Prije pola godine ili malo više pretvorio se u dječaka koji iskušava sve moguće granice, tuče se s djecom, inati, ne sluša, odlazak u dućan nam je postao avantura. Ako nema kolica da može u njih sjesti, onda trči, skače i ljudi nas gledaju kao da je neodgojen. Pišem vam iz Splita i mi smo inače dosta temperamentna obitelj, glasni smo i omakne se pokoja psovka, a on je nažalost sve psovke koje je čuo i od nas i baka i svih ostalih, počeo upotrebljavati. Iako smo svima pokušali reći da mu se ne smiju i suprug i ja pokušavamo smanjiti psovanje, on i dalje govori i jako je neugodno. Jednostavno, ma što da mu se kaže, on radi suprotno i njegova mora biti zadnja. Suprug je pomorac tako da sam ja sama s njim i zaista imam strpljenja. Trenutno ne radim i s njim provodim sve moguće vrijeme. Imamo neki ritam kad se spava, jede, to je sve u redu. Dosljedna sam u svim tzv. kaznama. Nagradim ga kad posluša poljupcem, lijepom riječi i on je sretan. U teoriji sve razumije, ali nekako ga to sve nadjača. Sad bi u 9. mjesecu trebao krenuti u vrtić i bojim se da će nas izbaciti radi njegovih psovki, ponašanja. U većoj grupi djece čak i funkcionira, ali kad je manja grupa on mora biti glavni, udari, gurne. Malo prije sam kuhala ručak, a on se igrao u sobi i u roku od 10 minuta je sve igračke pobacao kroz prozor. Kad sam ga pitala zašto je to učinio, rekao je "da se djeca igraju". Onda sam mu sve igračke skupila i spremila, jer njemu kao ne trebaju. On nije reagirao uopće, nego mi je rekao "spremi". Molim vas za savjet, jer sam više frustrirana kao roditelj i imam osjećaj da nema načina koji nisam probala. Jednostavno ništa ne pomaže. Ništa. Hvala puno. NA
Draga mama,
vjerujem da Vam ponekad nije lako nositi se s ponašanjem Vašeg dječaka. Spominjete da je on oduvijek bio živahno dijete, ali da se u posljednje vrijeme kod njega može primijetiti i agresivno ponašanje, bunt i otpor.
Uočili ste da su neka njegova ponašanja, kao što je psovanje, posljedica toga što je to čuo u svojoj okolini. To je tipičan primjer učenja prema modelu.
Ono što se ponekad dogodi jest da kada dijete prvi puta izgovori neku psovku, odraslima to čak može biti simpatično ili mu se smiju. Tako da dijete onda bira i dalje govoriti psovke, čak i kada mu odrasli to počnu zabranjivati.
Svakako je korisno to da mu primjerom pokažete da psovanje nije lijep način izražavanja i da mu postavite jasnu granicu za to. Npr. možete mu mirnim tonom reći da ako bira psovati, da to znači da danas bira ne gledati svoj omiljeni crtić. Ili već neku drugu posljedicu za koju mislite da mu je dovoljno važna pa da bi zbog toga promijenio svoje ponašanje.
Također, vezano uz njegova neprimjerena ponašanja, važno je zapitati se što on time dobiva. Je li to način na koji samo traži Vašu pažnju ili Vam šalje neku drugu poruku? Možda mu je dosadno, a ne zna se sam zabaviti. Također, moguće je da je prema temperamentu dijete visoke razine aktivnosti i snažne emocionalne ekspresije. On se sada tek uči samoregulaciji ponašanja i emocija i u tome mu je potrebna i Vaša pomoć.
Primjećujte i najmanje situacije kada se uspio iskontrolirati da ne odreagira neprimjereno i pohvalite ga. U bilo kojim situacijama kada nekoga udari ili gurne, važno ga je zaustaviti i postaviti mu jasnu granicu s posljedicom. Nešto više o tome kako se nositi s djetetovim agresivnim ponašanjem možete pročitati u članku Agresivno ponašanje kod djece.
Sretno!
Tea Knežević,
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom