zbližavanja i pričanje s drugim i nepoznatim ljudima. Zanima me vaše mišljenje o istom. K.
Draga K.,
žao mi je što osjećaš da te nitko ne voli i da s tobom nešto nije u redu. Vjerujem da većina nas u životu doživi period kada se tako osjeća i kada bi radije bili u koži nekog drugog. No, na sreću za svaki problem postoji rješenje pa tako iskreno vjerujem da svatko od nas ima kapacitete da postane sretan i zadovoljan sobom.
Prije nego što ti kažem svoje mišljenje, voljela bih ti postaviti neka pitanja: kada kažeš da u društvu pomisliš da te nitko ne voli, postoji li neki razlog zbog kojega si to zaključila? Kako se nađeš u tom društvu – pozove li te netko, prihvati li tvoju sugestiju za druženjem? Vjerujem da u dobrom djelu slučajeva ni ne završimo u društvu ljudi kojima nismo dragi – iz jednog jedinog razloga, a to je zato jer nas ni ne zovu ili ne prihvate naše sugestiju za druženjem. Nadalje, čak i ako nekome nismo dragi to ne znači ujedno da nismo nikome dragi. Ni nama se ne sviđaju baš svi ljudi; onda je sasvim normalno i logično da se ni mi ne sviđamo svima. I to nam samo može biti poticaj da tražimo društvo ljudi s kojima se slažemo, s kojima nam je ugodno i koji nam se sviđaju.
Iz tvog pisma nisam saznala postoje li u tvojoj okolini ljudi s kojima si bliska, netko kome se možeš povjeriti, razgovarati o svemu? Ako postoji, okruži se ljudima s kojima ti je ugodno, koji su pažljivi prema tebi. Ispuni vrijeme aktivnostima koje te vesele, misli na sebe.
Kako sam sama po prirodi introvert kojega nove situacije pomalo plaše i koji nije glavna zvijezda u društvu nepoznatih ljudi, tako razumijem tvoj strah od pričanja i zbližavanja s nepoznatim ljudima. Ne reagiramo svi isto: nekome je lako zbližiti se s drugima, a nekome treba malo više vremena. I sve dok nam to nije problem (u smislu da izbjegavamo sve ljude iz nama neobjašnjivih razloga i pritom se osjećamo usamljeno), problema zapravo nema. Iz tvog pisma nisam dobila dovoljno informacija da bi mogla procijeniti jesi li samo introvert kojemu treba više vremena da se otvori ili je to nešto što ozbiljno narušava tvoje svakodnevno funkcioniranje i čini te nesretnom. Ukoliko se osjećaš nesretno, svakako smatram da bi ti dobro došla podrška stručnjaka koji će te razumjeti, prihvatiti bez prosuđivanja i osuđivanja i osnažiti te kako bi se uspješno mogla nositi sa svim izazovima.
Osim što bi bilo dobro da se javiš stručnjaku, postoje načini kako sama sebi možeš pomoći i osnažiti se:
– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Želim ti puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener