U smislu da kaže da treba obaviti nuždu, pa joj moram staviti pelenu, pa ona obavi i odmah nakon toga skidamo pelenu. Dakle, njoj pelena služi kao tuta, školjka... Pokušali smo svašta, bili na razgovoru kod pedijatrice, pedagogice i opet ništa. Ne želi ni čuti drugačije. Što se tiče male nužde, tu nema nikakvih problema. Sve sam više zabrinuta kako ćemo to riješiti... Pa bi mi svaki savjet dobro došao! Hvala! Marty
Draga mama ,
prije svega moram vam napomenuti da se iz vašeg pisma vidi kako ste brižna majka koja se silno trudi da pomogne svom djetetu. Mnogi roditelji susreću se s istim ili sličnim problemima kao i vi, a uzroci tome mogu biti za svako dijete drugačiji.
Naime, ako je potencijalni fiziološki uzrok uklonjen, tada je vrlo vjerojatno to odraz nekog aspekta u odnosu između djeteta i okoline, odnosno, tada je psihološki uzrok. Ponekad djeca na razne načine poručuju da im nešto ne odgovara (primjerice, zahtjevi okoline – tete u vrtiću, bake, tate i slično – za koje oni jednostavno nisu spremni ili su preveliki za njih). Ili se možda u njihovoj okolini nedavno nešto promijenilo (primjerice, prijateljica iz vrtića je dobila bracu/seku) pa reagiraju na način na koji znaju, poručujući roditeljima da je ta promjena utjecala i na njih.
Također, ako dijete doživi neku neugodnu situaciju dok obavlja nuždu na wc-u (primjerice posklizne se i preplaši da će upasti u školjku), može taj neugodan dogašaj povezati s obavljanjem nužde i wc-om i početi izbjegavati vršenje nužda na wc-u. Moguće je i da djeca koja su osjetljiva na mirise i imaju izraženiju potrebu da sve oko njih bude čisto, teže prihvaćaju obavljanje velike nužde na tuti ili wc-u jer im to djeluje manje čisto i jače se osjeća miris nego u peleni. U tom slučaju, možda bi bilo zgodno primjeniti platnene pelene koje su više prirodne i s kojima će se dijete možda lakše prilagoditi i prihvatiti taj prirodni proces pražnjenja crijeva.
Ono što bi vam svakako savjetovala jest da ne inzistirate da prilikom obavljanja velike nužde vaša kćer ide na tutu ili wc, ali svakako joj omogućite da na primjeru ukućana uči i vidi gdje se obavlja nužda, te da je to nešto sasvim prirodno. Pokušajte se, što je objektivnije moguće, zapitati postoji li nešto što vaša djevjčica treba a djelomično dobiva kada traži da joj stavite pelenu? Ima li nešto što osjećate da bi njoj trebalo, a Vi s druge strane osjećate da joj to ne možete dati ili ne stignete?
U svakom slučaju, ako se ponašanje koje vaša djevojčica pokazuje nastavi, bilo bi preporučljivo da potražite pomoć stručnjaka.
Želim vam puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus