Kad nešto želi uhvati me za ruku i dovede do te stvari ili ako iz prve ne shvatim se rasplače. Živi u sredini u kojoj sestre imaju 10 i 8 godina. Spava u sobi s roditeljima u svojem krevetiću, obično pred jutro nam dolazi u krevet. Brine me što se često po noći zna jako rasplakati, kao da je nešto boli, nekad i grčevito. U tom trenutku uzmem je k sebi, smirim, polegnem kraj sebe, primi me za ruku i onda zaspi i tako po nekoliko puta po noći. Ne znam što se to događa, da li možda proživljava dan? Htjela bih joj pomoći, ali ne znam kako. U očekivanju odgovora najljepši pozdrav. DH
Draga mama,
Koliko sam shvatila prema Vašem pismu, postoji velika razlika između prve dvije djevojčice i djevojčice za koju ste nam se obratili. Ponekad je najmlađe dijete toliko maženo i paženo od strane svih, da se ne treba truditi da ju se razumije. Svi ju ionako stalno pokušavaju razumjeti. Mislite li da bi takvo nešto moglo vrijediti i za Vaše najmlađe dijete?
Vezano za sam razvoj govora, smatra se prihvatljivim ako dijete ne progovori do 30. mjeseca. No ako se to do tada ne dogodi, svakako je važno da se dijete odvede na obradu da se utvrde razlozi i načini kako će joj se potaknuti razvoj govora. Ono što je bitno jest da, za sada, zna komunicirati neverbalno.
Što se tiče plača, vjerojatno i sami pretpostavljate da je to njezin način da Vam kaže da je frustirana, u nedostatku vokabulara. Ono što joj možete reći, u slučajevima kada ju ne shvatite od prve i kada ona krene plakati, je nešto poput: „vidim da mi nešto želiš reći, ne moraš plakati. Hajde, obriši suzice i pokaži mi što želiš“. Kada joj to dovoljno puta ponovite, shvatit će da ne treba plakati da bi Vam nešto rekla, čak i kada je ne shvatite iz prve. U životu je puno puta ljudi neće shvatiti iz prve i ovo može biti prvi korak gdje će početi shvaćati da to što ju netko ne razumije isprve, ne znači da je ne želi shvatiti i da je se ne trudi shvatiti.
Glede noćnog plača, da li možete povezati bilo što se događa u danu s njezinim noćnim plačem? Ako joj se ne događaju nikakve loše, stresne sitaucije u danu, nema razloga da plače po noći. No, jako je bitno vidjeti kako se Vi i okolina nose sa njezinim plačem. Da li kada ne plače, svi manje reagirate na nju, jer je „sve u redu“?
Djetetov plač često zna biti povezan sa djetetovim strahom koji se rijeđe i teže uočava. Pa, u skladu s tim, koliko je Vama i okolini, bakama, djedama, sestrama, teško odvojiti se od nje? Kako djevojčica reagira kada se Vi, kao mama, odvojite od nje, kada je ostavite primjerice u vrtiću? Da li i tada plače ili se brzo smiri i zaigra? Ako joj je jako teško odvojiti se, to mi moglo značiti da ima visoku separacijsku anksioznost. U pozadini toga je strah što znači da treba vidjeti kako joj se može pomoći da nauči biti OK kada je sama, bez roditelja i u manje sigurnoj okolini (poput vrtića).
Budući da ima tu mnogo elemenata kojih bi bilo dobro dodatno razraditi, preporučila bih Vam da se obratite dječjem psihologu, ako ne prije, onda na jesen. Ovdje sam spomenula dvije stvari: 1. Razvoj govora za koji se može pričekati do njezinog 30. mjeseca 2. Odnos drugih prema njoj (Vaš, od sestara, od drugih odraslih u okolini) koji itekako može utjecati na njezin daljnji emocionalni razvoj. Za taj aspket poželjno je ne čekati da dijete navrši određenu dob, već pružiti priliku nekoj stručnoj osobi da Vas i Vašu obitelj upozna, da Vam da smjernice i da Vas vodi kroz taj proces.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl.psihologpsihoterapeut, certificirani terapeut igrom