Kad mu zaprijetim da ću mu oduzeti omiljene igračke ista reakcija. Onda u vrtiću dirigira kako on hoće. Hoće sam sjediti za stolom za vrijeme ručka, tete mu dopuste, onda im kaže da bi ipak s prijateljima, iskušava dokle može provocirat, a ne znam zašto. Isto ima zadaću u vrtiću koju pišu svaki dan, a on bi se igrao, njemu se neda. Kad napravi zadatke bude ok, lijepo napravi ali samo kad on hoće, ne kad teta kaže i kad svi pišu. Pa ako može neki savjet. Više ne znam kako da nauči, da ga preusmjerimo dobrom ponašanju i da nauči slušati. On se ispriča, ali opet ponavlja svaki dan isto. LP
Draga mama,
ponekad situacije koje ste naveli mogu biti frustrirajuće za roditelja te izazvati osjećaj nemoći. Čini mi se kako Vaš dječak ima veliku potrebu za osjećajem moći kao i kontroliranjem situacije te da ponekad odbija poslušati autoritet – bilo da se radi o Vama ili tetama u vrtiću. U takvoj situaciji važno je ostati smiren i dosljedan, ali istovremeno imati sluha za potrebe i emocionalna djeteta.
Stoga je potrebno komunicirati s djetetom tako da se ono osjeti voljenim i bitnim no pri tome treba jasno naglasiti granicu na njegovo ponašanje. Pri postavljanju granica korisno je prvo prepoznati što dijete želi i kako se osjeća u nekoj situaciji i to mu reći (na primjer: vidim da si sada ljut i da ti se ne da pisati zadaća), nakon toga postaviti granice (sada je vrijeme za pisanje zadaće i važno mi je da je napišeš) te je na kraju poželjno djetetu pružiti izbor (želiš li sada napisati zadaću i onda kasnije otići u šetnju ili se želiš sada poigrati pola sata pa onda pisati zadaću). Dijete kojem je dan izbor, dana mu je određena kontrola nad situacijom što povećava njegovu voljnost da učini ono što od njega tražimo jer davanje izbora djetetu smanjuje borbu moći između roditelja i djeteta i ono bitnije tako se čuva odnos između roditelja i djeteta.
Također spomenuli ste da ponekad koristite prijetnje da ćete mu oduzeti najdražu igračku. Kod kažnjavanja je bitno da ga koristite kada ste zaista sve druge opcije iscrpili i druga bitna stvar je da trebate biti dosljedni inače kazna neće imati efekta. Ako mu kažete da ćete mu oduzeti najdražu igračku i to nekada napravite nekada ne, tada vaša prijetnja nema dovoljnu snagu. No prije same kazne, prvo djetetu treba dati informaciju da to što radi nije u redu. Ako zbog toga ne promijeni svoje ponašanje tada mu treba uputiti kritiku ponašanja. Pri tome bi bilo dobro da ne kritizirate dijete nego isključivo njegovo ponašanje. Tek ako ni to ne urodi plodom slijedi prijetnja kaznom koja bi trebala biti realna i izvediva. Na kraju ako ni prijetnja nije bila učinkovita, dijete možete probati kazniti u skladu s izrečenom prijetnjom, a tu je najvažnija dosljednost, drugim riječima pregovaranje oko kazne nije poželjno.
Nadam se da će vam neki od savjeta biti od koristi. Važno je imati na umu da djeca u ovoj dobi tek uče samoregulaciju i svakako im je važna pomoć odraslih u tome. Stoga Vam želi puno strpljenja i dosljednosti. Sretno!
Dajana Blažević, magistra psihologije