Imam sina od 38 godina koji nikako da stane na svoje noge (ne želi raditi), a sada se spetljao s nekom pokvarenom ženom koja stalno mijenja muškarce. Ali on želi baš nju. Ponekad putem interneta traži i druge žene, ali kad se ona opet javi putem mobitela, on mi ju opet dovodi kući. Ona ostane kod nas nekoliko dana, a onda nađe putem interneta drugog muškarca i ponovno ode i tako redom. Ja kao majka ne mogu to više podnijeti - psihički sam klonula. Moj suprug je mekušac, ne zna se razderat i to istjerat od kuće. Tako da sada i pomišljam da moj sin nestane iz tog svijeta da živim u miru. To je jako teško kad jedna majka tako kaže ALI JA NE MOGU VIŠE. Molim Vas da mi pomognete - ŠTO RADITi. Bila bih vam jako zahvalna. L.p. nesretna
Odgovor:
Draga nesretna,
prije svega žao mi je što Vam je teško i što se osjećate loše zbog ponašanja Vašeg sina.
Svakako bih Vam na početku htjela naglasiti da ono na što vi ne možete utjecati je izbor partnerice Vašeg sina. Možete mu kao majka izreći svoje mišljenje o dotičnoj partnerici, no ne možete i utjecati na njegovu odluku. Ono na što možete utjecati jest hoće li ta osoba boraviti u Vašem prostoru. I za to su bitne granice koje morate postaviti svom sinu. S obzirom da Vaš sin još uvijek živi s Vama, odluka o tome hoćete li dozvoliti posjete njegove partnerice je samo na Vama. A u krajnoj liniji i odluka hoće li i do kada Vaš sin živjeti s Vama.
Ono što nisam saznala iz Vašeg pisma jest da li Vaš sin na ikoji način pridonosi zajedničkom kućanstvu ili ga Vi kao roditelji i dalje, bez obzira na dob, uzdržavate i brinete o njemu?
Ako je Vaš odgovor potvrdan na drugi dio mog pitanja, tada se vjerojatno radi o muškarcu koji ne preuzima odgovornost za svoj život čisto iz razloga jer to može. Granice u odgoju djeteta je potrebno postaviti već u najranijoj dobi kako bi jednog dana taj odrastao mladi čovjek postao samostalan, zreo, sposoban brinuti o sebi i svojim potrebama. Bez obzira na to što sada Vaš sin ima 38 godina, i dalje vjerujem da nije kasno da poduzmete određene korake kako bi olakšali život sebi ali u krajnju ruku i potaknuli njega da, kako ste i sami rekli, „stane na svoje noge“.
Želim Vam puno sreće i upornosti
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener