Je li ti se kada dogodilo da ti je frajer rekao da si preglasna i kako se ne može koncentrirati na akciju od tvojih uzdaha? Što si mu rekla na to? Jesi li se posramila i stišala, posvađala s njim usred seksa ili nastavila po svome, uznemirujući susjede?
Neki dan šetam s frendicom. U životu nisam ovoliko koračala, koliko sam u proteklih mjesec dana, nakon što su nam pozatvarali kafiće i sve ostalo. Za šetnje po trgovačkim centrima trebala bih dobiti na lotu pa dok se to ne dogodi tučem kilometre po cesti, makadamima, nasipima i brdima.
U jednoj takvoj šetnji, kako rekoh, govori mi ona da ima dečka s kojim se viđa neko vrijeme. Mlađi je od nje devet godina, sav vrckav, glasan i prpošan na van, no pod plahtama sasvim druga priča. U javnosti ekstrovert, u krevetu totalni introvert-mimoza. Te mu ovo smeta, te ga ono žulja, te pali svjetlo te ga gasi te ga bocka… Ni program na TV-u nije odgovarao pa su ga ugasili. Konačno su uvjeti u sobi bili laboratorijski. Tišina, čuju se samo radijatori i sporadično nečija crijeva, temperatura savršena, vlažnost optimalna - u zraku, u njoj kao u tropima. Njih dvoje konačno se prepuste strastima.
On joj se jako sviđa i čim ju takne, ona odleti u sedmo nebo. Da nije tako i da je iole objektivna, malac bi već odavno odletio iz stana. I krenu oni… stvar se zahukta, ona postane glasna i taman da će dosegnuti vrhunac, on ju zamoli da se stiša jer ga dekoncentrira. Ništa, zbroji se ona, pazi da ostane u elementu (nije vrijeme za rasprave, bolje vrabac u ruci nego golub na grani, daj što se da), stavi se na mute, ugrize za ruku i svrši. Oči umalo da joj nisu iskočile! Ne treba spomenuti da se on nije ni čuo. Kao da ga nema. E sad, da je vojnik, rekla bih - koja samodisciplina, skidam kapu! Utreniran je vrhunski. No, nije vojnik. Ne radi, studira.
Što je najbolje, nije ona nešto glasna (ne pitajte kako smo šetajući po nasipu određivale njezine decibele), nije da ju čuju susjedi u zgradi do njene (imala sam takvu susjedu…), već jednostavno glasanjem iskazuje svoje emocije. Prirodno, sasvim. Ne treba naglasiti da ne govorim o onim lažnim stenjanjima koji se čuju u porno filmovima, od glumica koje sanjaju o ulogama u filmovima B katgorije, koji se puštaju za Božić i nedjeljom popodne. To nitko ne voli i to nigdje, osim u drugorazrednim uradcima za odrasle, ne prolazi.
Zar nije dobro kada ti netko dok se trudiš oko njega, da do znanja da dobro radiš to što radiš? Barem uzdahom. A kamo li tek da se toliko raspameti pa se ne može suzdržat, a da ne vrisne od užitka? Ok, ok, ne treba nitko vrištati. To zaista može prepasti drugu osobu (i okolinu, a ne želiš policiju na vratima, dok mu nokte zarivaš u leđa), ali iskazati malo eksplicitnije što osjeća u tom trenutku, ne bi bilo na odmet.
Rekla bih da ima više glasnih cura, ali nađu se i glasni frajeri, a opet ima onih koje bi trebalo ozvučiti bubicom i spojiti na razglas prije seksa, ne bi li ih čule. Čak se i ne uspušu pa se još hvale da je to zato jer imaju kondicije. Zaboravite dečki na kondiciju! Nama treba u tom trenutku da izgubite i pamet i dah i pojam o stvarnosti. Da se umalo ne onesvijestite od seksa! To je seksi, to se pamti i tad se traži još. Na glas!
*Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr