I nije me to brinulo, još je bio jako mali. Uglavnom, on kada nešto traži kao npr. piti, uzme me za ruku i vodi do sudopera. Kad mu postavim pitanje "Hoćeš piti?" on se nasmije i dalje me samo vuče za ruku. Razumije okolinu, jer kada mu kažem "Sada idemo u krevet" on uz pobunu ide u sobu jer zna da je vrijeme za spavanje. Jako je živahan, ali recimo lijen za hodati vani. Doma hoda i trči normalno, u parku se penjao sa godinu i 9 mjeseci na one kućice sa toboganom, lijepo se spusti niz tobogan. Počeo se dizati uz stvari sa 11 mjeseci, propuzao je s 10, ali dugo mu je trebalo da se pusti pa je prohodao s 16 mjeseci samostalno. S tim da je odbijao hodati, dok je hodao samo uz stvari, tako da ga netko primi za ruku. Dosta je svojeglav i kada nešto naumi teško da to pušta, ako mu nešto ne dam to su velike pobune i deranja. Imamo slikovnicu na kojoj imaju slikice životinja i kada mu kažem "pingvin" on ide po tu slikovnicu, ali to ga interesira 10 minuta i dalje ne želi. Prije par mjeseci je rekao "ta-ta" što se miješalo sa "ka-ka" i tako neko vrijeme i sada opet ništa. Ne razumijem jednostavno u čemu je problem? Imam dojam kao da on pokuša jednom nešto reći, ali onda shvati da ne ide pa odustane. Stariji brat je brbljao u njegovoj dobi naveliko. Spomenula sam pedijatrici da ne priča, ali je rekla da to još nije ništa alarmantno. Sada nešto brblja ali to ništa nije shvatljivo. Brine me da li je takvo ponašanje i izostanak govora normalan? Velika je maza, svi puno razgovaramo oko njega. U kolektiv će tek ove godine. Ali mene to strašno brine da sam mislila tražiti uputnicu da ga vodim kod psihologa, logopeda da procijene situaciju jer ja zbilja više nisam pametna s obzirom da mi svi govore da se brinem bez razloga, da je samo ljeniji za neke stvari. Ne znam što da radim i mislim. Oprostite na dužini posta, htjela sam Vam koliko toliko opisati njega i situaciju. Unaprijed zahvaljujem na strpljenju i odgovoru. LP, mama D.
Poštovana,
za uredan jezično-govorni razvoj djeteta u dobi od 2 godine karakteristično je da dijete zna pokazati i imenovati svakodnevne stvari, oponaša zvukove životinja ili ih imenuje, ponavlja riječi koje čuje, koristi negacije (nema, ne), počinje koristiti zamjenice (ja, ti, moje), zna pokazati nekoliko dijelova tijela, razumije pitanja (tko, gdje, što), odgovara s da ili ne, dobro imitira zvukove, riječi, kretnje odraslih, koristi jednu riječ ili kratke faze za izražavanje emocija. U dobi od 2 godine simptomi usporenog govorno-jezičnog razvoja su slijedeći: ne slijedi i ne razumije jednostavne upute kao „dođi ovamo, donesi...“, ne kombinira dvije riječi u rečenicu, ne imitira riječi i akcije odraslih, ne pokazuje dijelove tijela na upit, nema kombinatoričke (stavljanja dva predmeta u međuodnose) i simboličke igre (igre pretvaranja).
Uz prethodno navedeno i prema informacijama koje ste naveli u vezi jezično-govornog razvoja Vašeg djeteta može se reći da dijete ima nerazvijen govor s obzirom na dob, ali je ohrabrujuće što ste uočili da vas dijete razumije i prati kad mu se obraćate, da vi njega razumijete, da možete uspostaviti komunikaciju, da koristi geste kao zamjene za riječi. Stoga bi bilo vrlo korisno u svakodnevnoj komunikaciji više upotrebljavati geste i sličice. Za dijete su geste jednostavnije za korištenje i učenje od riječi.
Ono što roditelji mogu učiniti je „razgovaranje“ s djetetom o svemu što se trenutačno radi njim. Uputno je jednostavnim i kratkim rečenicama pričati djetetu tijekom svakodnevnih aktivnosti kao što su hranjenje, kupanje, pospremanje, oblačenje...), imenovanje dijelova tijela (na djetetu, sebi, lutki), osoba, igračaka, odjeće, hrane, tijekom listanja slikovnice imenovanje predmeta, likova, opisivanje slika, pričanje događaja). Zajedno s djetetom crtati, bojati, modelirati (plastelin i sl.), pljeskati, plesati prateći vokalizacijom i pjevanjem. Uočiti ono što dijete može i na tome izgraditi zajedničku igru. Uz niz motoričkih igara povežite kratke pjevne jednostavne riječi i pjesmice izmjenjujući glasnoću i intonaciju glasa. Također, bitno je obratiti se za pomoć logopedu koji će napraviti detaljnu procjenu, roditeljima dati savjete za poticanje djeteta te prema potrebi uključiti dijete na logopedsku terapiju. Natalija Vrbas, mag.rehab.educ.Kabinet Korneo