Ne želi hodati, samo se zgrči i traži da ga uzmemo, tj. da ga nosimo. Kad smo u dvorištu igra se, ali čim zakoračimo na ulicu ili u nepoznato istog momenta se okreće da bi netko nosio. Hvala vam na odgovoru.
Poštovana,
naveli ste da se problem odvajanja od roditelja javlja kada se Vaš sin nađe u njemu nepoznatom okruženju. Jedan od razloga može biti separacijski strah koji je najviše izražen upravo u dobi od 15. do 18. mjeseca. Mala djeca su još jako vezana za svoje roditelje te nije neobično da često imaju strah od nepoznatih ljudi ili novih mjesta. Šetnje van kuće i igra u nepoznatom okruženju kod Vašeg sina mogu potencirati osjećaje nesigurnosti, straha i potrebu za dodatnom zaštitom.
Iako ste vjerojatno sami svjesni da u izlascima iz kuće nema opasnosti za Vašeg sina važno je da ga ne požurujete u trenucima kada treba Vašu zaštitu. Zagrlite ga, podignite, pružite pažnju i utjehu. Odvajanje od roditelja i privikavanje na sve više novih situacija treba ići postepeno jer bi se u protivnom mogao izazvati kontraefekt. Možda će trebati nešto više vremena da Vaš sinčić stekne povjerenje u sebe i svijet koji ga okružuje. Riječima podrške poput „Znam da te je strah sam hodati ulicom….Ja sam pored tebe'', ''Vidim da se bojiš….Tu sam'' dopuštate sinu da slobodno izrazi strah usporedno mu pružajući sigurnost da ste tu za njega. Ako ste u mogućnosti odlazite na stalno isto mjesto (npr. u isti park) dok god se on ne počne osjećati opušteno i slobodno na tom mjestu. Kada stekne osjećaj sigurnosti na jednom mjestu polako mijenjajte lokaciju (npr. školski park). S vremenom će se početi sve slobodnije osjećati na različitim lokacijama u gradu te bi same šetnje trebale postati ugodnije kako za Vas tako i za Vašeg sinčića.
Žalim Vam puno sreće i strpljenja!
Jelena Borić, magistra psihologije