Trenutno i radim kao učiteljica i to me ispunjava. Dakle, radim ono što volim. Nisam u vezi, a odavno nisam ni imala ozbiljnu vezu. Obiteljski sam tip, ali sve više mi to smeta. Voljela bih da se osamostalim i da živim sama. Materijalni uvjeti mi to i dozvoljavaju. Problem su moji roditelji. Kao dijete sam bila teško bolesna. Zbog toga me moji roditelji pretjerano štite, drže u "zlatnom'kavezu". To koliko godi, toliko i šteti. Traje već 15 godina. Toliko, da se i ja nekad osjećam nedovoljno sposobna da brinem o sebi, pa čak i kad su banalne stvari u pitanju (spremanje hrane, pranje odjeće, briga o sebi kad je obična prehlada u pitanju). Uvjerila sam samu sebe da ne bih mogla ni o svom djetetu sutra brinuti i da nisam za brak. Sve to dovodi do toga da nisam zadovoljna sobom i trenutnim načinom života.
Strah me da će ovo stanje uvijek ovakvo biti i da ću s njima ostati još dugo, dugo. Usprkos tome što ih volim bezgranično, mislim da je došao trenutak da se malo razdvojimo. Smatram da to samo može meni pomoći da budem zrelija i spremnija na nove izazove. Rekla sam im da bih rado živjela sama. Ponavljam, imam sve materijalne uvjete za to. Njima se to nikako ne sviđa, pogotovo majci. Posavjetujte me kako da ih uvjerim u to, a da i meni i njima to bude bezbolno. Srdačan pozdrav, Marija
Draga Marija,
ako sam dobro shvatila Vaše pitanje je kako da uvjerite roditelje da živite sami a da i njima i Vama to bude bezbolno.
Prije svega, moram napomenuti da je ponekad nemoguće da stvari budu bezbolne. Neke stvari u životu jesu bolne i koliko god se trudili ne možemo uvijek izbjeći taj osjećaj. Ukoliko se odlučite razdvojiti od roditelja, možda će za njih to biti bolno – to je velika promjena za njih budući da se trebaju odvojiti od nekoga za koga su se cijeli niz godina brinuli. Njima će trebati period adaptacije koji i služi kako bi prihvatili nove situacije i pomirili se s njima.
I za Vas je odlazak od roditelja velika promjena koja sa sobom nosi samostalnost. Mnogi ljudi tek po tom odvajanju nauče “banalne” stvari kao što su pranje odjeće, spremanje hrane itd. Pri tome možda bude i zagorenih ili propalih ručkova, obojane odjeće ali to nije znak nesposobnosti već učenja. I u tom procesu roditelji uvijek mogu biti podrška koju ćemo pitati za savjet, tražiti recept, tražiti pomoć.
Uvjerena sam da imate sve kapacitete da započnete samostalni život i da živite svoj život kako bi željeli, da budete zadovoljni sobom. Kako bi si potvrdili da ste sposobni i olakšali odluku za osamostaljivanjem, uzmite list papira i na njega napišite sve svoje pozitivne osobine. Prisjetite se svih svojih uspjeha i osobina koje su Vam pomogle da ih postignete. Svaki dan pogledajte taj popis i podsjetite se koliko ste sposobni.
Također, ukoliko smatrate da bi Vam dobro došla podrška, slobodno se obratite stručnjaku koji će Vam istu pružiti i pomoći da sami dođete do ciljeva, da postanete ono što želite – jer sve kapacitete već imate.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener