Iako je dosta živahan, na satu je miran, samo ništa ne zapamti pa moramo kod kuće vježbati i natezati se sa zadaćom. Ja sada ne radim i pomažem mu koliko mogu, ali što će biti kada se to promijeni. On ima i seku blizanku i učiteljica je dosta stroga i zahtjevna i ponekada mu pokaže sestrin ispit koji je savršen, ali ni to ga ne dira previše. Znam da je drugačiji od sestre i da je dečko, ali bojim se da će do 5. razreda biti sve gore jer je gradivo sve zahtjevnije. Molim vas savjet kako da se postavim i kako da mu pomognem. BV
Poštovana, prije svega pokušajte čim manje uspoređivati Vašeg dječaka sa sestrom. Djeca su različita, različitom brzinom sazrijevaju i različito se odnose prema obavezama koje imaju. Postoji mogućnost da je dječak još uvijek emocionalno nezreo i treba mu dati vremena da se to sazrijevanje dogodi. Emocionalna nezrelost se obično veže uz samostalnost djeteta.
Samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta. Samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može: samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo),samo se okupati (neovisno o „poplavi“ u kupaoni) . . . Poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i "potrošenog" slobodnog vremena ali to je sjajna "investicija" za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi. A od „školarca“ se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi.
Iz Vašeg opisa problema vidim da dijete ne zapamti što je radilo u školi, što ima za zadaću, a na ispitima ne postiže zadovoljavajuće rezultate. Opisano može biti u vezi s teškoćama pažnje pa bi svakako bilo dobro odvesti dijete stručnjaku koji će utvrditi pozadinu samog problema. Tek kada ćete sa sigurnošću znati uzrok teškoća moći ćete pristupiti konkretnijem rješavanju problema.
Svakako se slažem s Vama kako peti razred nosi nove izazove te Vam toplo preporučam da stručnjaka potražite što prije.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo