Mnogi mališani često pokazuju znakove određenih poremećaja ortopedske prirode. Većina njih se vremenom jednostavno ispravi sama od sebe i nestane. Ipak, iako je većina njih bezazlena, važno ih je na vrijeme prepoznati, te ako je potrebno – pravilno tretirati, kako kasnije u životu ne bi stvarali i ponešto veće probleme u hodu.
Spuštena stopala
Problem spuštenih stopala ima zaista velik broj populacije. Mnogi ga još od rane dobi jednostavno ignoriraju, budući da ne predstavlja prepreku svakodnevnom kretanju. Većina beba zapravo se rodi sa spuštenim stopalima, te se tek kasnije, nakon nekoliko mjeseci, formiraju karakteristični „lukovi“. Ako se to ne dogodi niti nakon prve godine života, jasno je kako se radi o spuštenim stopalima. Dijete u većini slučajeva ne pokazuje nikakve znakove da nešto nije u redu, budući da spušteno stopalo ne uzrokuje bol ili vidljive deformacije prilikom hodanja.
Liječnici također kažu kako razloga za zabrinutost – nema. Ako primijetite kako vaš mališan ima spuštena stopala, nije potrebno odmah kupovati obuću s posebnim ulošcima, budući da ona problem neće riješiti. U slučaju da se dijete prilikom dužeg hodanja žali na bol, tada je potrebno konzultirati se s ortopedom i vidjeti na što prilikom odabira obuće treba pripaziti. No, zapamtite kako posebni, ortopedski ulošci postoje samo kako bi olakšali hod, dok stvarnog učinka na ispravljanje spuštenih stopala gotovo da ni nemaju.
Stopala uvrnuta prema unutra
Kada dijete prvi puta samostalno stane na noge, većina će roditelja primijetiti kako su im stopala lagano zakrenuta jedno prema drugom, radi lakšeg održavanja ravnoteže. Ta pojava spontano će nestati kako mališan postaje sve sigurniji u svome hodu. Kada i nakon navršene dvije ili tri godine života ovaj položaj stopala dominira prilikom djetetova kretanja, jasno je da se radi o stopalima uvrnutim prema unutra do kojih često dolazi zbog okretanja djetetovih kukova prema unutra. Međutim, kao i kod spuštenih stopala, ortopedska intervencija rijetko je kad potrebna. S vremenom će se stopala sama od sebe malo ispraviti, a stručnjaci naglašavaju i kako njihov položaj, čak i ako do jedne mjere ostane „prema unutra“, nije prepreka aktivnostima poput trčanja ili treniranja bilo koje vrste sporta.
„Ikserice“ i „okserice“
Ova dva naziva odnose se na pretjeranu zakrenutost stopala prema van (ikserice) ili prema unutra (okserice), a koja je uzrokovana okretajem iz područja koljena. Ova stanja često su genetski uvjetovana, te mogu predstavljati mnogo veći problem od spuštenih stopala ili uvrnuća.
Ikserice se mogu primijetiti kod mnoge djece mlađe dobi, i s vremenom se u većini slučajeva spontano ispravljaju. Medicinska intervencija potrebna je ako stanje predstavlja prepreku normalnom hodu i nakon navršene šeste godine života, te kada je jedno koljeno znatnije zakrenuto „na van“ od drugoga. U rijetkim slučajevima dijete osjeća bol u području koljena prilikom kretanja, te je tada potrebno razmisliti o korištenju proteza koje bi trebale ispraviti položaj nogu.
Okserice, ili zakrenutost noge prema unutra, često su ponešto ozbiljnije stanje budući da mogu ukazivati na neke druge poremećaje poput rahitisa. Karakterizira ih pretjerano izbočenje potkoljenične kosti u stranu, te prostor između nogu naizgled tvori oblik slova „o“. Niti u ovom slučaju ne treba razmišljati o protezama ili fizikalnoj terapiji, barem do djetetova polaska u školu. Međutim, ako se problem i dalje nastavi ili postane izraženiji, trebalo bi posjetiti ortopeda koji bi trebao provjeriti postoji li mogućnost da dijete pati od rahitisa kojeg je potrebno na vrijeme prepoznati i tretirati.