Dijete ne pokazuje nikakvog interesa niti za jednu od ponuđenih igara ili aktivnosti, njezin odgovor uvijek bude: neda mi se. U stanju je cijeli dan provesti u gledanju crtića. Takva je i kod kuće, a kad ju tata tjera na igranje sa starijom braćom ona se rasplače. Isto tako ne želi se igrati s drugom djecom na čuvanju, kad joj se netko obrati, bilo dijete ili starija osoba, ona počinje s rukicama trljati oči, natezati lice i udaljavati se. Kretnje su joj vrlo usporene i teško se snalazi u prostoru, dugo vremena treba da odgovori na pitanje, a ako joj se ne da odgovarati također počne dirati lice i prčkati po njemu. Ako je nema na čuvanju dva, tri dana, prilikom ponovnog dolaska plače, pokrije se pelenom po glavi i tako bude dok ne prestane s plakanjem, nikada prilikom dolaska ili odlaska ne želi pozdraviti. Vrlo je teško s njom raditi jer ona nikada ne kaže da je žedna, gladna, da joj se ponovno pusti crtić ako bude gotov nego je u stanju sjediti ispred tv-a i šutjeti dok ju se ne upita što želi ali i onda s jaaaako puno muke odgovori. Ne znam da li je u pitanju lijenost ili nešto drugo. Nema interes za druženje, igru niti sa starijima, niti vršnjacima a niti sa braćom. Molim Vas da mi kažete kako da joj pomognemo?
Unaprijed zahvaljujem!
Poštovana,
Vaš razlog za zabrinutost je opravdan. Iz Vašeg opisa je vidljivo da razvoj djevojčice odstupa od prosječnog razvoja. Kako bi sa sigurnošću ustvrdili uzroke ponašanja djevojčice i dali odgovore na Vaša pitanja preporučam da napravite cjelovitu razvojnu procjenu kod psihologa, defektologa i logopeda. Tek nakon temeljite procjene može se ustvrditi postojanost odstupanja u razvoju i oblikovati tretman koji će biti usklađen s djetetovim razvojnim potrebama. Preporučam da procjenu napravite što prije kako bi se što ranije krenulo s intervencijom, ukoliko ona bude potrebna.
U međuvremenu nastojite se pridružiti djevojčicinoj igri na način da slijedite njezin interes i na taj način potičete interakciju. Isto tako iskoristite igre poput škakljanja, vrćenja, ljuljanja kako bi ste se približili djevojčici. Ukoliko uočite da joj se takve igre sviđaju, iskoristite ih za poticanje verbalizacije. Poškakljajte djevojčicu, zastanite i pitajte ju želi li još škakljanja. Pričekajte odgovor i nastavite s aktivnošću. Isto tako, možete ju pitati želi li da ju škakljate ili ljuljate. Na takav način kroz spontanu igru potičete i verbalizaciju. Svakako nastojte ne „forsirati“ djevojčicu da se igra s ostalom djecu, već se polako ušuljajte u njenu igru i motivirajte drugu djecu da se pridruže istoj aktivnosti. Preporučam da smanjite gledanje crtića i što više potičete interakciju između Vas i djeteta.
Alma Džanović, mag.rehab.educ.