Bili smo kod neuropedijatrice, eeg je uredan, inače imamo dosta zdravstvenih problema u obitelji, ja (majka) imam karcinom, on boluje od rođenja, trenutno sa GERB-om i stalnim gastroskopijama. Jednom je treptao kad je počela škola i to je nestalo ubrzo. Doktorica misli da je osjećajan i da možda osjeća moju bolest i da ga to psihički smeta. Razgovarala sam s njim, okolišala na sve moguće teme, od škole, nasilja, prve simpatije, ruganja, strahova od ocjena, sve negira. Moram napomenuti da je to čak počelo kad su počeli praznici, dok nije bilo nekog stresa i doticaja sa školom. On je svjestan tikova, ali kaže da je to jače od njega, ne može ih kontrolirati. Imate li kakav savjet? Unaprijed hvala na odgovoru. Zabrinuta mama
Draga zabrinuta mama,
prije svega žao mi je zbog svega što prolazite i šaljem Vam iskrenu podršku.
Što se tiče tikova koji su se javili kod Vašeg sina, moram napomenuti da u stručnoj literaturi još uvijek ne postoji potvrda konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova. No jedna od teorija je da se tikovi kod djece prvenstveno razvijaju kao ispušni ventil koji im pomaže da otklone napetost i izbace negativnu energiju. Ne mogu tvrditi koji je točno uzrok tikova kod Vašeg sina, no sa sigurnošću mogu reći da bolesti kroz koje prolazite (i Vi i on) za njega zasigurno jesu stresne.
Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Tako se u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika uključuje zaštitni mehanizam psihe – napetost se oslobađa kroz tikove. Treptanje očima, čupkanje kose, nabiranje nosa ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.
Budući da trenutno prolazite kroz težak period, ne bi bilo loše da sina uključite u tretman kod stručnjaka – vjerujem da bi prorada emocija mogla pomoći Vašem sinu da smanji napetost i tako posredno utječe na tikove. Ono što Vi možete učiniti po pitanju njegovih tikova jest da mu budete podrška, da provodite vrijeme s njim, razgovarate, igrate se.
Vrlo je važno i kako Vi gledate na njegove tikove: ukoliko se sramite, strahujete da tikovi neće proći ili ste pak konstantno na njih fokusirani, tada će oni i Vašem djetetu biti veliki problem. S druge strane ukoliko ga podržite, osvješćujete kod njega sve pozitivne osobine i postupke (jer on je puno više od samih tikova), a na tikove gledate kao na male mravce koji su u prolazu – sigurna sam da će biti pomaka.
Kako tikovi nisu pod kontrolom naše volje, tako ih Vaš sin ne može ni kontrolirati – i na tome ne treba ni inzistirati. Jednostavno se fokusirajte na druge stvari, potaknite sina da slobodno vrijeme ispuni aktivnostima koje voli, a svoje slobodne trenutke posvetite druženju i igri s njim.
Vama i sinu želim puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener