To što ćeš pozvati mamu na večeru, nije samo lijepa gesta, izraz poštovanja i ljubavi prema ženi koja te nosila pod srcem i odgojila, već i znanstveno dokazani način na koji ćeš joj produžiti život. Znastvenici sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu proveli su višegodišnju, veliku studiju na 1604 osobe prosječne starosti 71 godinu, od kojih su 59 posto bile žene, kako bi otkrili na koji način i koliko usamljenost utječe na život. Postavili su im tri ključna pitanja: Osjećaju li se izostavljeno, osjećaju li se izolirano i nedostaje li im druženja? Njih 43 posto odgovorilo je potvrdno na sva tri pitanja. Ispostavilo se da je većina njih koja je pozitivno odgovorila lošijeg psihičkog i tjelesnog zdravlja, od onih koji se ne osjećaju usamljeno. Pokazalo se da usamljenost negativno utječe na životni vijek i kvalitetu života.
Čak 23 posto ispitanika koji su se osjećali usamljeno, umrli su u roku od šest godina od istraživanja, dok se isto dogodilo samo 14 posto osoba koje nisu bile usamljene. Usamljenost negativno djeluje na psihičko i na fizičko stanje osobe. Ona gubi želju za životom, kreće se sve manje i sve manje dolazi u kontakt s drugim ljudima. "Potrebe koje smo imali cijeli život - bliske ljude oko sebe koji nas poznaju, cijene i čine sretnima - nikada ne nestaju", objašnjava za New York Times Barbara Moscowitz, socijalna radnica u Općoj bolnici u Massachusettsu, specijalizirana za stariju populaciju. "Starije osobe pridaju veliku vrijednost tim odnosima, puno veću, no što to čine njihova djeca i unuci. Sve se na koncu svodi na umijeće održavanja kvalitete ljudskih odnosa, vještine koje su naši djedovi i bake morali usavršavati cijeli život", objašnjava za New York Times Rosemary Blieszner, profesorica za ljudski razvoj na Sveučilištu Virginia Tech. "Oni su prilično tolerantni prema drugima, prihvaćaju njihove mane jer imaju puno više životnog iskustva i znaju što je bitno te oko čega se vrijedi svađati, a oko čega ne. Mladi ljudi nisu tkavi", dodaje.
Osim što je bitno pozivati roditelje u svoj dom, često im pružati priliku da se druže s tvojom obitelji i dati im do znanja da su potrebni i prihvaćeni, važno je i raditi na odnosima s njima, inicirati druženja pa i dosađivati im, upravo onako kako i oni tebi dosađuju. Vlada pogrešno vjerovanje da stariji vole samoću. Ne vole ju, samo se ne snalaze u svijetu koji nije napravljen po njihovoj mjeri, za koji imaju osjećaj da ih je prerastao. Bitno je spriječiti da se osjećaju usamljenima i bespotrebnima. Na taj način dodaješ godine njihovu životu. I ne samo to. Odnos sa starijim članovima obitelji nije jednosmjeran. Nisu samo oni na dobiti. Pružit ćeš im društvo i to ono koje najviše vole, a oni tebi dati savjete od neprocjenjive vrijednosti, obiteljske priče koje su bogatstvo, zagrljaje koji se pamte i ono najvažnije - strogo čuvane recepte za vrhunske kolače koje ljubomorno čuva mama.
Stoga, kada te mama idući put nazove, ne brzaj s razgovorom, to je najmanje što možeš učiniti. Poslušaj je, pričaj s njom, prihvati njezin poziv na ručak ili kavu, pozovi je kod sebe na druženje, daj joj da se igra s unucima ako ih ia, poštuj je. To je najvažnije. Iz toga sve ostalo dobro proizlazi.