Vjerujem da su vas ponekad u životu odbili muškarci do kojih vam je bilo stalo, no i da ste vi odbile neke muškarce koji su se baš trudili oko vas. Naravno da nitko ne voli biti odbijen i da to nije baš ugodna situacija, no zanimljivo je promatrati kako na istu situaciju reagiraju muškarci, a kako žene. Naravno, uvijek postoje ekstremi kao oni koji buše gume na automobilima ili razbijaju prozore u osvetničkoj misiji.
Žene, iako znaju i očajavati i plakati i biti tužne, obično potraže utjehu u toploj prijateljskoj riječi. Neke se s tugom suočavaju u samoći, a neke vole vrijeme provoditi u društvu kako ne bi razmišljale o neugodnoj situaciji. Ponekad s nostalgijom pogledavaju na mobitel u nadi da će ON ipak nazvati... No, kako reagiraju muškarci?
Njihove su reakcije vrlo interesantne. O njima sam porazgovarala s nekoliko prijateljica koje imaju iskustva vrlo slična mojem. Prvi su slučaj oženjeni muškarci koji traže malo razbibrige i zabave. Srećete ih svakodnevno: na poslu, na internetu, u susjedstvu... Zgodno je da mnogi od njih priznaju da su oženjeni. Naravno, svi su u „lošim brakovima“ i tek što se nisu razveli, a oženili su se samo zbog ženine trudnoće; inače ne bi oni nikada...
Prije svega traže rame za plakanje i najradije bi vam ispričali sve o svom jadnom i tegobnom životu u kojemu ih žena gnjavi. Rijetko kad će reći da je žena dobra majka, da se brine o cijeloj obitelji, radi cijeli dan i slično...
I tako oni, jadni, traže neku dragu ženicu koja bi ih saslušala i malo pomazila, a ako se odnos razvije, moguće je i nešto više. Zar nisu slatki?
Jeste li ih probali odbiti? Nije važno jeste li pritom ljubazne ili neugodne. Njihova je reakcija često ista: Pa, zar smo mi otrovni, prljavi... Obično ih pitam jesu li oni odabrali svoju ženu ili partnericu. Ako jesu, zašto ne dozvoljavaju istu slobodu sugovornici koja je možda i slobodna? Tu nastupa druga razina napada: Sigurno niš' ne valjaš kad si slobodna, sigurno te nitko neće... Pritom zaboravljaju da su vas samo nekoliko minuta ranije uvjeravali da ćete gorko zažaliti ako ih ne upoznate jer su upravo oni za vas prava premija.
Muškarci jednostavno ne žele čuti NE i to shvaćaju kao najveću uvredu na svijetu. Mnogi stručnjaci kažu da muškarci po svojoj prirodi nisu monogamni, za razliku od žena. Zato oni jednostavno ne razumiju zašto ne bi mogli imati 2 „ženke“: jednu koja će brinuti o obitelji i drugu s kojom bi se provodili. Čast rijetkim izuzecima i doista blago njihovim ženama, no rijetko koji neće zaustaviti pogled na lijepoj i atraktivnoj ženi, a možda i otploviti u svijet mašte.
Priča mi frendica kako je nedavno upoznala friško razvedenog muškarca, u teškim traumama. Nazivao ju je svaki dan i lamentirao o bivšoj ženi, o djeci za kojom pati, onda buncao kako bi je rado vidio, pa onda opet o svom sinu... Uglavnom, čisti kaos. Kad mu je ona rekla da joj se javi kad se sredi, posloži svoj život i razmisli što želi od nje, on se smrtno uvrijedio. Njemu je bilo sasvim normalno da joj stalno plače na ramenu dok ga ona strpljivo sluša iako doista nema veze s njegovim propalim brakom.
Tu je i druga krajnost. Razvedeni muškarci koji radosno viču: Konačno oslobođen lanaca i okova! Pritom ne shvaćaju koliko su zapravo smiješni. Naime, sami su živjeli u tim istim lancima i ništa im nije nedostajalo, a sad su se tek prosvijetlili i spoznali da su zapravo godinama bili sputavani. Sretnete li ih vani u nekom klubu, djeluju kao psići pušteni s lanca, veselo upoznaju nove žene, udvaraju se, silno se žele neobavezno provesti - i bježe brzinom vjetra ako naslute kod neke obožavateljice i najmanji tračak ozbiljnijeg interesa jer oni sada trebaju zraka. Ipak su dugo patili.
Kakva su vaša iskustva, drage dame?
Vaša Ema Jurić