywooda. Uloga je učvrstila njegovu antiherojsku personu i zadržala ga konstantno zaposlenog od 1958. do početka 1961. godine.
Tada kao da su se sva vrata otvorila za McQueena. Frank Sinatra je uklonio Sammyja Davisa Jr. iz filma Never So Few nakon što je Davis navodno dao neke blago negativne primjedbe o Sinatri u radijskom intervjuu i zaposlio Stevea McQueena kao Billa Ringu. Sljedeće godine McQueen je dobio glavnu ulogu u 'The Magnificent Seven', s Yulom Brynnerom i Charlesom Bronsonom, što mu je utrlo put prema samom vrhu. Slijedila je glavna uloga u vjerojatno najlegendarnijem filmu njegove karijere, 'Veliki bijeg' Johna Sturgesa (1963.). Dramatizirani prikaz istinite priče o povijesnom masovnom bijegu iz logora za ratne zarobljenike iz Drugog svjetskog rata, film je koji je McQueena pretvorio u jednu od najvećih zvijezda u Hollywoodu.
Njegova uspješna filmska karijera nastavila se s novim hitovima na kino blagajnama, uključujući dramu o kockanju 'The Cincinnati Kid' (1965.) i western 'Nevada Smith' (1966.). McQueen je dobio svoju jedinu nominaciju za Oscara za svoj rad na vojnoj drami 'The Sand Pebbles' (1966.), glumeći mornaričkog inženjera stacioniranog na topovnjači u Kini tijekom 1920-ih. Godine 1968. glumio je u još jednom od svojih poznatih filmova kao policajac iz San Francisca u 'Bullittu'. Film je poznat po neviđenoj (i beskrajno oponašanoj) potjeri automobilima kroz San Francisco. Iste godine, glumac je za promjenu odabrao nešto drugačiju ulogu u romantičnoj kriminalističkoj aferi 'The Thomas Crown Affair', s Faye Dunaway kao partnericom.
Iako je McQueen bio podvrgnut lošim kritikama sa svojom dramom o auto-trkaćima 'Le Mans' iz 1971., postigao je više uspjeha kao naslovni lik u filmu 'Junior Bonner' (1972.), dobro prihvaćene obiteljske drame u režiji Sama Peckinpaha. Također je glumio u 'The Getaway', s Ali MacGraw (njegova buduća supruga). McQueen je dobio priznanja za svoju izvedbu u zatvorskoj drami 'Papillon' (1973.), uz Dustina Hoffmana, i igrao je heroja u epu katastrofe 'The Towering Inferno' (1974.).
Što se njegovog privatnog života tiče, McQueen je bio poznat po tome što je konzumirao kokain od ranih 70-ih i pušio marihuanu 'gotovo svaki dan'. Međutim, njegove loše navike pridonijele su pogoršanju zdravlja i problemima sa suprugom Ali MacGraw (razveli su se 1978.). Inače, najdulje je bio u svom prvom braku s Neile Adams, od 1956. do 1972. (s njom je imao i dvojicu sinova), s Ali MacGraw proveo je tek pet godina u braku, a najkraći brak bio mu je onaj s Barbarom Minty s kojom se oženio 1980., iste godine kada je i umro.
McQueenov posljednji film bio je 'Lovac' (1980.), ali mu je već 1979. dijagnosticiran tumor u desnom plućnom krilu. Umro je 7. studenog 1980. godine u Ciudad Juarezu u Meksiku nakon operacije uklanjanja nekoliko tumora. Bio je kremiran, a njegov pepeo bio je razasut po Tihom oceanu.
Steve McQueen će zauvijek biti zapamćen po svojim kultnim filmskim izvedbama i legendarnoj personi koju je stvorio, a koja je naučila ljude preispitivati kulturne norme. Posthumno je primljen u Dvoranu velikih zapadnih izvođača, kao i u Motorcycle Hall of Fame. Njegovo nasljeđe je još uvijek živo, a jedna od relativno nedavnih počasti svakako je i film Quentina Tarantina 'Bilo jednom u Hollywoodu' (2019.) u kojem ga tumači Damian Lewis.