Kako se približavao moj povratak na posao, počela sam s postupnim uvođenjem reda u hranjenje tj. dojenje + dohrana, te postupno izbacivanje dojenja kako bi mu odvikavanje bilo što manje stresno. I tu nije bilo većih problema, pa smo tako do 15. mjeseca dojenje sveli na dojenje prije spavanja, no i nekoliko puta tijekom noći koji su tu isključivo radi utjehe ili navike jer ih traži u točno određeno vrijeme. Cijelo vrijeme se trudim da sve što radim za njega ne bude prestresno, da dođe spontano do nekih stvari, no s druge strane je okolina koja vrši pritisak da ukinemo noćno dojenje jer će mu uzrokovati psihičke probleme i probleme sa spavanjem. Pokušali smo ga ukinuti na način da ja odem spavati u drugu sobu, pa ga tata tješi kada se probudi, ali se on toliko rastuži i plače i ja imam samo osjećaj da kažnjavam svoje dijete, a ne da mu činim dobro. Preumorna sam i više nemam snage za provođenje metoda odvikavanja od noćnog dojenja i najjednostavnije mi je ponuditi mu dojku jer je to jedini način da odspavam. Pritisak okoline s druge strane me čini nervoznom jer kako da znam da u tome što govore nema istine? On je predivna, vesela, brbljava beba i po tome znam da je taj način za njega do sada bio najbolji. Kad sam nešto krenula mijenjati u njegovim navikama uvijek sam to radila postupno i on je to dobro prihvatio. Kada bih to htjela učiniti naglo ili na silu, otpor promjeni je bio velik. Ja i moja braća smo spavali do 5. godine u krevetu s roditeljima, doduše nismo bili dojene bebe, no ne smatram da imamo psihičke posljedice u smislu prevelikog vezivanja za roditelje niti problema sa spavanjem zbog toga. Čak smatram da je taj osjećaj roditeljske blizine i nenametanje pravila od nas učinio samostalnije osobe i brižne roditelje. Kakvo je Vaše mišljenje po pitanju toga, da li pustiti da se se sve odvija spontano ili djetetu ipak treba nametnuti određena pravila? Da li je zaista šteta od spavanja s roditeljima i noćnog dojenja toliko velika ili je to jednostavno samo nešto što nameće moderno društvo? Little mama
Draga mama,
prema Vašem opisu, vrlo ste senzibilna mama koja uvelike vodi računa o potrebama svog mališana. I to je doista divno. Djeca imaju određene potrebe i mogu tražiti da im se one zadovolje npr. dojenje ali isto tako imaju prirodnu potrebu za postepenim osamostaljenjem. Ako se ne prepozna i ta djetetova potreba, tada može napraviti problem.
Djeca imaju svojevrstan konflikt – s jedne strane žele biti ovisna o roditelju, a s druge strane imaju potrebu za osamostaljivanjem. Zato je važno da roditelj vodi brigu i o jednom i o drugom, pružajući mu pri tome osjećaj sigurnosti i podrške. Dijete od 16 mjeseci s razvojne strane ne bi trebalo imati potrebu za noćnim dojenjem, osim ako nisu posrijedi neke izvanredne okolnosti što mi se prema Vašem opisu ne čini da postoje. Štoviše, kako djetetu počinju rasti zubići, uvodi se dohrana jer rast zubića pokazuje prirodnu djetetovu spremnost za prvo osamostaljivanje.
Ista je stvar i kod samostalnog spavanja. Premda je divno imati maleno djetetovo tijelo pored sebe, kako za roditelja, tako i za dijete, ipak nema razloga da dijete spava s roditeljem. Ako se probudi i zaplače, roditelj će se probuditi i umiriti ga te će ono ponovno zaspati. A fizički kontakt se može zadovoljiti tijekom dana, tijekom jutarnjeg ili večernjeg maženja. Dakle, ta će mu potreba biti zadovoljena.
Ipak, najvažnije je da Vi prihvatite ovu ideju na emocionalnoj razini. Dakle, ako ćete sada ići odvikavati dijete od noćnog dojenja ili od spavanja jer ste pročitali da je to važno i korisno, a sami niste OK s tim, tada to vrlo vjerojatno neće uspješno proći, i biti će iscrpljujuće kako za Vas tako i za malenog, a i za supruga.
Stoga, Vam predlažem da istražite kod sebe što Vi dobivate s time da ga dojite po noći ili da spava pored Vas, što dobivate emocionalno od svog dječaka? Kada dođete do tog odgovora, onda pokušajte vidjeti da li postoji način da to dobivate na neki drugi način. Ponekad nam može pomoći savjetodavni razgovor sa stručnom osobom da dođemo do tih odgovora.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl.psihologpsihoterapeut, certificirani terapeut igrom