Živimo s njegovim roditeljima u obiteljskoj kući, mene su lijepo prihvatili ali moje dijete nisu, gledaju ga kao nekoga tko želi zauzeti mjesto njihove unuke u kući. Unuku obasipaju pažnjom i ljubavlju do te mjere da je razmažena, vikendima je sve njezino, što poželi to ima. Moje dijete je u toj priči potpuno odbačeno i mene to kao majku jako boli jer što više nije sa svojim ocem u kontaktu, ima samo mene. U cijeloj priči on ju je počeo mrziti. Dobio je astmu, kažu doktori da je na psihičkoj bazi. Što da radim, a da mi dijete ne pati?
Draga mama,
vjerujem da vam je vrlo bolno gledati kako vaše dijete nije prihvaćeno od ljudi koji su dio vašeg života, s kojima provodite puno vremena i koji su vam na neki način bitni. Vjerujem da isto pogađa i vašeg sina, a što se, kako ste i sami naveli, odražava na njegovo fizičko zdravlje.
Ponašanje roditelja vašeg partnera zapravo se nepovoljno odražava na sve: i na njihovu unuku kojoj dugoročno ne čine ništa dobro, na vašeg sina koji se osjeća odbačeno, na vas kao njegovu majku, a sigurna sam da ni vašem partneru u cijeloj toj situaciji nije lako.
Ono što iz vašeg pisma nisam uspjela saznati jest da li ste razgovarali s vašim partnerom o ovom problemu? Jeste li se možda obratili njegovim roditeljima i ukazali im na njihovo ponašanje? Ukoliko niste, moj savjet vama bi bio da svakako o svemu porazgovarate s partnerom a potom i da zajednički nastupite spram njegovih roditelja.
Pri tome je bitno da im ukažete kako možete razumjeti da žele da se njihova unuka osjeća prihvaćeno, zadovoljno i da vam je jasno da ih je možda strah da ih unučica ne odbaci zbog eventualne ljubomore zato što je tu i vaš sin. No objasnite im da zbog njihovog ponašanja ispašta vaš sin kojemu također treba njihova ljubav i pažnja, te da vam je bitno da i vaše dijete bude prihvaćeno, a da na njihovu unuku gleda kao na dio obitelji, sestricu (što neće moći ako će se među njima raditi velika razlika i ako će se međusobno doživljavati kao konkurencija, neprijatelji).
Možda vam neće biti lako objasniti im svoje stajalište smireno i uz razumijevanje, no imajte na umu da je svako ponašanje (pa tako i njihovo) motivirano pozitivnom namjerom. Iako je njihova namjera u suštini dobra (žele da njihovoj unučici bude dobro, da bude sretna, zadovoljna i da ne osjeća prazninu uslijed svojevrsnog raspada obitelji) način na koji je ostvaruju nije primjeren niti pozitivan. Možda nisu niti svjesni da zbog silne želje da njihova unučica ne pati rade veliku nepravdu vašem sinu. Možda ne znaju kako se postaviti. U svakom slučaju, pomognite im da shvate kako se njihovo ponašanje odražava na sve vas, podržite ih u promjeni tog ponašanja, pokažite razumijevanje. Sigurna sam da uz lijep pristup i razgovor pun razumijevanja rezultat neće izostati.
Ukoliko ste već razgovarali s njima a niste zadovoljni ishodom tog razgovora, tada je bitno da o svemu porazgovarate sa sinom. Možete mu kroz igru ili neku priču (ako je mlađi) objasniti da ljudi ponekad griješe, da se boje da ih netko neće voljeti pa rade sve (čak i neke ružne stvari koje mogu druge povrijediti) da ih ta osoba voli. Možete ga pri tome pitati što misli, hoće li ih ta osoba stvarno voljeti više zbog toga ili je ipak važnije nešto drugo. Smatram da ne bi bilo dobro da se ta situacija ignorira pred njim jer vjerujem da je iz njegovih malih očiju još gore ako to nitko ne vidi. Neka dobije poruku da ste to primjetili, da to nije u redu, da se ljubav pokazuje na drugačiji način a ne povređujući druge. Budite tu za njega, puni podrške i topline, a kad ste u prilici provesti vrijeme s njim i s kćerkom vašeg partnera, tretirajte ih kao brata i sestru, učite ih zajedništvu i dijeljenju. Želim vam puno strpljenja i upornosti.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener