Moja je reakcija bila puno intenzivnija od reakcija mojih kolega iz razreda. Nikome nije bilo ni najmanje ugodno te su neke curice počele i plakati. Ja nisam samo plakala, već sam se počela nekontrolirano tresti, osjećala sam vrtoglavicu i bilo mi je loše. Nisam pretjerano strašljiva, ali povrede na ljudskom tijelu (lomljenje ruku, nogu, nesreće i takve stvari) podnosim vrlo loše. Ako imate neki savjet kako da postanem manje osjetljiva na te stvari ili barem kako da se nosim s tim događajima bolje, bila bih Vam vrlo zahvalna. Unaprijed hvala. P.S. barem znam da neću biti doktorica kad odrastem.
Draga čitateljice, žao mi je što povrede na ljudskom tijelu na tebe utječu na način da ih podnosiš lošije nego većina drugih ljudi. Iako one nikome nisu ugodne i izazivaju dozu nelagode, vjerujem da zaista može biti teško kada naša osjetljivost premašuje tu nelagodu.
Ono što vidim kao sretnu okolnost jest činjanica da takve situacije ne gledaš svakodnevno. Pretpostavljam da nisi svakodnevno izložena povredama, odnosno da tvoji problemi izađu na vidjelo tek povremeno kada si svjedokom nezgode. U toj situaciji možeš si pomoći na način da:
- Ukoliko je moguće izoliraš se od događaja, odnosno ako svjedočiš nesreći ne zadržavaš se na tom mjestu i ne pratiš što se zbiva
- Pronađi pozitivno u situaciji – primjerice, u blizini se nalazi netko tko može pomoći unesrećenoj osobi; prelom će zacijeliti, itd.
- Tijek svojih misli usmjeriš na nešto drugo – primjerice, fokusiraj se na rješavanje matematičkog zadatka ili na to kako ćeš provesti ljetne praznike ili...
Ukoliko ti navedeno ne pomogne te i dalje imaš osjećaj da se nosiš bolje s opisanim situacijama, tada bi bilo dobro da se obratiš roditeljima te da zajedno zatražite stručnu pomoć.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener