Kad nije ljut normalno s njim razgovaramo da je ružno lupiti ili ugristi nekoga, da se to nikako ne smije raditi. Međutim, kad ga uhvati bijes, sve pada u vodu. Dovoljno je da mu kažete dobro jutro ili pjevušite nešto da se jednostavno ustane i lupi. Kad mu kažemo da se to ne smije, da to ne radi, kreće histerija. I suprug i ja smo dosljedni i svaki put govorimo ne. Pretpostavljam da je dosta ljubomoran, jer ima mlađeg brata (7 mjeseci). Pokušavamo sve da se ne osjeća loše zbog bebe, imamo vrijeme samo za njega, ali ništa ne pomaže. Prema braci je jako nježan i brižan. Razgovarala sam i s tetama u vrtiću koje kažu da tamo uopće nije agresivan, baš suprotno, ali da dosta primjećuju ljubomoru zbog brace. Pišem vam ovo očajna jer sve više gubim živce i teže se kontroliram: jutros sam ga lupila po guzi i čvrsto primila za ruke; mislila sam da će mu ostati masnice. Ne želim to! Ne želim biti takva prema svojoj djeci, ali baš se gubim i sve teže se nosim sa situacijom. Kako konkretno da mu pomognem kad je tako ljut? Što radim krivo? Tužna
Draga mama,
vjerujem da Vam je teško podnositi agresivno ponašanje Vašeg sina. Pogotovo sada kada imate i bebu i kada je za sve skupa potrebno puno više energije i strpljenja. Drago mi je čuti da u vrtiću nema ponašajnih problema i da je dječak prema braci brižan i nježan.
Kažete kako u trenutcima kada Vaš mališan nije ljut, odnosno kada nije emocionalno pobuđen već opušten, tada možete lijepo razgovarati s njim o tome kako se drugi ne udaraju. U tim trenutcima, dijete to zaista i shvaća, no kada se nađe u situaciji kada ga nešto naljuti, on se ne može iskontrolirati, emocija ga preplavi.
Djeca u toj dobi tek uče samoregulaciju i u tome im je potrebna pomoć odraslih. Svi mi, kada snažno osjećamo neku emociju teže kontroliramo svoje ponašanje. I sami ste primjetili kako ponekad, kad Vam je jako teško, ne uspijete iskontrolirati svoje ponašanje i nakon toga Vam bude žao i osjećate se loše. Tako je i kod djece, samo što kod njih možemo očekivati još manju razinu samoregulacije upravo zato što se samoregulaciji učimo kroz cijeli život. To ne znači da treba toleritati agresivno ponašanje već upravo suprotno.
Važno je svaki puta jasno reći "ne" i zaustaviti ga, a zatim je važno pomoći djetetu da se smiri i da mu se smanji frustracija. Djeca ne znaju kako se smiju ponašati kada su ljuta, odnosno ne znaju koji su ok načini za iskazati ljutnju i izbaciti tu energiju iz sebe. Tu je važno da imaju pomoć roditelja i da roditelj, u trenutku kada je dijete ljuto i iskazuje neko ponašanje koje nije ok, jasno postavi granicu djetetu ali ga i preusmjeri i pokaže mu što smije raditi da izbaci energiju koju ljutnja uvijek nosi sa sobom. Više o emociji ljutnje možete pročitati u ovom članku: Kako se snositi s djetetovom ljutnjom.
Ono o čemu je također važno razmisliti jest kako Vi sebi možete pomoći u trenutcima kada Vam je teško zbog ponašanja Vašeg sina. Ponekad prije nego što odreagirate, probajte duboko udahnuti ili na tren zastati kako biste si pomogli da se smirite pa da poslije budete zadovoljniji svojom reakcijom. Spomenuli ste kako kod svog sina primijećujete i ljubomoru, a više o tome možete pročitati u sljedećem članku: Što učiniti kada je dijete ljubomorno?
Ukoliko ćete imati potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno nam se javite.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom