Ova bolest danas se često veže i uz sve manju djecu, a uzrok se traži u psihičkim smetnjama kod djeteta. To mogu biti pretjerana izloženost stresu u okolini ili pak emocije s kojima se dijete jednostavno ne zna nositi. Iako ovo stanje može biti tek prolazno te samo od sebe prestati, trihotilomanija koja traje dulje vrijeme može sa sobom donijeti cijeli niz drugih problema, poput niskog samopouzdanja, posebno kod djece koja se nalaze pred pubertetom. Stoga je važno na vrijeme prepoznati da vaš mališan ima problem, te ga i pravilno tretirati.
Prepoznavanje simptoma
Trihotilomanija se jednostavno može definirati kao potreba za čupanjem pramena kose iz korijena. Pogađa ljude svih dobnih skupina, no često se javlja već kod djece predškolske dobi. Bolest se ne mora nužno odnositi samo na kosu, te stručnjaci naglašavaju kako je sve veći broj slučajeva u kojima dijete čupa i područje obrva ali i trepavica. Krajnji rezultat je djelomični do potpuni prestanak rasta kose na mjestu čupanja, posebno na stražnjem dijelu glave koji je kod mališana prilično osjetljivo mjesto.
Simptomi se gotovo uvijek mogu povezati s određenim emocionalnim i psihološkim poteškoćama. Kako bolest napreduje, one mogu postati sve izraženije, budući da su fizičke posljedice u uznapredovalom stadiju itekako vidljive što kod djece stvara velike probleme sa samopouzdanjem i uklapanjem u društvo. Zabilježen je velik broj slučajeva u kojima djeca na sve načine pokušavaju sakriti posljedice čupanja kose, te su u stanju izmisliti svakakve priče kada roditelji primijete kako im je dio glave odjednom ostao bez kose. Međutim, svim oboljelima je zajedničko to da – koliko god se trudili – jednostavno ne mogu prestati.
Uzroci
Iako su provedena mnoga istraživanja vezana za nastanak trihotilomanije, nitko sa sigurnošću ne može reći zašto se konkretno ona javlja. To ovisi isključivo o samom djetetu i njegovom mogućnošću da se nosi s određenim stresnim situacijama. Kada se nađe u situaciji za koju misli da je jako teška, bilo u obitelji, vrtiću ili školi, čupanje vlastite kose tada mu može poslužiti kao „ispušni ventil“ koji će trenutno učiniti da se osjeća bolje. Kako vrijeme prolazi, ova radnja prelazi u naviku i dolazi do stadija u kojem je naizgled nemoguće prestati. Stručnjaci poriv za čupanjem vlastite kose uspoređuju s češanjem kože nakon uboda komarca – koliko god znamo da nam ne kraju neće koristiti, jednostavno je nemoguće prestati.
Kako pomoći djetetu s trihotilomanijom?
Kod djece je „olakotna okolnost“ to što se bolest može krenuti tretirati u veoma ranom stadiju (naravno ako se na vrijeme dijagnosticira). Za razliku od odraslih, terapija kod mališana pokazuje znatno veće uspjehe, te se većina djece koja su kroz nju prošla kasnije ne vraća ovoj ružnoj navici.
Postoji nekoliko metoda liječenja koje se danas primjenjuju, a najraširenija je kognitivna bihevioralna terapija. Riječ je o psihološkoj terapiji koja kroz nekoliko metoda i razgovora sa stručnom osobom pomaže djetetu da „posloži“ svoje misli i osjećaje, te im na pravilan način pristupi i na kraju se s njima i suoči. Iako je cilj prvenstveno zaustaviti napredovanje trihotilomanije, kognitivna terapija pokazala se kao veoma djelotvornom u mnogim aspektima djetetova života, kao i metoda kojom će samopouzdanje djeteta porasti te u budućnosti neće biti podložno radnjama kao što je čupanje kose. Dijete će kroz terapiju naučiti ono najvažnije, a to je kako se nositi sa stresnim situacijama na mnogo prihvatljivije načine koji neće ostaviti posljedice.
Korištenje lijekova u terapiji obično se izbjegava kod liječenja djece, budući da stručnjaci ističu da se kognitivnom terapijom mogu postići značajni rezultati. Što se nestanka kose na određenim dijelovima glave tiče, kod djece (čim prestanu s čupanjem) ne bi trebalo biti značajnijih poteškoća, te će ona veoma brzo ponovno početi rasti. Na roditeljima je stoga odgovornost da na vrijeme prepoznaju kako se radi o bolesti te isto tako potraže pomoć stručnjaka koji će najbolje znati što učiniti u ovoj situaciji.