stupnja. U početku je motorički kasnio za svojim vršnjacima, no sustigao ih je otprilike u 8. mjesecu života. Fizikalne vježbe smo radili od rođenja do prvog rođendana. Dugo se nije rotirao, a onda je u tri mjeseca počeo i rotirati i posjedati se, propuzao i digao se na nožice. Prohodao sa 14,5 mj. To je ukratko ovo sto smo prošli s motoričkim razvojem.
No, brigu mi zadaje razvoj govora. On je sa 3 mjeseca počeo gugutati, oko 6 mjeseci je pučio usne i pljuvao, oko prvog rođendana govorio ta-ta-ta, ba-ba-ba, pa-pa-pa, pa je to prestao vikati, ali je znao ponekad reći daj!, tata, baba, pa-pa i ava-ava (za psa), Mmm (za kravu). U vožnji autića po kući vikao je brm,brm, bacao kockice u kanticu i vikao bam! (kao zvuk lupanja). Ponekad maše pa-pa, prstićem stalno pokazuje željeni predmet i tako uglavnom komuniciramo. Uz pokazivanje prstićem ispušta i neki glas iz grla (kao mala sirena hitne pomoći ili više kao neko cijukanje miša), uglavnom sa zatvorenim ustima. i onda znam da me treba ili traži neku pomoć. Odaziva se na ime, poziva na zajedničku igru, dijeli igračke, smije se glasno, pleše na glazbu, izvršava naloge tipa: donesi kockice, dodaj mi autić, baci ovo u smeće, kad mu kažem idemo se kupati, on krene prema kupaoni i tušu. Voli slikovnice, traži da mu se čita, prepoznaje slike u njima, zna pokazati jako puno slika tipa: pas, mačka, sunce, kućica, bubamara, zvono, lopta, kamion, papuče, ptice, duga, jabuke i još hrpu drugih riječi, da sad ne nabrajam. Znači, zbilja dobro razumije i razumije sve što mu se kaže. Kad nešto ne može, signalizira i traži pomoć. U zadnje vrijeme na neke riječi, a najviše na NE, stavlja ruke na uši. Nikada nije imao upalu uha, niti grla. Hranu manje više žvače koliko može, jer ima samo 4 zuba, dva prednja donja i prednja gornja. Ne miksam mu sada ništa iako sam jedno vrijeme morala jer nije ništa kruto htio, ali nadišli smo taj problem. Voli da sam mu u blizini i u toku igre mi zna doći da ga pomazim.
Ono što me muči je što ne govori ništa (ni ono malo što sam nabrojala u početku), već samo koristi taj svoj zvuk sirene/miša za komunikaciju. Je li to lijenost? Ili je moguće da je u pitanju neki (tehnički) problem? Ima li potrebe za intervencijom? I da napomenem, bili smo kod logopeda na Goljaku prije 2,5 mj u sklopu odjela majka-dijete jer je neurorizičan pa se tamo pratimo. Logopedica je rekla tada da je zadovoljna s njim, da je topao i srdačan, da komunicira očima, razumije, igra se lijepo itd. Ali tada je on još govorio tih par riječi koje je koristio. Sada više ni to. Eeg je na Goljaku bio uredan. Što da radim, i da li ima potrebe za intervencijom? Okolina (bake, djedovi, prijatelji) se oko mene hvataju za glavu kad kažem da ništa ne priča i vrše pritisak na mene da ga vodim stručnjacima na pregled. Prvo sam bila smirena po pitanju toga jer znam da neka djeca ne govore do 2. godine, a onda samo odjednom počnu, ali kako me okolina više pritišće sada je i mene oprala panika. Molim Vaše mišljenje i neki savjet jer nisam pametna više! Već par dana pokušavam od njega izvući nešto, ali on neće. Ili zatuli kao zvuk sirene ili me gleda i smije se ili me ignorira. Znam da mi nije pametno što ga gnjavim, ali ne mogu si pomoći. Još jednom hvala na bilo kakvom savjetu. Prvo mi je i jedino dijete i jako, jako sam zabrinuta.
Poštovana,
prije navršene druge godine života, osim samog govorno-jezičnog razvoja, vrlo je važna procjena i svih drugih oblika komunikacije.
Vaše dijete trebalo bi moći:
- koristiti zvuk da bi privuklo Vašu pažnju kada ste u drugoj prostoriji - ostvariti uredan kontakt očima - razumjeti jednostavne naloge - reagirati na glasne zvukove - pokazivati zadane predmete ili životinje na slikama - većinu igara koje je započeo i samostalno završiti (ponekad pospremiti igračke) - kada mu ponudite izbor između dva predmeta pokaznom gestom odgovariti koji želi i sl.
Ako ste Vaše dijete prepoznali u svim ili bar većini ovih natuknica tada za sada nemate potrebe za velikom brigom. Ukoliko Vaše dijete do svoje druge godine ne počne koristiti barem 20-ak funkcionalnih riječi obratite se logopedu.
Stella Rožman, prof. logoped