Tijekom vrtićkog odgoja sve smo uspjeli rješavati s vrtićkom psihologinjom koja nam je zaista puno pomogla. Dolaskom u školu nismo naišli na interes i razumijevanje učiteljica, od stručne pomoći tu je samo pedagoginja i rečeno nam je kako nećemo ništa riješiti razgovorom s osobljem škole. Dijete ide u 2. razred i učiteljica nas stalno upozorava kako je nemirna, priča i ometa druge tijekom nastave, inače je vrlo aktivna, brbljava i voli naglašavati sebe i isticati se u društvu, ponekad čak nametljiva. Kod kuće također ima ispade popraćene vikanjem, ne poštuje autoritet, neposlušna je, a s druge strane vrlo emotivna, pažljiva, ali se teško kontrolira i koncentrira. Najteže mi je što odbija bilo kakav razgovor i suradnju. U školi me uvjeravaju da će sve biti u redu i da se još malo strpim, a ja se bojim da ponašanje i tvrdoglavost ne odu predaleko. Gdje da potražim pomoć? Hvala unaprijed na odgovoru.
Poštovana,
hiperaktivnost i impulzivnost koji se manifestiraju kroz motorički nemir, ometanje, pretjerano pričanje, nemogućnost čekanja na red, upadanje u riječ i sl. pokazatelji su nemogućnosti kontrole djetetova ponašanja. Stoga je potrebno postepeno uvesti kontrolu u djetetov život. Predvidljivost situacija omogućit će i lakšu kontrolu djevojčičinih reakcija. Na taj način steći će veći osjećaj sigurnosti, samostalnosti i samopouzdanja.
Dakle, život djeteta sa ADHD-om potrebno je strukturirati na način da dijete samo sudjeluje u planiranju svog vremena. U tu svrhu potrebno je izraditi planove, rasporede, slikovne prikaze ili kratke podsjetnike koji će prevenirati djetetovu zbunjenost i nesigurnost. Osim samokontrole, na taj način roditelji i učiteljica mogu usmjeravati dijete kada to ne može samo. U pisanju domaće zadaće i učenju potrebna je struktura i dosljedno praćenje rasporeda. Valjalo bi odabrati isto vrijeme i mjesto pisanja zadaće bez ometanja drugih osoba i vizualnih i auditivnih distraktora kao što su televizija, računalo i sl. Bilo bi korisno domaću zadaću rješavati u kraćim vremenskim periodima s više pauza.
Suradnja s učiteljicom je važna te ju je potrebno održavati kroz sustavne razgovore. Vi ste osoba koja najbolje poznaje dijete te imate informacije od više stručnjaka koje mogu biti važne učiteljici. Možda možete zamoliti učiteljicu da Vam unaprijed da ciljeve za tjedan ili mjesec pa da zajedno pratite napredak (pr. liste označavanja u kojima mogu biti navedene pisanje zadaće, nošenje pribora i sl.). U konačnici, ako budete smatrali da je djetetu potrebna dodatna podrška u školi, postoji mogućnost da se za dijete provede utvrđivanje psihofizičkog stanja te predloži redovan oblik školovanja uz individualizirane postupke.
Također, za dodatne savjete stručnjaka možete se obratiti u Kabinet Korneo.
Natalija Vrbas, mag.rehab.educ.