Stoga ne čudi da se sve više ljudi okreće zdravoj prehrani koja nudi alternativu hrani na koju smo navikli. U tim se krugovima tako sve češće može čuti riječ superhrana. I doista, koje se to namirnice mogu svrstati u ovu kategoriju? I ono još važnije – kojim su se svojstvima našle u ovom „probranom društvu“?
Superhrana i njena svojstva
U skupini superhrane može se pronaći najviše namirnica biljnog porijekla, no ovu su titulu stekle i neke životinjskog porijekla. Iako se mnogo hrane danas naziva ovim terminom, prilično je teško utvrditi kriterije po kojima određena namirnica spada u ovu skupinu. Upravo zato mnogi nutricionisti ne koriste ovaj naziv, navodeći kako je riječ tek o namirnicama koje sadrže više nutrijenata koji djeluju povoljno na zdravlje. Imale one službeni naziv ili ne, jedno je sigurno – uvijek ih je dobro uvrstiti u svakodnevnu prehranu.
Većinu ovih namirnica odlikuje visoka koncentracija vitamina i minerala. Oni jačaju obrambeni sustav ljudskog organizma, te nam pomažu othrvati se bolestima. Antioksidansi su također važan dio superhrane, a oni čiste organizam od štetnih tvari, te smanjuju rizik od nastanka raka. Sprečavanje nastanka dijabetesa, reduciranje želučanih poteškoća i održavanje zdrave tjelesne težine samo su još neke prednosti koje donosi uvrštavanje superhrane u svakodnevnu prehranu.
Popularne namirnice
Na listi superhrane velik dio zauzima voće. Najčešće se tu spominju borovnice, čije se blagodati i nutrijenti sve više otkrivaju. Vitamini, vlakna, antioksidativna svojstva – svime time obiluje ova mala bobica. Nutricionisti ističu kako uvrštavanje borovnica u prehranu kroz dulje vrijeme, značajno smanjuje rizik od raznih srčanih bolesti, te visokog tlaka. I ostalo bobičasto voće poput malina i brusnica ne zaostaje mnogo za borovnicama, što se nutrijenata tiče. Kivi je također voćka koja se nalazi pri vrhu ove liste, zahvaljujući visokom udjelu vitamina C i antioksidansima. Od egzotičnog voća, tu su acai bobice,koje se kod nas mogu kupiti samo sušene. Međutim, to ne umanjuje njihovu nutritivnu vrijednost, te su savršene za dodatak doručku (primjerice kao dopuna žitaricama s mlijekom ili jogurtom), ali i kao zdrava grickalica za međuobrok.
U drugu skupinu superhrane često se svrstavaju cjelovite žitarice, mahunarke, te neke vrste sjemenki. Oni su izvor proteina koji ne sadrži masnoće, a također obiluju i vlaknima. Uz to, dulje nas održavaju sitima budući da postepeno otpuštaju energiju, te su odličan izbor za jutarnji obrok. Ovdje se često navodi jedna namirnica koja tehnički ne spada u mahunarke, no priprema se kao jedna. Riječ je o kvinoji, koja se sve više prepoznaje kao nezamjenjiv izvor vitamina, minerala i vlakana.
Lisnato povrće još je jedna skupina namirnica koja se često nalazi na popisu superhrane. Špinat, kelj, kupus – svo lisnato povrće tamnije boje sadrži visok udio vitamina C i A, kao i kalcij te vlakna koja potiči normalan rad probavnog sustava.
Meso nije namirnica koja će se naći na ovom popisu, no zato jesu neke vrste ribe. Losos i sardine se najčešće navode kao bogati izvori omega-3 masnih kiselina.
Naziv i kritike
Sam naziv superhrana prešao je u široku uporabu prije nekoliko godina. Otada se „lome koplja“ oko toga je li sam naziv opravdan i kako uopće postaviti kriterije budući da svaka prirodna namirnica ima svoje dobre strane?
Mnogi nutricionisti ne slažu se s ovim nazivom, koji se sve više počeo koristiti kao marketinški trik za privlačenje kupaca. Mnoga hrana koja je sama po sebi iznimno zdrava i bogata nutrijentima, u procesu obrade često gubi neka od svojih svojstava.
Stoga stručnjaci naglašavaju kako je idealna prehrana ona koja je bogata svim vrstama voća i povrća, žitaricama, te ribom. Konzumaciju crvenog mesa trebalo bi reducirati. Ono što se naziva superhranom, mogao bi biti tek početak ulaska u svijet zdrave i uravnotežene prehrane. S vremenom bi trebalo naučiti ono najvažnije – razumijevanje nutritivnih vrijednosti pojedinih namirnica. Postoji zaista velik broj hrane koja može idealno odgovarati našem organizmu, a ne nosi nužno prefiks „super“.